DNO DNA REPUBLIKE SRPSKE: Dragan Čović sa 125 miliona eura nagrađuje srpski idiotizam viđen u režiji fra Milorada Blajburškog

Savjet ministara BiH danas će odblokirati sredstva kredita MMF-a i fra Miloradu Blajburškom  proslijediti očajnički potrebnih 125 miliona eura. Tako Dragan Čović novcem Republike Srpske plaća usluge daljih blokiranja parlamentarne rezolucije o osudi "blajburške mise" u Sarajevu. Andrej Plenković i Gordan Jandroković mogu mirno spavati, bez straha od protestne note iz Sarajeva, te osuda i zabrana veličanja ustaštva iz Svete Stolice i Evropskog parlamenta. I kažu da je to u interesu Republike Srpske!?

Na današnjoj sjednici Savjeta ministara BiH, pod 17. tačkom (tekuća pitanja), očekuje se deblokada famoznog kredita Međunarodnog monetarnog fonda (MMF) od 330 miliona eura. Treba cinično ukazati da je riječ o sredstvima "brzog financiranja" pomoći usljed pandemije Kovida-19, a koja su na računu beskorisno ležala usljed samovolje Dragana Čovića i njegovog ministra Vjekoslava Bevande.

Prema unaprijed postignutom sporazumu Republici Srpskoj od tih sredstava pripada 38% iliti oko 125 miliona eura. Do nepovlačenja davno doznačenih sredstava došlo je usljed sukoba Dragana Čovića i Bakira Izetbegovića oko preraspodjele dijala koji pripada Federaciji BiH.

Znamo da je Milorad Dodik najavio tužbu protiv Centralne banke BiH iako mu je jasno naznačeno kako ta institucija novac ne smije pustiti bez formalne odluke ministra Vjekoslava Bevande. Između redova čitano - bez volje Dragana Čovića. Jednako znamo koliko očajnički je taj novac potreban vlastima Republike Srpske.

Kako javlja "Slobodna Bosna" noćas su Dragan Čović i Bakir Izetbegović postigli hitan dogovor i to će biti materijalizovano na današnjoj sjednici Savjeta ministara BiH. Zato ovaj problem i jeste svrstan na posljednju tačku dnevnog reda, odnosno pod "tekuća pitanja". Očigledno se čekao "rezultat" iz Republike Srpske koji bi na ovakav način bio nagrađen.

Dakle, da bi Srpska došla do svojih/pripadajućih 125 miliona eura trebalo je onakvo javno ponižavanje na sjednici Narodne skupštine. Ukoliko je medicinska struka tragala za mogućnošću štetnog uticaja Kovida-19 na ljudski mozak valjalo bi istražiti jučerašnja ponašanja u našem parlamentu. Posebno u domenu narušene sposobnosti razmišljanja.

Doista je degutantno ulaziti u ponašanja narodnih poslanika i onoga šta se ukupno izdešavalo na "posebnoj sjednici". Ova je zaista bila posebna, pa čak i kad govorimo o kategoriji poslovično poznatoj po posebnosti. Način ispoljavanja ljudske retardacije kakvom je javnost svjedočila trebao bi nas ozbiljno zabrinuti.

Po prilici sjednica je održana i okončana kako sam predvidio tekstom: "Stvarna pozadina novog skupštinskog performansa fra Milorada Blajburškog - koliko je idiotizme uopšte moguće pretpostavljati. Zato u ovoj objavi nema potrebe ići dalje od posljedica sa kojima se valja suočiti.

Milorad Dodik je jasno poručio da neće izvršiti ono šta je Parlamentarna skupština BiH formalno naložila državnom predsjedništvu. To bukvalno znači da Dodik neće podržati aktiviranje Mješovite komisije po ugovoru Svete Stolice i Bosne i Hercegovine iz 2006. godine.

Zadatak ove komisije, koju čine predstavnici Vatikana i naše zemlje, na prvom koraku bio bi razmatranje posljedica održavanja mise za žrtve Blajburga održane u Sarajevu. Potom i zauzimanje jedinstvenog stava po tom problemu. Kako sam u prvom tekstu najavio: rezultat rada Mješovite komisije vrlo vjerovatno mogao bi biti osuda te manifestacije.

Ono čega se HDZ-ovska vlast u Hrvatskoj panično plaši jeste onaj najteži rezultat rada Mješovite komisije u vidu formalne zabrane Vatikana svih sličnih zloupotreba objekata i obreda Katoličke crkve u slične svrhe. Jasno sam to objasnio u prethodnom tekstu, pa i kako je zadatak fra Mile Blajburškog preveniranje takve zabrane. Na način da spriječi uopšte započinjanje rada komisije koja bi mogla produkovati takvu zabranu.

Jeste, kako reče Dodik, Džaferović i Komšić mogu pokrenuti taj proces unutar Predsjedništva BiH, no poenta je na "samo pokrenuti". Državno predsjedništvo nalog parlamenta može proslijediiti Savjetu ministara BiH, kao tijelu koje bi proces operativno trebalo realizovati, ali tu se priča završava. Naprosto znamo ko ima većinski paket ministarskih glasova i da će SNSD i HDZ  jednostavno blokirati aktiviranje Mješovite komisije i uopšte pregovore sa Svetom Stolicom. Time i bilokakvu mogućnost osuda ili zabrana sličnih ujdurmi ubuduće. Tako stvari stoje.

Identičnu situaciju imamo oko upućivanja protestne note Republici Hrvatskoj zbog organizovanja i sponzorisanja manifestacije koja je teško povrijedila žrtve nacističkih zločina u našoj zemlji, uključujući i autora teksta. Moguće je da ministrica Bisera Turković iskoristi navod rezolucije u kom se pominje njeno ministarstvo (inostranih poslova), ali je to od starta diskutabilno bez formalne odluke Savjeta ministara. Odluke kakva nikad neće biti donesena!

Znači, Andrej Plenković i Gordan Jandroković neće se morati baviti protestnom notom Sarajeva i za to su se očigledno pobrinuli blagovremeno. Preko fra Mile Blajburškog i fah-idiota u Narodnoj skupštini RS. Posebice mislim na Jandrokovića i činjenicu da je hrvatski sabor bio donator skandala koji je rezultirao ovolikom međunarodnom frkom.

Elem, poseban razlog za slavlje Plenkovića i Jandrokovića proizilazi iz pitanja kako će se Evropski parlament odrediti po ovom skandalu. Hrvatska trenutno predsjedava Evropskom unijom i zbog te pozicije nije smjela na sopstvenoj teritoriji ispratiti dvodecenijsku tradiciju održavanja blajburške mise. Znamo i da to nisu mogli izvesti u Austriji, baš kao i da po svemu sudeći u toj zemlji više neće izvoditi ustaška pirovanja. Zato i jeste izabrano Sarajevo!

Parlamentarna skupština BiH svoju rezoluciju jeste proslijedila Evropskom parlamentu, ali se postavlja logičko pitanje: ko će operacionalizovati njeno dalje materijalizovanje u tom tijelu? Zato su bile važne subverzije unutar najviših tijela vlasti naše zemlje. Ko će se baviti incidentom koji je formalna članica Evropske unije proizvela u Bosni i Hercegovini kad najviša tijela izvršne vlasti naše zemlje nemaju "volje" braniti sopstvene interese? Odnosno, za takve stvari nema dovoljno glasova u Savjetu ministara, a "krnje" Predsjedništvo nema koncenzus.

Postoji realna mogućnost organizovanja jednog kruga evropskih parlamentaraca i tražanja rasprave po ovom incidentu, ali je sramno da se takvom ishodu nadamo uz očigledna podrivanja iz naše zemlje. I to još od strane srpskog naroda koji je ponajviše nastradao od nacističkog terora. Kada govorim o nacizmu podrazumijevam ustaštvo, ali i sve one druge ideologije i grupacije domaćih kolaboracionista.

I to zasnivam na dugogodišnjim proučavanjima sa pozicije bezbjednosne nauke, a o čemu sam objavio bar stotinu tekstova. Uključujući i video-snimak kako ujak Edvard VII sa nekih 4-5 godina starosti britansku kraljicu Elizabetu II uči nacističkom salutiranju. Ili o tome kako je Benito Musolini još 1917. godine bio na platnom spisku britanske obavještajne službe, koja je u istom cilju još 1922. godine pokrenula "Projekat Hitler". I nebrojeno sličnih stvari od iznimne važnosti za tumačenja istorijskih fakata, a kakve javnost nije mogla čuti tokom "razmetanja znanjem" narodnih poslanika.

Sumirano, Draganu Čoviću valja čestitati na odličnom poslu. Bar iz njegove vizura. Novcem Republike Srpske platio je da Sveta Stolica, Evropski parlament i institucije Republike Hrvatske uopšte ne razmatraju rezoluciju Parlamentarne skupštine BiH. Iliti, da se niko institucionalno ne bavi skandalom u Sarajevu organizovanom od strane Katoličke crkve i hrvatskog Sabora. Pa ni povrijeđenim osjećajima žrtava nacističkih zločina.

Stvari možemo postaviti i ovako: kad srpski stradalnički narod Bosne i Hercegovine odbija baviti se "žalovanjem" ustaških zločinaca usred svoje zemlje, a zašto bi se time bavili Vatikan, Evropski parlament i institucije R. Hrvatske?! Da, odbijen je formalni dokument koji treba otvoriti sporna pitanja i potencijalno rezultirati osudama i zabranama. Drugog dokumenta nemamo!

To što je skupštinska većina donijela nekakve zaključke za unutrašnju upotrebu rezimirajmo kroz pitanje: zanima li ikoga na vaskolikom svijetu hrpa nebuloza na kojima ni pravopisne greške nisu popravljene?! Decenijama Milorad Dodik donosi i poništava slične "interne akte" skupštine na kakve je šteta trošiti papir i štampač, a posebno kad vidimo da je sve moguće "mikrofilmovati".

Zato ovaj tekst i završavam zaključkom o odlasku u Muzej Holokausta u Vašingtonu. Zar nije jeftinije da poslanik Mazalica ostatku parlamenta podijeli sadržaj sa svog USB-a? Kad su utvrdili da je vrednije "mikrofilmovanje" čiji sadržaj može zaprimiti jedan memorijski stik, a zašto trošiti pare za avioprevoz i hotele na stvari koje se ionako nalaze u Arhivu Srpske i stanu na USB? Bar po onome šta je zaključila skupštinska većina.