Državno kadroviranje i bosansko-hercegovačko suočavanje sa egzodusom stanovništva

Aktuelna kadroviranja jasno pokazuju cilj političko-kriminalne hobotnice, a to je totalno devastiranje institucija Bosne i Hercegovine. Vidimo šta možemo očekivati od pravosuđa pod lažnim sudijom Milanom Tegeltijom. Narko-diler Fahrudin Radončić na čelo SIPA pozicionira "grobara" Darka Ćuluma. Vjerujte, više nećemo govoriti o odlasku građana iz ove zemlje - nego o protjerivanju!

Ćulum i Tegeltija proslavljaju

Najčešći razlog napuštanja Bosne i Hercegovine jeste nefunkcionalan društveni sistem i nepostojanje pravne zaštite. Kada proanaliziramo aktuelno pozicioniranje u ključnim državnim institucijama, odnosno kakve kriminalčine će u naredne tri godine gospodariti našim životima, sasvim opravdano možemo očekivati masovni egzodus.

Na čelu pravosuđa ostaje lažni sudija Milan Tegeltija. Zašto lažni? Predsjednik VSTV-a u tom tijelu predstavlja kategoriju sudija, a u karijeri nije sudio jedan jedini predmet. U svojstvu sudije nikada nije ušao u sudnicu, a kamoli sudio, pa se postavlja racionalno pitanje: o kakvom to sudiji uopšte govorimo?

Za neupućene moram ponoviti navode moje prijave protiv Milana Tegeltije, a naprosto kako bi svakom iole pismenom bilo jasno o koliko teškom problemu govorim. VSTV je Tegeltiju imenovao na poziciju predsjednika Osnovnog suda iako nije ispunjavao obligatorne zakonske uslove.

Na poziciju predsjednika suda moguće je izabrati samo aktivnog sudiju tog suda i to onog koji ima dokazane reference za rukovođenje sudom. Tužioca nije moguće izabrati na tu poziciju obzirom da po funkciji nije sudija suda u kom se izbor vrši, a nemoguće je imati dokazane reference za rukovođenje sudom sa tek tri godine rada u tužilaštvu.

Ipak je nezakonito izabran na tu funkciju, a ostavku je dao samo kako bi se mogao kandidovati za članstvo u VSTV-u. Pred same izbore za VSTV je postao "običan sudija", a neka sam kaže koliko suđenja je imao u tom kratkom periodu. Nikad taj pravnički klovn nije ušao u sudnicu, a kamoli sudio.

Kompletnom ujdurmom upravljao je tadašnji predsjednik VSTV-a Milorad Novković i to sa striktnim zadatkom da obezbijedi kontinuitet vladavine pravosuđem od strane "srbačkog klana". Podsjetiću da govorim o Miloradu Novkoviću - rodonačelniku političke korupcije.

Želimir Lepir i Novković donijeli su sramnu drugostepenu presudu kojom su Dodika oslobodili odgovornosti za tri miliona težak kriminal u prvom premijerskom mandatu. Neprevaziđeni revizor Boško Čeko procesuirao je Dodika na bazi neoborivih dokaza, no Novković i Lepir ostaće upamćeni po onako skandaloznoj presudi.

Zato su im karijere išle uzlaznom putanjom, a danas kao društvo vidimo posljedice toga. I to upravo kroz odnos Milana Tegeltije prema Parlemantarnoj skupštini BiH. Nije Tegeltiji dovoljno što ignoriše državni parlament, nego još javno drži "predavanja" i skupštini i državi.

U jednom se moram složiti sa Tegeltijom - poslanici doista nemaju elementarnih znanja o funkcionisanju pravnog sistema. Inače bi postavili pitanje: kako Tegeltija može u VSTV-u predstavljati kategoriju sudija, a nikada nije sudio?

Ili, kako može donositi arbitražne presude iako nije registrovani arbitar Arbitražnog suda pri Privrednoj komori RS? Nezakonito je oštetio Puteve RS za 6,7 miliona i još za svoje "usluge" naplatio 30 000 maraka. Takvim kriminalom može sebi priuštiti luksuzne provode diljem svijeta. Potezanjem ovakvih pitanja državni parlamentarci pokazali bi Tegeltiji da zavređuju njegovo poštovanje, ali od toga nema ništa.

Idemo dalje. Završeno je imenovanje Fahrudina Radončića na poziciju Ministra (ne)sigurnosti BiH. U modernom svijetu nije zabilježen slučaj da na čelo policijskih agencija državnog nivoa dođe čovjek kom je u dvije zemlje suđeno kao članu jedne od najvećih narko-organizacija globalnog nivoa. Bez obzira na "oslobađajuće" presude takav čovjek ne može doći na pomenutu funkciju. Osim u Bosni!

Može Radončića osloboditi stotinu sudova, ali on i nadalje ne može objasniti kako mu je uspijevalo prodavati do 100 000 primjeraka dnevnih novina na tržištu od dva miliona čitalačke populacije. Prodavao je desetak hiljada primjeraka dnevno, a lažno prikazivao 5-10 puta veći tiraž radi pranja novca od droge Nasera Keljemendija. I to nije nikakva tajna. Pisao sam o tome detaljno.

Sasvim je prirodno da Radončić na mjesto direktora SIPA ustoliči "grobara" Darka Ćuluma. Zašto grobara? Dovoljno je pobrojati samo dio nevino stradalih građana za ocjenu možemo li govoriti o kategoriji groblja.

U vezi ubistva Davida Dragičevića procesuirao sam Ćuluma kao ključnog počinioca lažnog prijavljivanja/fingiranja ubistva kao zadesne smrti. Na sastanku, prije one skandalozne pres-konferencije Darka Ilića, formalno gledano Ćulum je donio nezakonitu odluku da se slučaj tako okvalifikuje.

Lukač jeste uticao na opštepoznata dešavanja, ali je donošenje odluka u isključivoj nadležnosti direktora policije (čitaj: Ćuluma). Baš kao i kad je u pitanju onako teška represija nad građanima i progon članova grupe "Pravda za Davida". Zato sam ih prijavio za krivično djelo "zločin protiv čovječnosti".

Neka Gordana Tadić kaže šta je urađeno po toj prijavi za godinu od podnošenja, kao i po dvije prijave protiv Tegeltije. Uskoro će dobiti dopunu prijave koja objedinjuje sve prethodne. No, za ovaj tekst dovoljno je ukazati kako Gordana Tadić naredne tri godine treba voditi državno tužilaštvo, a kako će se to reflektovati na planu emigracija znamo unaprijed.

Elem, vratimo se "grobaru" Ćulumu. Njegov profesionalni uspon direktno je vezan za stravično umorstvo Nikole Đurovića. Već sam pisao o tome kako je spornim Audijem upravljao Miloš Čubrilović - Čubri i sa Miloradom Dodikom kao suvozačem. Utrkivao se sa ministrom policije Stanislavom Čađom i pri brzini od oko 190 km/h prošli su kroz crveno svjetlo na semaforu.

Eto kako je doista nastradao mlađani Nikola, a Nenada Radinkovića kao "počinioca" instrumentalizovali su Ćulum i Mladen Marić. Da su odabrali pogrešnu osobu pokazalo se u kasnijoj istrazi krijumčarenja oružja u Francusku, a koja se reflektuje do današnjeg dana. Šta mislite zašto je Dodik odjednom postao ovako servilan prema NATO i Bakiru Izetbegoviću?!

Prije dva mjeseca poslao sam zahtjev Ćulumu da ukaže kakvu sam neistinu objavio oko stradanja Irene Predojević, Predraga Vrbana, Seada Kanurića, Dragoslava Egeljića, Gordane Milosavljević, Doris Bajilo, Dušanke Stanković, Ferida Memića, Rade Radinovića, Darislava Medića... Obzirom na ranije funkcije upoznat je sa svim nezakonitostima u tim zločinima, pa neka kaže jesam li objavio kakvu neistinu ili pogrešnu informaciju.

Odlično je Darku Ćulumu poznato koliko teške nezakonitosti policije sam otkrio tokom istraga po ovim zločinima, a posebice kako sam sve to povezao sa organizovanim kriminalom. Zato i tražim da nađe i objelodani samo jednu neistinu u mojim brojnim navodima o teškim nezakonitostima u istragama.

Pored toga tražim njegovo izjašnjavanje o torturi prijedorskih zelenaša - zbog čega je počinjeno desetak samoubistava. I taj organizovani kriminal sam procesuirao, a posebno u odnosu na pripadnike policije koji su se tim bavili. Sve povezano sa drogom, krađom i krivotvorenjem vozila, falsifikatima, privrednim kriminalom, eksplozijama, prostitucijom, kockom... Sve u svemu sa organizovanim kriminalom najgore vrste.

Za Ćulumovog vakta dva puta su me prisiljavali da po 16 dana provedem na posmatranjima u psihijatrijskim ustanovama iako kod mene nikad nije utvrđeno psihičko oboljenje. Pokrenuo sam istragu zbog organizovanog kriminala teškog desetine miliona maraka na štetu Fonda zdravstva RS i udaljen sam sa mjesta inspektora za organizovani kriminal samo kako bi spriječili dalju istragu.

Kada sam se obratio ministru Radislavu Jovičiću i zatražio objašnjenje o tom predmetu ekspreno su me uputili na bolovanje i u skandaloznom postupku tražili kliničko psihijatrijsko posmatranje. Nakon pola godine maltretiranja dostavio sam uvjerenje o zdravstvenoj sposobnosti i vratio se na posao.

No, nisam izdržao, pa sam i od novog ministra Dragana Lukača tražio isto objašnjenje. Konkretno: da mi objasni zašto krivični predmet težak desetine miliona maraka 15 mjeseci skuplja prašinu. Ponovo ekspresno usljeđuju nezakoniti disciplinski postupci i skandalozno upućivanje na bolovanje. I Lukač je smatrao da samo lud čovjek može nakon prethodnog "disciplinovanja" ponovo potezati taj slučaj.

Ponovo sam trpio posljedice bolovanja (umanjena plata i ugrožena egzistencija), pa i još jednom na posmatranju proveo 16 dana u banjalučkoj psihijatriji. Jedino šta su doktori utvrdili jeste da sam osoba visoke inteligencije, pa čak i na kasnijim vještačenjima invalidske komisije Fonda PIO.

Ništa nisu našli, ali su me maltretirali sve dok nisam prihvatio mjesto državnog službenika. Dok nisam pristao odreći se službene legitimacije i policijske značke, a to znači i mogućnosti da uhapsim i procesuiram svakog ko počini krivično djelo. Uključujući i one na pozicijama!

Elem, tek prošle godine doznao sam na koga sam doista udario u pomenutom kriminalu na štetu Fonda zdravstvenog osiguranja RS. I ministar Slobodan Stanić smijenjen je zbog pokušaja raskrinkavanja te enormne pljačke!

Od samog početka istrage znali smo da je "Moja apoteka" počinila najveći kriminal falsifikujući recepte za skupe lijekove i potražujući fiktivno prometovanje lijekova koji čak nisu bili dostupni u našoj zemlji. Više apotekarskih kompanija se time bavilo, ali "Moja apoteka" prednjačila je u kriminalu.

Prošle godine javnost i ja doznajemo da su vlasnice "Moje apoteke" Gorica Dodik i Nina Škrbić, kćeri mnogo poznatijih očeva Milorada i Ranka (Škrbić). Dakle, udario sam na nazekonito bogaćenje Dodikove mezimice i sad je valjda jasno zašto je moja profesionalna dosljednost okarakterisana kao psihička poremećenost. Iskreno, koliko čovjek može biti "lud" u udarati na toliki kriminal i to od strane najmoćnijih ljudi ove zemlje.

Tokom Ćulumovog "direktorovanje" dva puta sam nezakonito hapšen, a pokušali su me i likvidirati kao prijavitelja i svjedoka u slučaju Davida Dragičevića. Nemam predstavu koliko lažnih i montiranih postupaka se trenutno vodi protiv mene, ali uz jednu konstantu - nemam pravo na suđenje.

Evo tri godine i tri mjeseca proteklo je od tog famoznog "pokušaja ubistva" Dalibora Ivanića, budućeg direktora policije (Ćulumovog nasljednika), a nije održano nijedno ročište. Svjesno idu ka zastari i pored mojih nebrojeno zahtjeva da mi omoguće suđenje. Problem je što su Ivanić i ostali banditi počinili krivična djela na moju štetu, a za šta postoje neoborivi dokazi. Baš kao i oko njihove sprege sa organizovanim kriminalom. Zbog tih i takvih dokaza nikada mi neće omogućiti suđenje.

Odlično je Darku Ćulumu poznato o čemu govorim, ali on se pozicionirao na stranu zločinaštva i kriminala. Kada samo pogledate prednje nabrojana imena možete razumjeti zašto ga nazivam "grobarom". Zato ga i nagrađuju novim funkcijama, a meni valja razmišljati gdje tražiti budućnost za troje djece i sebe. Moja djeca neće biti taoci banditske države i jedino čekam kraj školske godine!

Zašto pominjem napuštanje zemlje? Pa, ima li smisla boriti se u ovakvim uslovima? Vidite ko će gospodariti državom naredne tri godine i kakva nam je kolektivna perspektiva. Nema dileme: uslijediće masovan egzodus stanovništva, a to je automatizmom povezano sa kapacitiranošću za ozbiljne društvene promjene.

Elem, neka se pojedinci ne raduju prerano. Moj javni okršaj sa njima trajaće sve dok sam živ, a na tom planu čekaju ih mnoga neočekivana iznenađenja. Internet je "čudo". Tražili su rat i imaće ga do sudnjeg dana. Javno sam obećao da će ih se rođena djeca odricati, a svoja obećanja ispunjavam.

DONIRAJTE BLOG

 (Za uputstvo o doniranju klikni gornju vezu)