Postizborno-predizborni REFERENDUM!

Piše: Borislav Radovanović

Početkom godine objavio sam da su "naši" izbori dogovoreni u Vašingtonu (danas potvrđeno!), te kako bi najbolji odgovor građana bio masovni bojkot. I potonje uglavnom sam bio fokusiran na razvaljivanje izbora, gdje danas ponajviše žalim što "PRAVDA ZA DAVIDA " iz ovoga nije izašla kao neprikosnoveni "izborni pobjednik". Sad smo tu gdje jesmo i čekam da ovi malo "pametniji" od mene izađu sa konkretnim prijedlozima kako dalje. Npr. možda se dosjete kako bi bi ovu situaciju mogli razriješiti - REFERENDUMOM! Ili da jednom masovnom peticijom "izaberemo" svog predsjednika - Lava!

Prvo moram reći kako mi je drago što je Davor Dragičević odlučio vratiti se onoj početnoj i izvanrednoj formi borbe za istinu i pravdu. Imalo je smisla i to što su on i "PRAVDA ZA DAVIDA" demonstrirali kako ih nikakav Baja nema hrabrosti otjerati sa Davidovog trga (kako je prijetio). Elem, pošto će se ova bitka očigledno nastaviti odlična ideja je formiranje pokreta, a protestna okupljanja nastaviti u početnoj formi. Valja štediti ljude, a fokusirati se na konkretne akcije.

Druga odlična Davorova poruka Savezu za "pobjedu" jeste da sad oni postave šatore i pokažu šta i koliko umiju na takvom planu borbe. Kad neko okupi zajednicu članova i simpatizera od preko pola miliona, razvije borbu u različitim pravcima i pridobije pažnju svjetskih medija, lako je "prilijepiti se" i pokušati na tome poentirati. Godinama podržavam opoziciju Republike Srpske kao saveznika protiv Dodikovog režima, te baš sa te pozicije imam pravo i kritički nastupiti.

Da se ne lažemo: odlično znaju ključni ljudi Saveza za promjene kako sam prognozirao ishod izbora. Nisam to objavljivao kako im ne bi naštetio, nego sam čak pogazio svoje ideje i javno podržao unaprijed izgubljenu bitku. Elem, u našim "intimnim razgovorima" bio sam decidan i oko pogrešne kampanje i oko toga da će Dodik pokrasti izbore. Uostalom, četiri godine jedno te isto ponavljam isto k'o papagaj, a sve zalud.

Baš kao u u prethodna dva izborna ciklusa imali su potpuno pogrešne procjene o ishodu izbora (opet nedvosmisleno dokazano!). Međutim, ovoga puta sam posebno iznerviran i to iz dva ključna razloga.

Prvo, naveli su gro boraca "PRAVDE ZA DAVIDA" da uopšte učestvuju u izbornom procesu. To što su oni kao politički subjekti po ko zna koji puta dali legitimitet režimskim kršenjima ustava i zakona je njihov problem. Zbog političke nedosljednosti najčešće i gube povjerenje građana/birača i to je činjenica koju moraju spoznati zarad sopstvenog interesa. 

Ono šta me ljuti jeste da su zajednicu "PRAVDA ZA DAVIDA" naveli da zločincima i ubicama Davida Dragičevića podjednako daju legitimitet. Nemojmo se lagati, od mene pa nadalje izašli smo na glasanje i dali podršku kandidatima Saveza za promjene. Time smo stotine onih koje smo javno poimenično prozvali kao saučesnike u zločinu prihvatili kao "legitimne protivnike". Sa zločincima se obračunava na druge načina, a najgore šta možete učiniti jeste da im priznate legitimitet.

No, učinjenoj stvari nema lijeka i zato je dobro što se "PRAVDA ZA DAVIDA" vraća u onu formu djelovanja kakva se pokazala uspješnom i kvalitetnom. Novi kvalitet jeste pravna registracija, organizovanje i struktuiranje.Treba ući u nove forme djelovanja, ali i povremeno organizovati akcije po kakvima je zajednica posebno prepoznatljiva. Poput zadnjeg protesta ispred okružnog tužilaštva - kad je Želimiru Lepiru pokazano da se ne može vječno skrivati iza (već oronulih) zidina "Bastilje". 

Druga stvar koja me danas posebno ljuti jeste - propuštena prilika. Zna se i kako sam predložio da "PRAVDA ZA DAVIDA" odluči izbore - poništenjem izbora zbog nevažećih listića. Kako sam objavio -  mogli smo čak poništiti izbore na državnom nivou. Vrlo detaljno sam obrazložio i dalje mehanizme borbe, ali sa građanima kao nosiocima masovnog otpora. 

Nemam nikakav problem sa tim što je ta objava/ideja uklonjena bez mogućnosti rasprave unutar zajednice, ni što mojih tekstova nakon toga nema na zajednici, pa ni sa time što se pokazalo da oni koji su imali drugačije prijedloge danas nisu spremni priznati sopstvene greške. Još gore, i nakon fijaska guraju ovu zajednicu u pravcu njihovih očiglednih lutanja.

Danas više nije važno ni ko je, ni kako je, griješio. Hajde da vidimo šta se konkretnoga može učiniti. Normalno, osim dernjave kako danas ne priznaju legitimitet izbornih rezultata, a pridobili su i nas da osvjedočenim bitangama, kriminalcima i zločincima damo legitimitet za (sa)učestvovanje na izborima. Ima li načina da nekako konkretno osporimo izborne rezultate?

Pošto moje ideje slabo prolaze neću se mnogo ni truditi u njihovom prezentovanju. Elem, znam kako bih odgovorio na ovu situaciju. Upravo Dodikovim omiljenim "sredstvom" - REFERENDUMOM. Znači, još uvijek djeluje postojeći saziv parlamenta Srpske i Savez za promjene može zatražiti zakazivanje sjednice. Čak se ova ideja može organizovati i na državnom nivou.

Pošto su već sačinili razne podneske i prikupili dokaze neregularnosti, a kakav je problem to pretočiti u zahtjev za zakazivanje posebne skupštinske sjednice. Da bi se zahtjev dodatno osnažio valjalo bi organizovati peticiju i prikupiti par stotina hiljada potpisa građana. Moguće je to vrlo brzo izvesti kad imate logistiku.

Sa tim prijedlogom od Narodne skupštine treba tražiti raspisivanje referenduma sa pitanjem: DA LI STE ZA PONIŠTAVANJE ODRŽANIH IZBORA I RASPISIVANJE NOVIH (ili nešto u tom stilu)? Pa neka građani referendumom (najvišim instrumentom demokratije) neposredno iskažu svoju volju. 

Tu samo valja istaći kako referendum kontrolišu tijela koja odredi parlament i u dogovorenoj formi, a ključno je da je taj proces lakše iskontrolisati od izbora. Ako Dodikova sekta tvrdi da nije pokrala izbore, onda nema straha ni da izađe na referendum i plastično potvrdi povjerenje građana.

Imao bih još sličnih prijedloga, ali da ne smaram ni sebe, a posebno ljude koji posjećuju ovaj blog, nečim šta neće biti prepoznato i materijalizovano. Naći će političari, kao i nebrojeno puta do sada, neki svoj "kompromis". Mi samo možemo žaliti za tim što smo propustili odličnu priliku da na originalan način ispoljimo svoju volju, a time i da se pozicioniramo kao subjekti dalje borbe.

Kako god, "PRAVDA ZA DAVIDA" ovoj zemlji donijela je jedan novi kvalitet. Značajan dio populacije napokon je "progledao". Shvatili su ljudi da tu nema ni države ni institucija, nego da se sve svodi na laž, prevaru i (organizovani!) kriminal. Decenijama su osvjedočeni manipulatori populaciju uspješno obmanjivali - sve dok ovaj tragičan zločin nije "otrijeznio" ljude. 

Za kraj želim iznijeti još jedan originalan prijedlog. Treba razgovarati sa Davorom Dragičevićem i od njega zatražiti samo da kaže: "Da, pristajem.". Da Davor prihvati ono šta ovde priželjkuju stotine hiljada građana. Očas posla organizovaćemo peticiju sa mnogo više potpisa nego što je Željka Cvijanović dobila glasova. Potom samo javnost obavijestiti da Željku Cvijanović ne priznajemo kao predsjednika, nego svog predsjednika - Davora Dragičevića! Ima nas sasvim dovoljno da svoju volju sprovedemo u djelo.