Od Predsjednika Republike Srpske zahtjevam javno izvinjenje!

Piše: Borislav Radovanović

Objelodanjujem sadržaj zahtjeva koji sam juče predao Predsjedniku Republike Srpske, dakle instituciji, gdje realizaciju očekujem od strane aktuelnog ili novog predsjednika. Konkretno: od predsjednika tražim JAVNO IZVINJENJE U IME REPUBLIKE SRPSKE za višegodišnje nezakonito proganjanje i javno-medijsku satanizaciju kojoj sam izvrgnut kao uzbunjivač i savjestan građanin koji se godinama bori protiv kriminalizacije u našim institucijama. U zahtjevu objašnjavam i razloge svima poznate satanizacije kojoj sam izvrgnut kao član "PRAVDE ZA DAVIDA", ali i druge progone kojima sam nezakonito izlagan samo zato što sam uzbunjivao javnost povodom teških nezakonitosti u MUP-u i drugim institucijama. Istina je samo jedna, a iz sardžaja zahtjeva je možete doznati.

SADRŽAJ ZAHTJEVA:

"BLOGER-UZBUNJIVAČ:

Borislav Radovanović

PREDSJEDNIK REPUBLIKE SRPSKE

  

PREDMET:  Zahtjev za javnim izvinjenjem u ime Republike Srpske, podnosi se-

Obraćam se Naslovu sa zahtjevom za javnim izvinjenjem u ime Republike Srpske za višegodišnje kontinuirano nezakonito progonjenje i javno-medijsku satanizaciju, čemu sam neskrivljeno izložen od strane nosilaca javnih funkcija u institucijama Republike Srpske kao revnosan uzbunjivač i savjestan građanin koji javno ukazuje na tešku kriminalizaciju u institucijama. Ističem kako se obraćam instituciji Predsjednika bez uticaja na to da li će mi javno izvinjenje uputiti aktuelni ili novi predsjednik.

U obrazloženju zahtjeva ističem da kao borac prve kategorije i sin poginulog borca, te kao policijski profesionalac koji je preko dvije decenije ostvarivao izvanredne rezultate na polju bezbjednosti i suzbijanja kriminala (vidljivo iz brojnih priznanja), ne mogu prihvatiti lažne optužbe kako djelujem protiv Republike Srpske, a kakve su javno iskazivali predstavnici institucija poput ministra Dragana Lukača i sličnih. I to primarno motivisani odmazdom zato što sam internim i eksternim uzbunjivanjem godinama ukazivao na njihova nezakonita i društveno-neprihvatljiva ponašanja.

Opštepoznato je kakvom sam javno-medijskom „linču“ izvrgnut kao predstavnik zajednice „PRAVDA ZA DAVIDA“ u Anketnom odboru Narodne skupštine povodom ubistva Davida Dragičevića. Zna se i kakve teške neistine su pojedinci iznosili kao razloge zbog kojih ja ne bih trebao predstavljati zajednicu, apsurdno u nastojanju da oni određuju i šta će činiti i koga će kandidovati zajednica „PRAVDA ZA DAVIDA“.

Kandidovan sam jer sam među prvima započeo javno uzbunjivanje u pravcu da pojedinci u organima krivičnog gonjenja težak zločin/ubistvo pokušavaju lažno prijaviti kao zadesno usmrćenje, uz neosnovanu i bezobzirnu kriminalizaciju žrtve. Pored toga, kandidovan sam kao suprijavitelj (zajedno sa Davorom Dragičevićem) krivičnog djela „Teško ubistvo“ na štetu Davida Dragičevića. Već prvobitnom prijavom iz maja mjeseca ukazali smo kako ministar Lukač, direktor policije Ćulum i načelnik Darko Ilić čine krivična djela zloupotrebljavajući službene položaje da zločin lažno prijave kao zades (neprijavljivanje krivičnog djela), a dopunom prijave Republičkom javnom tužilaštvu smo iste i formalno prijavili sa konkretnim dokazima i činjenicama. Kako su postupali sa tom prijavom uskoro će glavni tužioci Mahmut Švraka i Želimir Lepir morati objašnjavati Visokom sudskom i tužilačkom savjetu.

Moje uzbunjivačko i procesno djelovanje je motivisalo pojedinace da o meni iznose onakve laži i o tome postoje neoborivi dokazi. Uostalom, o kakvom to „pokušaju ubistva“, o kakvom „pištolju“, o kakvim „bolestima i liječenjima“ i slično je govoreno? Ima li negdje optužnice za takav krimen ili medicinskih nalaza o mom nekakvom oboljenju? Postoje i krivični postupci i medicinska dokumentacija, no to jedino dokazuje kakvi zločinci i kriminalci vrše odgovorne funkcije u našim institucijama. Posebice vezano za one što me izvrgoše onakvoj javnoj satanizaciji.

Prilikom ispitivanja ministra Lukača svi su mogli vidjeti zbog čega se stvarno ministru nije „dopala“ obaveza da odgovara na moja pitanja. Kada je zloupotrebljavao zasjedanje skupštine da Davora Dragičevića (borca prve kategorije i teškog RVI), mene i druge onako lažno proziva oko patriotizma nije Lukač računao da će i njegov „patriotizam“ doći na red. Nije mu odgovaralo da javnost dozna kako je za stambeno zbinjavanje od Republike Srpske dobio 171 000 DEM, a onda istu tu Srpsku tužio za ranjavanja i DUŠEVNU BOL pretrpljenu u ratu (tražio 40 000 DEM, a naplatio za gotovo 50% više). Elem, te podatke sam mnogo ranije objavio na blogu, preuzelo ih je mnoštvo medija, a Anketni odbor bio je prilika da takav „patriotizam“ još jednom istaknem. Da nisam bio ograničen brojem pitanja štošta bi još javnost tada doznala.

Pozivali su se na lažno prijavljeni i izmišljeni napad na načelnika PU Prijedor Dalibora Ivanića. To nas vraća na prvu medijsku satanizaciju iz 2016. godine kojoj sam neskrivljeno izložen. Zašto su izmislili da sam tada na protestnom performansu nosio natpis „OVO JE LOGOR“? Stotine medija države i regiona prenijelo je tadašnje saopštenje MUP-a da sam nosio takav natpis, a u pitanju je obična izmišljotina osmišljena upravo u cilju stvaranja negativne percepcije javnosti o meni i privlačenja pažnje medija.

Morali su me lažno prijaviti za nepostojeće krivično djelo i javno satanizovati kako bi prikrili krivična djela koja su isti ti „oštećeni“ i „svjedoci“ počinili maltretiranjem moje djece i porodice, te nezakonitim fizičkim napadom na mene. Poseban razlog jeste to što sam dokazao kako protiv mene vode nezakonite disciplinske postupke, odnosno čine teška krivična djela. 

Nije poznato zbog čega sam tada disciplinski gonjen. Samo zato što sam uzbunjivao javnost povodom kršenja prava i čak diskriminacije ratnih policajaca u nezakonitom penzionisanju. Kao uzbunjivač štitio sam svoje ratne drugove i radne kolege od diskriminisanja i nezakonitosti vajnog „patriote“ ministra Dragana Lukača i za to sam kažnjavan – i ponosan sam zbog toga!

Objaviše da sam i ranije disciplinski kažnjavan. Jesam i opet sam ponosan zbog toga. Kažnjavan sam jer sam uzbunjivao javnost oko toga da je rukovodstvo „naše“ policije namjerno žrtvovalo zvorničke policajce u poznatom terorističkom napadu. Ne samo da nisu preduzeli ništa na sprečavanju terorističkog napada za čije pripremanje su znali mjesecima, nego su pomagali organizatorima zločina da izbjegnu krivičnu odgovornost. 

Čekam novi skupštinski saziv, pa da uputim prijedlog formiranja anketnog odbora koji će istražiti taj zločin i brojne nezakonitosti i propuste vrha policije. Svi ti silni „stručnjaci za bezbjednost“ nisu prepoznali da je Islamska država tada protiv Makedonije i Bosne i Hercegovine izvela više terorističkih napada u sticaju, sve povodom odmazde zbog učešća predsjednika država i entiteta na tadašnjoj vojnoj paradi u Moskvi (čin podrške Putinu i Rusiji, a poznato je kakav odnos prema tome je imala Islamska država).

Ministar Lukač i slične bitange odlično znaju kako sam uzbunjivao javnost oko projekta „javno-izetbegovićevsko-AIDovskog“ nabavljanja radara, uniformi i naoružanja za MUP RS. Usljed nezakonitog telekomunikacionog nadziranja ministru Lukaču je odlično poznato kakvim „internim uzbunjivanjem“ sam produkovao obustavljanje nabavke radara, pa time i njegov tal od 100 miliona maraka zarade. Može da me mrzi koliko hoće, ali ja sam opet ponosan na svoj doprinos u sprečavanju te teške opasnosti po Republiku Srpsku.

Obzirom da sam posebno satanizovan u pogledu patriotizma, te dovođen u kontekste „obojenih revolucija“, moram se referirati i na neke činjenice u tom domenu. Mnogim „režimskim stručnjacima“ koji su „PRAVDU ZA DAVIDA“ dovodili u kontekst specijalnih dejstava protiv Republike Srpske ponudio sam da javno ukrstimo argumente. Zašto niko nije prihvatio izazov?

Odlično im je poznato u koliko analiza i tekstova sam obrazložio saučestvovanje predsjednika Dodika i ministra Lukača u tim (kolokvijalno) „obojenim revolucijama“ protiv Republike Srpske iz 1997. i protiv SRJ iz 2000, kao i oko saučestvovanja u pripremanju i izvođenju agresije na SRJ. Zna se ko su „stručnjaci“ kakvi javne rasprave na ove teme izbjegavaju, a i zbog čega mene izbjegavaju kao sagovornika – koji je u stanju da jasno elaborira ko se ovde doista bavio „obojenim revolucijama“ i u tome ima iskustva. To je opet tematika oko koje sam godinama uzbunjivao javnost i zbog čega sam platio skupu cijenu. No, i na to sam ponosan.

Dakle, iz prednjenavedenoga jasno je vidljiv osnov zbog čega tražim javno izvinjenje za tešku satanizaciju kojoj sam izložen od strane predstavnika institucija, a predsjednik je taj korektiv vlasti i tijelo nadležno za kontrolu rada institucija (uključujući i zloupotrebe u domenu javnog informisanja), pa je razumljivo zbog čega izvinjenje tražim sa tog nivoa. Uz zahtjev ne prilažem nikave dokaze jer kao častan čovjek očekujem da mi se vjeruje na riječ, a i zašto dokazivati nešto nesporno i davno javno publikovano?

Podsjećam da sam sredinom 2015. godine 10 dana štrajkovao glađu zbog kriminalizacije u policiji, gdje sam na taj način tražio donošenje zakona o zaštiti uzbunjivača. Danas imamo takav zakon, ali ga treba funkcionalno razraditi i samo zato ću kao uzbunjivač i formalno pokrenuti postupak traženja zaštite. U tom postupku podastrijeću konkretne dokaze mojih navoda, a javnost izvještavati o toku i ishodu postupka. Time i ovaj zahtjev predsjedniku je primarno u funkciji animiranja javnosti oko zaštite uzbunjivača i uzbunjivačkog djelovanja. To da li će i kako aktuelni ili novi predsjednik odreagovati na ovaj zahtjev javnost će biti obaviještena – sve u svrhu zaštite uzbunjivača.

BLOGER-UZBUNJIVAČ:

Borislav Radovanović"