"DAVIDOVI ZAKONI" su naša neminovnost!

Piše: Borislav Radovanović

Posmatrajući opšti parlamentarni konsenzus o potrebi "humanosti" prema presuđenim prekršiocima zakona iole normalan čovjek mora osjetiti gađenje prema društvu u kom živi. U lopovskoj državi sve se svelo na "humanost" prema lopovima. Kad ćemo se baviti humanošću prema oštećenima, prema poštenim i čestitim građanima koji decenijama trpe kriminal? Kad ćemo se baviti "amnestiranjem" ubica i saučesnika Davida Dragičevića, kakvo na očigled kompletnog društva čine Lepir, Lukač, Ilić i ostatak bande?

Gledamo prenos zasjedanja Narodne skupštine u iracionalnom očekivanju da će svijest i savjest narodnih poslanika ipak proraditi - da će ipak stvoriti kakve-takve pretpostavke za krivično gonjenje počinilaca i saučesnika u brutalnom ubistvu Davida Dragičevića. No, kako vidimo, naši "narodni predstavnici" poseban senzibilitet pokazuju prema presuđenim počiniocima krivičnih djela. Žale što ih nisu ranije amnestirali i tako pokazali koliko su "humani". Bljuvotine!

Da bi shvatili problem moramo sebi postaviti jedno vrlo racionalno pitanje: koga sudovi u Republici Srpskoj, a tu imamo jasnu analogiju sa državnim nivoom, uopšte presuđuju? Zar je nekakva tajna da naši sudovi dolaze do pravosnažnih presuda samo kod onih koji nemaju para za "dobru odbranu". Pritom je opštepoznato da je riječ o "setu odbrane" kakav obuhvata i sudije i tužioce i vještake... Ako je neki "bandit" i promakao zaštitnicima kriminala i korupcije imamo pomilovanja i amnestije.

GDJE SU PRAVA OŠTEĆENIH?

Elem, kad ćemo jednom u ovoj zemlji progovoriti o pravima OŠTEĆENIH, onih poštenih i čestitih građana koji plaćaju poreze, koji finasiraju kompletan aparat "krivičnog amnestiranja"? Znaju li naši građani da u našem krivično-procesnom zakonodavstvu oštećeni ima samo dva prava? Prvo, da postavi imovinsko-odštetni zahtjev, ali se to uvijek završi odlukom suda da oštećenog uputi na parnični postupak. Drugo, oštećeni ima pravo uputiti žalbu na odluku tužioca o nesprovođenju i/ili obustavljanju istrage protiv osumnjičenog. I to se "pravo" u najmanje 95% slučajeva završi odbijanjem žalbe. I to je sve na planu zaštite građana oštećenih kriminalom.

Znaju li naši poslanici kako pojedine zemlje štite prava oštećenih? Primjera radi Italija je prije aman decenije snizila kazne za oštećene koji kriminalca ubiju tokom izvršenja krivičnog djela do nivoa OSLOBAĐANJA. Sjećam se primjera kad su jedan naš Srbin i Italijan opljačkali zlataru, nenaoružani, te krenuli u bjekstvo. Otac i sin, vlasinici zlatare, pucali su za njima i ovog "našeg" ubili, a Italijana ranili. I oslobođeni su jer je sud smatrao da imaju pravo štititi svoju imovinu. Naši sudovi bi kao "otežavajuće okolnosti" uzeli to što su plačkaši bili nenaoružani, to što su bili u bjekstvu i nisu ugrožavali oštećene, te ih obojicu presudili na višegodišnje zatvorske kazne. To je ono šta boli naše ljude!

Ima i drugačijih načina uspostavljanja "jednakopravnosti" svih aktera krivičnog progona. Primjera radi u Sjedinjenim Državama je jedan od težih krimena - LAGANJE SUDA. Nije Bil Klinton zamalo doživio impičment zbog ljubavnih avantura, nego zato što je lagao na sudu. Eto ima država gdje ni predsjednici ne smiju lagati sud, a kamoli neki tamo narko-diler. Kako je to riješio naš zakonodavac? Osumnjičenima i optuženima je laganje stavio u PRAVO. Zamislite, oštećenog i svjedoka sud kažnjava ako lažu, a osumnjičenom je to zagarantovano pravo. I onda se čudimo zašto nikako da uspostavimo relaciju između prava i pravde.

No, mi moramo progovoriti o načinu "amnestiranja" koji je mnogo opasniji od ovog sa današnje sjednice parlamenta. Kako da objasnimo "pres-amnestiju" Darka Ilića u slučaju stradanja Davida Dragičevića? Danas i "ptice na granama" znaju da Ilić nije izrekao jednu jedinu istinitu rečenicu, te da je sve to učinio u (kriminalnom!) dogovoru sa ministrom Lukačom i direktorom policije Ćulumom. I ništa!

Kako da objasnimo "istražnu-amnestiju" Lepira i Vreće? Mjesecima ponavljam neka Lepir i Vrećo pokažu samo jedan jedini dokaz "zadesnog utopljenja" i prestaću se boriti. No, takvog dokaza nema! Sa druge strane Davor i ja smo u krivičnoj prijavi za "Teško ubistvo" detaljno obrazložili na kojim dokazima i činjenicama zasnivamo svoje navode. I prijava "skuplja prašinu" u Lepirovoj ladici.

Zašto je to tako? Gdje je izvorište problema? Pa, dragi moji, izvorište problema je u NARODNOJ SKUPŠTINI ili kod zakonodavca. Ako imate zakon koji oštećenom dodjeljuje samo dva prava, kakva se u praksi gotovo nikada ne materijalizuju, a sa druge strane kompletan Zakon o krivičnom postupku posvećen je pravima prekršioca zakona, o čemu mi uopšte govorimo?

U LOPOVSKOJ DRŽAVI VAŽE LOPOVSKI ZAKONI!

Kako se boriti protiv "lopovskih zakona"? Nema nam druge nego borbom za "DAVIDOVE ZAKONE". Zna to Davor najbolje: rekao sam mu da ništa nismo načinili ako "PRAVDA ZA DAVIDA" ne nastavi djelovati bar još desetak godina. Imamo reprezentativnu snagu, imamo dobru volju i ideje, a to što je borba teška - pa to smo u startu ukalkulisali. Svjesni smo mi sa kakvom "troglavom aždajom" imamo posla. 

Zato smo i opredijeljeni da onu odistinsku borbu, koja bi trebala donositi rezultate, započnemo primjenom međunarodnog prava. Iznutra teško da ovog trenutka možemo postići kvalitetne promjene, ali ako budemo dovoljno domišljati i istrajni rezultati će stići sa strane tijela nadležnih za međunarodnu zaštitu ljudskih prava i sloboda. Ne idemo sa idejom da jednom broju domaćih nosioca institucionalne moći međunarodna tijela uvedu sankcije zato što od toga nešto konkretno očekujemo. Cilj je da nas ovi "domaći" poslije toga BOLJE ČUJU.

E kad "barabe" (na primjeru drugih!) shvate kako GLAS NARODA treba slušati onda ćemo u parlamentarnu proceduru slati jedan po jedan prijedlog "DAVIDOVIH ZAKONA". A vjerujte - biće ih nebrojeno!