SUDIJI-KOLUMNISTI BRANKU PERIĆU: Registruj blog i mani se sudnice
Bez obzira o kom tužilaštvu ili sudu govorili agonija porodice Memić neće prestati dok god Alisa Mutap ima status "pomagača" nepoznatom počiniocu u nerazjašnjenom krivičnom djelu. No, njoj je takva uloga dodijeljena u pravosudnom cirkusu kakav traje bezmalo devet godina, sve sa Brankom Perićem kao degutantnim klovnom i sada razobličenim demagogom.
.jpeg "SUDIJI-KOLUMNISTI BRANKU PERIĆU: Registruj blog i mani se sudnice")
Prvostepena ili nepravosnažna presuda Suda BiH izrečena po sudiji Branku Periću u predmetu stradanja Dženana Memića nije me iznenadila obzirom da iz godine u godinu pratim "pravosudne predstave" u funkciji zamajavanja i ožalošćene porodice i kompletne javnosti. Nepisano pravno pravilo da protek vremena uvijek ide u korist počinioca krivičnog djela samo je još jednom potvrđeno, a razne "predstave" izvode se radi dobijanja na vremenu. Po mogućnosti dok kolektivno ne zaboravimo šta se uopšte dogodilo.
Preslušao sam snimak izricanja presude sudije Branka Perića i mogao bih startno "oplesti" po njemu sa popriličnim fondom drugačijih tumačenja onoga šta su tužilaštvo i odbrana prezentovali tokom suđenja. Vjerovatno bih tako pobrao simpatije čitalaca, no čime pobiti odlučne navode izrečene presude? Kako protiv suštine, elementarne logike i zdravog razuma? Doći ćemo do kritika na račun "sudije-kolumniste", ali nakon potezanja mnogo važnijih pitanja.
Prvo moram istaći kako razumijem logiku kojom se vodilo tužilaštvo tokom istrage, optuženja i dokazivanja pred sudom. Identično sam nastupio u prijavama protiv Želimira Lepira, Dalibora Vreće, Dragana Lukača, Darka Ćuluma, Darka Ilića i drugih za stradanje Davida Dragičevića. Sa ključnom razlikom što sam esencijalno prijavio krivično djelo "teško ubistvo" i to dokazno zasnovao, pa se onda bavio odgovornošću prijavljenih spram tog krimena.
Problem stradanja Dženana Memića počiva na činjenici da je podlegao nakon hospitalizacije, odnosno da prema dosad poznatim činjenicama i dokazima nema osnova za kvalifikovanje događaja kao ubistva, šta je Tužilaštvo BiH potvrdilo optužnicom za "teške tjelesne povrede opasne po život". Moram se složiti sa sudijom Perićem da je javnost iz različitih izvora i razloga uvjeravana kako se krivični postupak vodi zbog ubistva, a kog u optužnici naprosto nema.
Znači, Zijad Mutap i njegova kćerka Alisa, te Hasan Dubovac, Josip Barić i Muamer Ožegović optužnicom su terećeni da su kao grupa za organizovani kriminal pomagali počiniocima, sprečavali dokazivanje, davali lažne iskaze i ino, ali bez davanja jasne pravne kvalifikacije glavnog, osnovnog ili esencijalnog krivičnog djela usljed čijeg počinjenja je kod Dženana Memića nastupila smrtna posljedica. Tek opisno ili kroz obrazloženje optužnice navode se "teške tjelesne povrede opasne po život", no u dispozitivu optužnice toga naprosto nema.
Ono šta profesionalno iritira jeste upravo to izbjegavanje ili "izvrdavanje" tužilaštva da smrtnu posljedicu okvalifikuje kroz ono krivično djelo za koje postoje činjenice i dokazi, a to je "teška tjelesna povreda" iz člana 172. stav 5. KZ FBiH (sa smrtnom posljedicom). Kazna za ovo djelo je od jedne do dvanaest godina zatvora. Zaprijećena kazna je sasvim dovoljna da krivični postupak i kompletnu priču upravi kako valja, odnosno da se osumnjičeni i optuženi bitno drugačije ponašaju.
Alisa Mutap, sada Ramić, u svojstvu osumnjičene mogla je glumatati "amnezije", sprečavati dokazivanje i lagati u iskazima koliko joj drago kada vidi da tužilaštvo pojma nema šta se doista dogodilo na licu mjesta i kako je Dženan Memić zadobio povrede kakve su rezultirale njegovom smrću. Pazite paradoksa, Alisa Mutap optužena je za pomaganje nepoznatim počiniocima koji su navodno napali i nju i Dženana. S pravom sudija Perić ukazuje da njen status procesno nije razjašnjen, a posebice oko pitanja: je li Alisa počinilac ili žrtva krivičnog djela?
Ovim dolazimo do suštinskog problema koji omogućava osam i po godina manipulativnih i besmislenih postupaka, koji produkuje mogućnost izvođenja zaista skandaloznih "pravosudnih predstava". Od prvih policijskih radnji na licu mjesta 08.02.2016. godine do izricanja oslobađajuće presude Alisu Mutap tretiraju kao "žrtvu" tih nekakvih nepoznatih počinilaca kojima ona kontinuirano pomaže u izbjegavanju krivične odgovornosti.
Vazda se polazi od pretpostavke kako je povrede zadobila od udaraca nepoznatih napadača i pada usljed trpljenja krivičnog djela. Kako nema dokaza za takvu konstrukciju, tako nema dokaza i da joj je pokojni Dženan nanio povrede prilikom njihovog fizičkog sukoba. Poenta je na pitanju: je li Alisa Mutap upotrebom podesnog sredstva MOGLA nanijeti povrede Dženanu i pritom zadobiti na njoj konstatovane povrede?
Po kojim činjenicama i dokazima je isključena mogućnost da je Alisa mogla nanijeti sporne povrede i to sama - bez saizvršioca ili kakvog pomagača? Odnosno, mnogo važnije, zašto je istragom ili optužnicom isključena mogućnost da je Alisa sa drugim saizvršiocima počinila ovo krivično djelo? Baš kako su proizvoljno zaključili da postoje počinioci koje Alisa krije, tako su mogli percipirati je kao saizvršioca ili pomagača u nanošenju povreda od kojih je nesrećni mladić preminuo.
Problem je što ovu drugu percepciju višestruko potkrepljuju činjenice i materijalni dokazi prikupljeni tokom dosadašnjeg postupkovanja. Nije izuzeta njena majica sa tragovima krvi, no taj podatak bio je poznat i mogao se dokazivati putem svjedoka. Ukoliko Alisa usljed nepostojeće amnezije nema objašnjenja kako su se tragovi krvi našli na njenoj majici ostaje nam sumnja da su mogli nastati čak njenim zadavanjem udaraca po Dženanovom tijelu.
Potom je bilo vrlo prosto dokazivati da je Alisa od ljekara hitne pomoći i policije zatajila podatak da se teško povrijeđeni Dženan nalazi u njihovoj neposrednoj blizini. Posvjedočena je njena sposobnost za davanje generalija i tumačenje svojih povreda kroz saobraćajnu nezgodu, a ovamo je "zaboravila" kazati da postoji još jedna žrtva, kojoj takođe treba pomoć. Zato nije zaboravila uzeti Dženanov telefon - kako tvrdi advokat Ifet Feraget.
Tužilaštvo se ovoga puta svojski potrudilo dokazati izmišljanje nepostojeće saobraćajne nesreće, nego da je Dženan žrtva nasilja ubilačkog karaktera, suprotno od laži Alise i ostalih optuženih. Zato je nejasno isključivanje mogućnosti da je dokazana lažljivica ujedno bila i neposredni počinilac. Da upotrijebe onu najpoznatiju krilaticu "počinilac ili više njih", pa da njeno pomaganje drugima stavi na takav vid kušnje.
Alisa je nesporno u kritično vrijeme bila na licu mjesta počinjenja krivičnog djela, a po njenom opisu događaja Dženan i ona bili su sami. Po zadobijenim povredama i tragovima bila je akter krivičnog djela, a šta u praksi često nalazimo na izvršiocima. Govorimo o djelu teškog nasilja kakav načelno rezultira "krvavim majicama" (nestalim) i ozljedama na izvršiocima. Pobogu, Željko Kovačević je poginuo prilikom ubistva Slaviše Kruniće iako je korišteno vatreno oružje, dok ovde govorimo o tupom oruđu podesnom za napad.
Nadalje, od prvog momenta tajila je važne podatke, čak do nivoa skrivanja činjenice da se teško povrijeđeni Dženan nalazi na licu mjesta i tako možebitno doprinijela smrtnom ishodu. Od prve izjave na licu mjesta kontinuirano je lagala o nepostojećoj saobraćajki - kasnije zajedno sa ostalim optuženicima, a postoji još mnogo toga šta Alisu inkriminiše. Izvinite, ali žrtve krivičnog djela ne ponašaju se tako, nego je u pitanju ponašanje karakteristično za počinioce.
Eto, bez uvida u predmet, bazirano na javno dostupnim podacima, dao sam više argumenata ili skup indicija o mogućnosti Alisinog direktnog ili aktivnog učešća u krivičnom djelu, a šta je kontinuirano propuštano od istrage do okončanja prvostepenog postupka. Dok sam radio kao inspektor bez ikakvih ograda procesuirao bih Alisu Mutap kao počinioca, a tužilac koji bi odbio zatražiti njeno pritvaranje prošao bi kao više njih u sličnim prilikama. Mantre kako tužilac odlučuje ovo ili ono ostavljam laicima, a za čije pritvaranje sam insistirao taj se i našao u pritvoru.
U okolnostima procesuiranja i pritvaranja za krivično djelo sa zaprijećenom kaznom do 12 godina zatvora Alisa bi se bitno drugačije ponašala, baš kao i njezin otac Zijad Mutap. Još kako bi otac sebe kriminalizovao i prokazao druge počinioce da pomogne kćeri, a da znam o čemu govorim kazuju mnogo složenija i zahtjevnija ubistva koja sam uspješno procesuirao. Poznat sam bar po tome što prvo pronađem počinioca, pa mi ovaj prizna djelo i odvede me do leša - čime ključno zakivam istragu ubistva.
Prednje pominjem iz meni zaista nejasne situacije da nema prijave oštećene porodice i advokata protiv Alise sa ovakvom pravnom kvalifikacijom i činjeničnim opisom. Unaprijed se izvinjavam ukoliko je takva prijava podnesena, a moja malenkost ne zna za taj čin. Svako ima pravo prijaviti krivično djelo i počinioca, a potom procesno koristiti prava dodijeljena prijavitelju.
Ifet Feraget i Muriz Memić o spornom događaju znaju mnogo, uključujući i saznanja o neposrednim izvršiocima i okolnostima krivičnog djela, zbog čega "prihvataju" Alisin status pomagača. Status koji tužilaštvo određuje ili dodjeljuje! No, upravo protiv takvog tužilaštva valja izaći iz zadanih okvira i dešavanja upraviti u drugačijem pravcu. Konkretno: prijavom Alise Mutap kao neposrednog počinioca krivičnog djela "teška tjelesna povreda" sa smrtnom posljedicom.
Takvim potezom tužilaštvu se nameću procesne obaveze, sve do odlučivanja o prijavi sa ili bez sprovođenja istrage. Tužilac je zakonski obavezan prijavitelja i oštećenog obavjestiti o ishodu prijave - i poučavanjem na pravo ŽALBE protiv njegove odluke. Treba istaći kako neslaganje sa odlukom po žalbi od strane kolegija ili glavnog tužioca produkuje pravo apelacije Vrhovnom sudu entiteta. Pošto je Tužilaštvo BiH predmet preuzelo od stvarno i mjesno nadležnog kantonalnog tužilaštva time podliježe preispitivanju odluke od strane Vrhovnog suda Federacije BiH, ako se već želimo referirati na trenutnu situaciju.
Znači, kada nema prava žalbe na drugostepenu odluku pravosudnog tijela dolazimo u poziciju preispitivanja iste od strane Vrhovnog suda, a čije odluka je obavezujuća i najčešće sadrži konkretne upute daljed procesnog djelovanja. Ustavni sud rijetko se upušta u pravnu kvalifikaciju i činjenični opis, odnosno pravna tumačenja izvan kršenja ustavne materije, zbog čega odluka u slučaju stradanja Dženana Memića ima ograničeno dejstvo.
Morao sam prednje ukazati zbog dominirajuće svijesti kako nema načina suprotstavljanja volji tužilaštva, a kroz predmet Davida Dragičevića pokazao sam kako kako se procesuiraju tužioci pred hijerarhijski višim tužilačkim tijelima. Iz te vizure govorim o važnosti podnošenja prijave od strane oštećenog ili čak savjesnog građanina. Ne bi Dalibor Vrećo donio naredbu o sprovođenju istrage za krivično djelo "ubistvo" da mu u alternativi nije stajala zakonska obaveza pisanja preko dvije hiljade obavještenja prijaviteljima o svojoj odluci po prijavama.
Nakon sačinjavanja unificiranog obrasca prijave ubistva Davida Dragičevića, po kom je za mog znanja podneseno oko 2.300 prijava, uslijedio bi inificirani obrazac žalbi na tužilačku odluku, pa opet dostavljanje drugostepenih odluka prema hiljadu-dvije žalioca. U pitanju je pravni presedan sa kojim se Želimir Lepir i Dalibor Vrećo nisu bili sposobni nositi. Dokazano. Zato su nakon stotinu dana od počinjenja donijeli naredbu o sprovođenju istrage za "ubistvo".
Drugi vid "napada" Davor Dragičević i ja izveli smo prijavom sa kvalifikacijom "teško ubistvo", gdje se Siniša Kostrešević pred anketnim odborom saglasio da je upotrebljena adekvatna kvalifikacija - spram onoga šta je policija dokazno potkrijepila i dostavila tužilaštvu. Ponavljam, Kostrešević je analizom spisa zaključio da je policija dokazala počinjenje krivičnog djela "teško ubistvo" nad Davidom Dragičevićem, a navođenje ili izostavljanje pravne kvalifikacije u izvještaju tužilaštvu nije od suštinskog značaja.
Današnja situacija je takva da Tužilaštvo BiH ima objedinjen spis povodom izvještaja policije i naše prijave, koja upotpunjava dešavanja kakva zbog nametnutih okolnosti policija nije mogla procesno obraditi. Posebice oko krivičnih djela policijskih i tužilačkih moćnika. Po više medijskih izjava Ifeta Ferageta i Davora Dragičevića zadovoljni su načinom i obimom vođenja istrage po angažovanom tužilačkom timu.
U ovom predmetu fokus tužilaštva je na otkrivanju neposrednih počinilaca ubistva i razjašnjavanju svih okolnosti krivičnog djela. Upravo presuda izrečena povodom stradanja Dženana Memića ukazuje koliko mogu biti problematične pravne avanture selektivnog optuženja prije razjašnjavanja načina usmrćenja i otkrivanja neposrednih izvršilaca. Posebice kada izvodite pravno nespojive, iliti izuzetno teško spojive, kvalifikacije.
Pazite, po dosad poznatim činjenicama i dokazima vrlo sigurno možemo zaključiti da je Dženan Memić žrtva situacionog delikta. Viteški je pokušao zaštititi Alisu ili joj pomoći u nevolji, a mogao je naprosto otići kako mu je predlagala nakon telefonskih razgovora sa osobom čiji identitet i uloga u zločinu mora biti razjašnjena ukoliko težimo ka osuđujućoj presudi. Ili neka Alisa Mutap robija sama ukoliko i nadalje odluči kriti identitet "počinioca ili više njih", kako sam to prednje objasnio.
Kako sad situacioni zločin spojiti sa organizovanim kriminalom? Imali su na raspolaganju krivično djelo "Udruživanje radi činjenja krivičnih djela" sa ciljem postdeliktnog fingiranja, sprečavanja dokazivanja, pomoći učionicu poslije krivičnog djela i sve dugo navedeno optužnicom. Tendencionalnim pokušajem zadovoljenja javnosti težim kvalifikacijama krivičnih djela tužilaštvo je direktno doprinijelo oslobađajućoj presudi.
Drugi ozbiljan prigovor tužilaštvu tiče se navoda o vođenju "dopunske istrage" ili kako su to već nazivali tokom suđenja. Dakle, sudijama tvrde kako još uvijek istražno djeluju u pravnoj stvari sa nedovoljno razjašnjenim činjeničnim opisom djela, a traže osuđujuće presude. Pritom su na raspolaganju imali mogućnost povlačenja optužnice do okončanja tih, kako sami tvrde započetih istraga, pa sve to lijepo objediniti i na suđenju poentirati.
Ovako smo u situaciji da porodica Memić i njihov advokat Feraget nakon dobijanja pismenog otpravka presude i ulaganja žalbi tužilaštva nesporno pune devet godina agonije kojoj se ne nazire koliko toliko prihvatljiva procesna situacija. Muriz Memić zna koliko puta sam dolazio u Sarajevo kroz podršku porodici, baš kao što Ifet Feraget zna koliko cijenim njegovo ispisivanje istorije prava ove zemlje i uopšte. Ljudi se bore u nametnutim uslovima koje drugi diktiraju i to čine izvanredno vješto. Tu nema promila sumnje.
Svi znamo da Memići i Feraget neće odustati od svoje borbe ma koliko dugo trajala i kakvim sve patnjama ih izlagali, pa upravo zbog toga govorim o procesno prihvatljivom polazištu sa koliko toliko izvjesnom osuđujućom presudom. Čisto da ljudi umjesto "pravosudnih predstava" nakon devet godina dobiju nešto procesno održivo ili bar RAZJAŠNJENJE OKOLNOSTI stradanja Dženana Memića. Zato i govorim o nužnosti podnošenja opisane krivične prijave protiv Alise Mutap ili drugih procesnih radnji.
Ponavljam: ozbiljnijeg pomaka u ovom krivičnom predmetu neće biti dok status Alise Mutap "varira" između osumnjičene i žrtve. Dovoljno je ukazati koliko dugo je od ljekara i policije tajila da se Dženan Menić teško povrijeđen i životno ugrožen nalazi na licu mjesta. Na noj je da objasni je li smatrala da je već bio mrtav ili je njeno htjenje bilo da podlegne od zadobijenih povreda, a kako bi prikrila počinjeno krivično djelo. Može i ćutati, ali činjenice i dokazi ukazuju na njenu involviranost u nasilje iz kog je smrtna posljedica nastupila.
Kad ovome dodamo druga krivična djela počinjena u istoj namjeri prikrivanja djela i učinioca (pomaganje, sprečavanje dokazivanja, davanje lažnog iskaza) valja se suočiti sa višegodišnjim robijanjem - do maksimumuma 12 godina. U takvoj situaciji Alisa iz Zemlje čuda ekspresno će se sjetiti svakog detalja događaja. Baš kao što će i njen otac morati drugačije poredati prioritete pomaganja - rođenoj kćeri ili nekom moćniku. Nošalantnost u odbrani kakvu smo mogli vidjeti omogućilo im je tužilaštvo i sa te strane nemojmo biti u zabludama.
Za kraj moram naglasiti dvoličnost sudije Branka Perića koji u obrazlaganju presude tvrdi kako se tužilaštvo nije potrudilo slučaj do kraja istražiti i nastupiti sa kvalitetno potkrijepljenom optužnicom, a onda poziva javnost da ne "sudi tužilaštvu". Kome onda suditi kad sudije Alisu više percipiraju kroz prizmu žrtve, negoli osumnjičene, dok otac "razumljivo pomaže kćeri"? Sve sa ostatkom družine koja brutalno nasilje (ubilačkog karaktera) tolike godine lažno predstavlja kao saobraćajnu nesreću.
Čitao sam Perićeve kolumne o predmetima Memić i Dragičević, sa svim kritikama na račun rada pravosuđa, a kad je šuplje priče trebao pokazati na djelu - i on je doživio nekakav čudan oblik "amnezije". To da tužilaštvo nastupa sa vrlo "nategnutom" i teško održivom optužnicom mogao je shvatiti već nakon iščitavanja predmeta prije započinjanja suđenja i u tom pravcu imao je mogućnost ukazivanja uočenih problema, pa sve do potezanja pitanja povlačenja optužnice prije okončanja glavnog pretresa.
Zelim apostrofirati da je sudija Branko Perić prilikom preuzimanja i analize spisa mogao pretpostaviti kakvom novom pravosudnom predstavom će porodica i javnost biti zamajavana, ali je uzeo učešće u predstavi i to sa ulogom "glavnog glumca". Iz te vizure dobro mu je Arijana Memić kazala kako ih čeka suočavanje sa "jednim sudijom"! Nakon što je porodici poručio da ne gube nadu - valjda pod pretpostavkom da pravosuđe može decenijama izvoditi razne predstave i produžavati njihovu agoniju.
Zato sam sudiji Periću naslovno poručio da se mane sudnice gdje sve njegove objavljene "trice i kučine", pompezno nazivane kolumnama, padoše u vodu. Ili bolje reći na samo dno septičke jame našeg pravosuđa. Lijepo se odrekne funkcije i pozamašne plate, pa onda kao i moja malenkost registruje blog i piše šta mu je na srcu. Ovako me iritira da pismeni otpravak presude analiziram kroz njegove ranije tekstove o slučaju Dženana Memića i onda ga svojski javno "pokopam".
Naime, davno sam odbio učestvovati u cirkuskim predstavama ovog nakaradnog sistema i platio cijenu takve odluke. Tek kada se odreknete stalnih primanja i raznih privilegija, odnosno kada ne parazitirate sa grbače naroda, imate pravo na IZNOŠENJE MIŠLJENJA. Ovako vaše javno izrečeno mišljenje pretvara se u teret onog momenta kad radi konta na računu pogazite sve u šta ste druge uvjeravali.
Ponavljam: sudija Branko Perić od starta je znao u kakvoj cirkuskoj predstavi mu je valjalo izigravati klovna i to je prihvatio ne hajući za posljedice po porodicu Memić i pravdu uopšte. Takvim pozicioniranjem radi sopstvenog hedonizma pogazio je sve šta je ikada napisao i kazao na televiziji, odnosno pokazao "pravo lice", da bi na vrhuncu klovnovskog majmunisanja porodici poručivao da ne gubi nadu. Dno dna!
Upravo dno dna! Dabogda im dragi Bog vratio svima sve! Sta reci osim FUJ!!!!
OdgovoriIzbrišiPredrag Ćeranić je u vrijeme studija na Filozofskom fakultetu u Sarajevu postao doušnik i cinkaroš svojih kolega studenata nastanjenih u studentskom domu, a takav je i danas. Zato su mu u SDB BIH i dali pseudonim "SLAVUJ". Sada stalno hvali "demokratski kapacitet" Milorada Dodika, pa je svojom takvom aktivnošć dogurao do dekana fakulteta bezbjednosti u Banjaluci.
Izbrišihttps://www.glassrpske.com/lat/novosti/vijesti_dana/Uklonjen-jer-sam-ustanovio-da-nece-da-nadju-haske-optuzenike/8205
IzbrišiUklonjen jer sam ustanovio da neće da nađu haške optuženike
N. Tomašević
02.06.2008 22:00
Uklonjen jer sam ustanovio da neće da nađu haške optuženike
BANjA LUKA - Predrag Ćeranić, smijenjeni sa dužnosti u Obavještajno bezbjednosnoj agenciji BiH, rekao je da je uklonjen iz OBA jer je ustanovio da su neki pravci rada u pronalasku haških bjegunaca pogrešni, zbog čega je postao opasan.
- Iznio sam viđenje zasnovano na realnoj procjeni, kojim bi se eliminisale mnoge nepotrebne mjere koje su se tada primjenjivale prema širokom krugu lica. Metodologija koju sam predložio bila je prihvaćena, a ja sam postao opasan i neko koga treba ukloniti, rekao je on na pres-konferenciji u Banjoj Luci.
On je istakao da je malo kome stalo da se haški bjegunci pronađu, nego je cilj da se u nedogled traže, a da je on samo kolateralna šteta u obavještajno-birokratskim igrama.
- Zašto ostati bez ogromnih fondova za plaćanje stvarnih i fiktivnih troškova, zašto se lišiti fondova za isplatu naduvanih troškova? Zašto ostati bez metoda zastrašivanja i poluga za politički pritisak - upitao je Ćeranić.
Rekao je da između haških bjegunaca i onih koji ih navodno traže postoje "strašne tajne, zbog kojih su neki platili visoku cijenu".
Ćeranić je kazao da je on "obični operativac koji nije smijenjen, nego istjeran sa posla" i za to optužio zamjenika direktora OBA Ristu Zarića, čijom voljom je, kako je rekao, iz OBA udaljen 31. decembra 2004. godine.
- Nakon pravosnažne presude Suda BiH, koju je potvrdio Vrhovni sud BiH, vraćen sam na posao 1. aprila ove godine. Tada su me rasporedili na problematiku ratnih zločina i to u Banja Luku, iako živim u Bijeljini. Od strane rukovodilaca uvršten sam u tim koji radi na potrazi za haškim bjeguncima. Zašto, ako ranije nisam prošao provjere i ako se sumnjalo u mene? Zar nije bilo logično da me prate i uhapse i mene i one kojima odajem informacije - upitao je Ćeranić.
On je rekao da je priča o njegovoj smjeni počela kada je u medijima objavljena fotografija na kojoj je zajedno sa Stojanom Župljaninom i Nenadom Novakovićem, snimljena još 1998. godine na Hilandaru, mnogo prije nego je Haški tribunal podigao optužnicu protiv Župljanina.
Visoki predstavnik u BiH smijenio je Predraga Ćeranića sa dužnosti u Obavještajno-bezbjednosnoj agenciji BiH u petak, 30. maja, jer se, ukoliko ostane u službi, "dovodi u pitanje sposobnost OBA da ispunjava svoju zakonsku obavezu saradnje sa Haškim tribunalom".
Poziv Komisiji za kontrolu nad radom OBA
Ćeranić je pozvao Zajedničku komisiju za kontrolu nad radom OBA Parlamenta BiH da ostvari uvid u predmet na kojem je u protekla dva mjeseca radio u ovoj agenciji.
Član Komisije za nadzor rada OBA agencije BiH Slavko Jovičić je rekao da će Komisija, ukoliko Ćeranić zatraži da preispitaju njegov slučaj, to razmatrati.
On je istakao i to da Ćeranića niko ne može vratiti na posao, jer su odluke visokog predstavnika neprikosnovene.
- Sumnjam da bilo koja komisija, pa i ona u Parlamentu BiH, može da promijene odluku visokog predstavnika - rekao je Jovičić.
https://www.dnevno.ba/vijesti/treci-feljton-100-tisuca-maraka-mita-sudiji-ustavnog-suda-bih-koji-sjedi-u-drustvu-kriminogenih-lica-u-spasavanje-sudije-ukljucio-se-i-njegov-sin-tuzilac-drzavnog-tuzilastva-255418/
Izbrišipiše Josip Šimić-Đinđić
U narednom tekstu objavit ćemo dokumente, kako je gore spomenuta Grupa željela ostvariti nezakonitu moć i dobit s ciljem zastrašivanja i sticanja nezakonitog utjecaja i moći na nosioce pravosudnih funkcija na Općinskom, Kantonalnom, Vrhovnom sudu Federacije u Sarajevu, podmetanjem i fingiranjem dokaza sudijama spomenutih institucija, te navođenjem članova Grupe na lažan iskaz s ciljem hapšenja određenih sudija, ili stavljanja sudija pod apsolutnu kontrolu Tužilaštva KS, kako bi sudije bile primorane da donesu presude kakvu god ova Grupa poželi.
IzbrišiVEZANI TEKST – FELJTON PRVI – Organizirana kriminalna Grupa – Kako se dogovaralo, pripremalo i zataškavalo ubistvo Dženana Memića:
FELJTON PRVI: PREDMET „DŽENAN MEMIĆ“ – Organizirana kriminalna Grupa – Kako se dogovaralo, pripremalo i zataškavalo ubistvo Dženana Memića!
VEZANI TEKST: FELJTON DRUGI:
DRUGI FELJTON: PREDMET „DŽENAN MEMIĆ“ – Kantonalni sud još u fazi istrage utvrdio, da Seferovići nemaju veze sa smrću Dženana Memića – Tužilaštvo KS mijenja kvalifikaciju krivičnog djela potkrijepljenog lažnim nalazima…iako su prethodno tvrdili da je riječ o ubistvu!
Da li bi mogli građani da postupe kao i u slučaju Dragicevic .Da podnesu prijavu protiv Alise za ubistvo.
OdgovoriIzbrišiSrami se nepismeno i glupo pseto
IzbrišiNe bi sa ovakvim načinom usmrćenja. Kažem u tekstu da je problem što su ljude naveli da misle kako se sudi za ubistvo, a u optužnici nema čak ni teških tjelesnih povreda sa smrtnom posljedicom. Kod Davida je obdukciona dokumentacija omogućila takvu kvalifikaciju, dok u Dženanovom slučaju, em nisam vidio medicinsku dokumentaciju, em se držim kvalifikacije koju je tužilaštvo odredilo.
IzbrišiI ne treba prepisivati ideje, posebno kad uvijek možemo iznaći neke nove i adekvatne predmetu. Bio sam više puta na protestima u Sarajevu i vrlo mi je bio indikativan duh tih ljudi - posebno oko spremnosti na blokade saobraćaja i slično. Primjera radi tu bi išla akcija odbijanja postupanja vozača prilikom kontrola saobraćaja ili blokada puteva DOK TAKVI POPUT DUPOVCA VRŠE FUNKCIJE I PRIMAJU PLATE. Ili da fizički spriječimo ulazak Dalide Burzić na radno mjestu u tužilaštvu ili sada u sudu, pošto takve bitange ne trebaju raditi i opet primati plate. Ili da su SARAJLIJE ZAPRIJETILE PARLAMENTU novim protestima u slučaju nedonošenja odluka o udaljenju svih koje je izvještaj Nermina Šehovića razotkrio, a sjećam se kako poslanici bježe kad Sarajlije krenu na parlament.
P.S: poslije odbijanja izvještaja anketnog odbora u Narodnoj skupštini ja sam predlagao da opkolimo skupštinu i danima sprečavamo ulazak, pa da vidimo ostaju li poslanici pri onoj skandaloznoj odluci. No, ideja nije prihvaćena i situaciju nismo prelomili kada je trebalo, a posljedice smo vidjeli. Po takvim stvarima Sarajlije i Banjalučani se poprilično razlikuju i zato pominjem da bi neke akcije tamo uspjele.
IzbrišiTi si takođe, podržavo Draška Stanivukovića u namjeri da se uđe u RTRS
IzbrišiJa mislim da ti Boro malo pretjeruješ.Koliko vidim nemaš otpravak sudske presude.Ako već pišeš da imaš veliko policijsko iskustvo mislim da bi trebalo doći do sudske presude pa da se onda nešto komentariše.Nama ne valja niko pa sad ni sudija Perić.Da imam dobro mišljenje o radu tužilaštava i sudova u BiH na svim nivoima nemam ali ovdje je odlučivalo sudsko vijeće a ne sudija pojedinac.
OdgovoriIzbrišiPiše u tekstu lijepo da sam preslušao snimak izricanja presude u kom je sudija Branko Perić obrazložio razloge donošenja takve presude, te kako kažem, a isto navodi i advokat Ifet Feraget, iskritikovao rad tužilaštva i takvu optužnicu. Da bi na kraju pozvao javnost da ne "sude tužilaštvu". Sve šta je izrekao mora biti sadržano u pismenom otpravku i Ferafet kaže da ga zanima kako sudija Perić to planira šire obrazložiti. Ono "nakrivo nasađeno" šta je izrekao teško da može popraviti u pismenom otpravku, za koji sam naveo kako ga i ja čekam.
IzbrišiZnači, nisam pisao svoje "umotvorine", nego na osnovu onoga izrečenog, a na sajtu Suda BiH imate snimak izricanja presude pa možete sami saslušati. Sudija Branko Perić napisao je desetine kolumni o slučajevima Memić i Dragičević, a nije imao uvid u krivične spise, nego je mantrao bez poznavanja elementarnih činjenica i dokaza. Dakle, ako je neko "pametovao" bez pokrića onda je to Branko Perić, a lijepo sam naveo kako čekam kompletnu presudu, pa da onda to analiziram spram njegovih tekstova i televizijskih navoda.
Na kraju, ako ste pročitali tekst mogli ste shvatiti kako ukazujem gdje je srž problema koji svaki puta rezultira nakaradnim krivičnim postupcima. Alisa Mutap od prvog momenta laže, sprečava dokazivanje, ometa istragu, pomaže neposrednim napadačima. To smo dosad svi mogli zaključiti. OK, takva lažljivica tvrdi da je i ona žrtva tog događaja, a tu joj se vjeruje iako činjenice i dokaze možemo i dijametralno suprotno tumačiti. Konkretno: povrede je mogla zadobiti i prilikom napada na Dženana zajedno sa drugim počiniocima koje krije, baš kao što su tako mogli nastali tragovi krvi na njenoj majici. Kad neko tvrdi da je bila saobraćajna nezgoda za koju je dokazano da je izmišljena i fingirana, onda valja razmišljati u pravcu da je njena NAMJERA bila Dženana namamiti na mjesto napada i radi izvršenja krivičnog djela.
Mogu ovako nabrajati unedogled, ali poenta je da Alisu na ovakav način suočimo sa tim krivičnim djelom, da maksimalno iskoristimo ono šta kriminalistika poznaje kao "uticaj djela na počinioca", sa ciljem da progovori i kaže istinu. Ovako ona kao "žrtva" može decenijama izlaziti pred sud i lako joj je kad zna da neće tri-četiri godine robijati i nositi se sa svim drugim posljedicama gnusnog čina da je učestvovala u lišenju života nevinog mladića.
Kažem da znam o čemu govorim jer sam radio ubistva bez leša, šta se u kriminalistici smatra "vrhom vrhova" znanja, tako što nađem ubicu, on prizna šta je uradio i odvede me do leša. Da ne pominjem nebrojeno puta kada su žrtve od mene saznale da su pokradene, prevarene ili oštećene, nakon što bi počinioci priznali počinjeno djelo. Pobogu, skontao sam radius kretanja jednog prijedorskog narkomana koji je učestalo radio provalne krađe, pa organizovao da ga policija noću pokupi sa pokradenim predmetima. Ujutro samo čekamo žrtve da dođu prijaviti krađe. Koliko puta sam našao štekove i onda mjesecima čekao da ovi iz inostranstva dođu svojim kućama i otkriju provale, pa kad dođu prijaviti vratim im pokradene stvari koje su kod mene par mjeseci.
Sudije i tužioci o tim stvarima pojma nemaju, tako je upitno ko je referentan za određene priče. Zapamtite, tužioci, sudije i advokati kreću sa pozicije "utvrdili smo uvidom u krivični spis", a to šta su oni čitali i proučavali na sto im donose kriminalistički inspektori. Kriminalisti kreću od neke informacije, od prskotine krvi, od nečijeg znojenja ili grčenja prilikom razgovora i nebrojeno sličnih ZAPAŽANJA koja pretvaraju u dokaze i onda objedinjuju u krivični spis koji dostavljaju pravosuđu. MI moramo znati nadležnosti i poslove tužilaca i sudija jer svaki dokaz koji nepravilno izvedemo pada na sudu, a tužioci, sudije i advokati u načelu pojma nemaju o kriminalistici ili poslovima policije uopšte. Bar kad govorim o inspektorima koji su prošli "staru školu" i imaju referentno iskustvo, a ovim mladima je problem što su im bukvalno prepolovili stručne predmete u odnosu na nekadašnje studije kriminalistike. Da ne ulazim u unakarađenu praksu iz kakve mogu steći loša iskustva.
Gledam danas klip Nebojše Vukanovića iz Trebinja i razgovor sa čovjekom stariji je noću su ga razbojnici napali i htjeli da ga opljačkaju.Udarali su čovjeka šipkama po glavi.Taj čovjek inače dila devize ali Vukanović kaže da je dobar čovjek i da je pomogao mnogima.Onako krvnički pretući čovjeka čovjek je sav ima kraste po lobanji,brojne podlive po stomaku,nogama,rukama a sve sa ciljem da mu otmu novac.Nema dok se ovdje ne uvedu zakoni kao u Kataru.Iskustvo jedne strane novinarke koja je pokradena na ulici u Kataru gdje se održava svjetsko prvenstvo u fudbalu.
OdgovoriIzbrišiZašto bi se mi bavili Katarom pored sistema bivše SFRJ. Jugoslavija je imala izuzetno blagu kaznenu politiku, sa maksimalnom zatvorskom kaznom 15 godina, ali je zato razvijala onaj najvažniji faktor bezbjednosti - PREVENCIJU. Zato je običan čovjek mirno mogao spavati na klupi parka ili željezničke stanice, a da ne bude pokraden. Bilo je takvih krađa, no počinioci su hvatani i kažnjavani - šta je opet bilo u funkciji GENERALNE PREVENCIJE. Dok je postojala politička volja da Jugoslavija postoji njen sistem bezbjednosti bio je među najboljima u svijetu, a kad takva volja politike nestane propadaju i nuklearne sile poput SSSR-a.
IzbrišiPazite sad primjere iz sudske prakse SFRJ. Krađa novčanika iz džepa tretira se krivičnim djelom "krađa" sa kaznom od 6 mjeseci do 5 godina (današnji zakoni u BiH), dok kvalifikovani (teži) oblik naziva se "teška krađa" i kazna je u rasponu od jedne do 10 godina. U jednom predmetu Vrhovni sud je potvrdio stav nižih sudova da je krađom novčanika počinjena "teška krađa" pošto je time ukradena i autobuska karta. Čovjek je ostao i bez novca i bez autobuske karte, čime je doveden u posebno težak položaj obzirom da nije mogao nastaviti putovanje kući. Takve okolnosti odredile su da se prihvati počinjenje težeg oblika krađe i počinilac teže kazni.
Imate još jedan zanimljiviji primjer. Čovjek je spavao u parku i mangup mu je ukrao cipele. Naoko čist primjer "obične" krađe sa maksimalnom kaznom do 5 godina. No, suđeno je za tešku krađu jer je čovjek doveden u posebno neugodan i ponižavajući položaj - morao se bos kretati. Danas bi neko za krađu cipela čovjeku koji spava na klupi dobio maksimalno godinu uslovne osude, a ukoliko bi se tužilaštvo "srozalo" na nivo bavljenja takvim "tričarijama". Što je moj komandir poslije rata imao običaj kazati: " Vama je ispod časti raditi sitna djela, a ozbiljna krivična djela ne znate odraditi i tako u stvari ne radite ništa". Stara škola policajca koji je počeo karijeru 1971. godine, pa se nakupilo i iskustva.
Na kraju imate onaj poznati slučaj ubistva vojnika od strane Keljemendija, pa je bio slučaj napada na tužioca u Beogradu i mnoštvo sličnih teških zločina koji su "udarali" na državu. Nijedan nije suđen jer su svi počinioci "poginuli" prilikom hapšenja. Sa tako blagom kaznenom politikom, gdje bi za ove zločine dobili 15 godina robije, država se pobrinula da "presudi" određenim oblikom smrtne kazne koja je ranije ukinuta. Oni koji su poslije teških krivičnih djela uspjeli pobjeći u inostranstvo morali su računati sa "presudama" Arkana, Giške i sličnih egzekutora. Baš kao što se i danas primjenjuju NEPISANI ZAKONI, tako ih je primjenjivao i onaj sistem, samo što je bio mnogo kvalitetniji sa pozicije običnog čovjeka, odnosno mnogo bolje je štitio poštenog čovjeka i građanina. Ko smatra da je to prije četiri-pet decenija bilo surovo i nedemokratski neka pogleda šta Amerikanci godinama čine Asanžu, a kom je jedini motiv bio da običnim ljudima otvori oči oko zloupotreba politike i sistema bezbjednosti.
RASPUCHIN : "Pazi" ; Бориславе , за разлику од СФРЈ , Катар је држава која постоји и не видим због чега се не би узела као примјер?
IzbrišiМогао бих ти навести гомилу примјера гдје је правосуђе у тој "праведној" држави заказало и било под истим политичким утицајем као што је и сада.
"Pazi" и ово , гомила ових судија (као и полицајаца) и јесте била или на неки начин , превасходно вођењем кадровске политике , повезана са правосуђем бивше државе и окани се тих политичких памфлета ако желиш да те људи озбиљно схвате. Није ми јасно да си могао узети Асанжа као примјер а заборавио си гомилу сличних који су , због сличних ствари , страдали у СФРЈ као и гомилу оних који су били поштеђени због политичког утицаја? Ове приче можеш причати својој дјеци или пред задругом сједећи на гајби пива а не онима који знају бар колико и ти о бившој држави и њеној "правди".
И поново не издржах са бисерима.
Raspućin, hajde da pričamo o toj bivšoj državi i tim procesima koje "kandiduješ"? Voju Šešelja osudili zbog neobjavljenih radova, bar po njegovoj verziji, da ne ulazimo u ono šta je usmeno zagovarao. Kada je dobio priliku realizovati svoje političke ideje vidjeli smo gomilu čupavih i pijanih budala koje su krale televizore i veš mašine. I ponekog zaklale.
IzbrišiJoš bolji primjer bio je Alija Izetbegović, takođe suđen prije negoli je njegov "pamflet" objavljen. To što je istovremeno bio agent Irana i Revolucionarne garde nekako bi da se "zaboravi", baš kao i da je tokom služenja JNA osuđen zbog širenja El-Hidaje koju je još kao gimnazijalac jednako širio u okviru ustaške mladeži. Kada je on stekao vlast i mogućnost upravljanja nad sistemom bezbjednosti vidjeli smo posljedice.
Ukoliko su ovakvi postupci bili nedemokratski PRIJE 40 GODINA onda je Asanž odličan primjer današnjeg "razvoja demokratije". Nemojmo se zavaravati: država i pravo su samo sredstva hegemonije kojima vladajuća klasa ili ELITA drži potčinjene pod kontrolom, a sasvim je nebitno o kakvom sistemu govorimo. Suštinska razlika bila je i ostala u tome što komunisti nisu pretjerano krili ko su moćnici "duboke države", dok u kapitalizmu dva vijeka pokušavamo ih otkriti.
Danas imamo "srpsko pravo" koje nam po srbijanskim televizijama tumači Šešelj, odnosno "muslimansko pravo" koje mu je babo upakovao pod "bošnjačko pravo" koje promoviše Bakir Izetbegović. Zato imamo milione budaletina koje mantraju o svojim etničkim i vjerskim ubjeđenjima, a da nikad 10 rečenica nisu pročitali o tome (kafansko znanje). Pa nam je Vuk Branković simbol "izdajnika", a Kraljević Marko (Mrnjavčević) "narodnog junaka", šta se dalje pretače i na oficijelne stavove. Kako često napišem: Srbi se mogu nadati nekom napretku kad Vuk Branković dobije "svoj" trg ili bar kakvu ulicu.
Na kraju moram poentirati. Vidite, na televizijama svakodnevno vise Boža Spasić i Ljuban Karan, te povremeno bitanga Toma Kovač, od ko zna koliko desetina hiljada obavještajaca i kontraobavještajaca koji su radili u bivšem sistemu. Svi ostali ćute o svom poslu jer da se podrazumjeva opšte znanje o tome ne bi ih nazivali "tajnim službama". Uvijek su sistemi bezbjednosti bili u funkciji vlasti i vladajuće klase, a onaj ko kaže da je nešto radio "u ime naroda" identičan je lažljivim političarima.
Moja malenkost decenijama je radila u sistemu bezbjednosti i to JAVNE BEZBJEDNOSTI, gdje sve što radim u načelu završi na sudu i time JAVNO poznato. Svoj posao smatrao sam sprovođenjem zakona, baš kako to i jeste pravno definisano. Dok god sam taj posao radio u koliko toliko normalnim okolnostima nije mi na pamet padalo da izlazim u javnost. Sudska presuda za mene bila je jedino mjerilo valjanosti rada, odnosno stručnog znanja i radnog zalaganja (pored popriličnog broja takvih pohvala).
Kada svoj posao više nisam mogao raditi kako sam školovan i naučen registrovao sam blog i radim ovo po čemu sam danas poznat, no SUŠTINA je u tome da TRPIM ŠTETE od ovoga, a nisam kao Branko Perić i mnogi drugi koji ubiru i plate i privilegije svojih zaposlenja, a još pokušavaju biti i "blogeri". Nisam ni Nebojša Vukanović koji ubire preko 3.000 maraka plate da bi tražio krive navode i valjao "bombe" koje onda stavlja na youtube kanal od kog ubire preko 4.000 maraka. Zna on odlično zašto skupštinu koristi za svoje performanse.
Želim ukazati da nema SLOBODE MIŠLJENJA ukoliko je ograničena materijalnim interesom ili koristi, odnosno privilegijom. Pomenuti Šešelj ili Izetbegovići naoko djeluju da su realizovali slobodu mišljenja jer su zbog toga robijali, no kako se kasnije ispostavilo tu nije bilo riječi o mišljnju, nego o borbi za vlast, moć, kapital... Mene godinama optužuju da ovo radim jer u perspektivi gledam ovaj ili onaj interes, a kad se to pokaže neosnovanim, onda naprosto smisle nešto novo. Jedino nikako da mi priznaju kako sve ovo radim iz SVOJIH ubjeđenja, odnosno što MISLIM na svoj način. Atipično, baš kao što sam i atipična osoba.
IzbrišiNo, bit nije u tome šta ovog momenta misli Pero ili Mujo, nego u onome šta ostaje iza nas kroz konkretna DJELA. Zato često kažem da ovaj elektronski sadržaj, blog i komentari, ostaju svima koje ovo današnje vrijeme bude interesantno za proučavanje i kada nas više ne bude. Pošto na dva bloga imam preko 1.200 objava za osam i po godina da više ništa ne uradim teško da ovo šta radim ostane neprimjećeno budućim istraživačima koje bude zanimalo ovo vrijeme, a posebice jer nas koji radimo ovakve stvari nema mnogo. Pride, nemam namjeru otići sa ovog svijeta prije negoli memoarima objedinim punu istinu, ali i to će ići kao nešto šta ostaje iza mene i po čemu će mi "suditi" drugi.
Ovo danas je rezultat toga kako je SFRJ bila dobra, jer to dobro je dovelo do ovog danas.
IzbrišiPostovana Aska, procitah ovih dana da je dr Konj konacno otisao u penziju je*ao ga onaj zvalavi koji ga je postavio na celo tzv. "kriznog staba".Sigurnp je jedno, mnogo ljudi je umrlo od primjene njihovog "protolola lijecenja" koji je nametnula WHO u COVID bolnicama u Beogradu i drugim gradovima u Srbiji. Posebno, mnogo korupcije je bilo prilikom nabavke respiratora, maski, tecnog kiseonika.Milorad Dodik je odmah naredio da se na livadi, u blizini aerodroma Mahovljani, pored Banjaluke napravi bolnica pod satorom i de se kupe kreveti i ostala potrebna oprema, a njegov stari ortak Stanislav Cadjo bivsi ministar unutrasnjih poslova Republike Srpske je preko svoje firme nabavljao tehnicki kiseonik (koji se koristi za varenje). Zbog toga je u Banjaluci izbila afera, o kojoj se raspravljalo i u N. Skupstini Republike Srpske, ali je to M. Dodik sa svojim satelitima, koalicionim partnerima brzo zataskao. U Srbiiji je bilo slicno.
IzbrišiTreba pogledati otvoreno pismo profesorke, doktorke Mirele Eric, ministarki dr Danici Grujicic, ciji je brat poglesnim protokolom lecenja umro u Novom Sadu:
https://nova.rs › vesti › drustvo › obracam-vam-se-kao-sestra-koja-je-izgubila-brata-potresno-pismo-dr-mirele-eric-upuceno-ministarki-grujicic
"Obraćam Vam se kao sestra koja je izgubila brata": Potresno pismo dr ...
Bez obzira na to, doktorka Erić kaže da će se žaliti i da je u ovom i ostalim slučajevima potrebna objektivna istraga. Ona je uputila otvoreno pismo ministarki zdravlja dr Danici Grujičić. Njeno saopštenje vam prenosimo u celosti..."
Za vrijeme korona histerije u Srbiji su u jednom momentu svakodnevno i cjelodnevno stajali protestanti ispred stana onog konja Kona. Poceo da cvili i kuka kako mu je porodica istraumirana, da ne smiju izaci iz kuce itd, itd. A narod je samo stajao. Nisu cak ni skandirali. To mi je bio fantastican potez. Nikada ne znas sta ce neko iz mase uraditi. I nakon toga u Srbiji su mnoge stvari bile blaze po pitanju pritiska na narod u vezi sa korona mjerama.
OdgovoriIzbrišiNarodne straze pod prozorima svih ovih zlotvora, pa neka se misle kad ce kome da se zacrni pred ocima i na kome ce se kola slomiti. Pravne drzave nema, pa je jedina opcija OTPOR!!!!
Zasto nam je Boro sam stajao pred zgradom Vlade i sam stao pred Viskovica? Jesmo li mi ljudi? Ticu li se ti problemi i nas ostalih ili neka se Memici i Dragicevici sami bore?
Inace, moram ponovo se Bori zahvaliti kao majka, kao gradjanin ove drzave za sve sto je ucinio za te dvije porodice iako ih nikoga licno ne poznajem vec samo saosjecam sa njihovim bolom i smatram da se to, ne daj Boze, moze desiti svakoj porodici. Ideja uniformnih obrazaca je bila vise nego odlicna. Sjecam se svog ushicenja sto mogu na bilo koji nacin porodici Dragicevic pruziti podrsku. Poslala sam preko 30 tih prijava. Sa svake poslovnice poste po nekoliko. Makar toliko. Malo li je sto su nam ubili te divne momke, malo im to, pa nam pljuju i dan danas po njihovim grobovima smradovi kao sto je i taj smrad Peric.
Boze, smiluj se pravednima, a nama daj snage i mudrosti da se suprostavimo zlocincima!!! Da nas buduce generacije ne proklinju zbog nase snishodljivosti, ljigavosti i licemjerstva.
Hvala Aska. Prije presretanja Viškovića otišao sam i snimio privatnu vilu ministra Lukača, sve sa gradnjom nove vile pored postojeće. Prije toga na internetu imali smo samo dvije fotografije uslikane iz auta u prolazu, sa kojih se malo šta moglo raspoznati. Lukač je stvorio prikaz "SILE" da se u njegovo ne smije ni gledati, a vidjeli ste kako sam mu to razbio. Posebice kada je tužilaštvo odbilo policijski izvještaj i zauzelo stav da tu nema krivičnog djela.
IzbrišiMeni lično mnogo više koristi donijelo bi da Lukača ili Viškovića "hvatam" na osami ili bez javnosti obzirom da je to moj teren (kao iskusnog operativca), no valja promovisati građansku hrabrost i nebrojeno puta sam to objasnio u svojim tekstovima. Konkretno dokažem kako pojedinci nisu tako "strašni" koliko se nastoje predstaviti, a opet poučen profesionalnim iskustvima. Popriličan broj poznatih kriminalaca i u policiji i u pravosuđu smatrali su opasnima i zaobilazili ih kad god je moguće - dok ih nisam sveo na nivo "curica" koje plaču na prvu ćušku. Mnogi "opasni likovi" sa mnom su u danas u dobrim odnosima ponajviše da ne pričam kakve su "curice" kad se nađu pred iskusnim operativcem. Kako sam i ranije pisao: meni je svejedno je li kriminalac na ulici ili na državnoj funkciji, ja sa takvima znam kako treba postupati.
Danas se premišljam oko teme Biljane Simeunović i njenog odbijanja sramnog stava VSTS-a povodom presude u slučaju Dženan Memić. Meni lično je takav Biljanin nastup važan obzirom da sam direktno produkovao njen izbor u VSTS, nasuprot već "izabrane" Vedrane Jovičić, pa time i promjenu većine u ovom tijelu koja je sklonila bitangu Milana Tegeltiju. Ukoliko postavim linkove na tekstove koji objašnjavaju ova dešavanja biće opet da se hvališem, a to mi nije bitno, dok opet osjećam potrebu podržati Biljanu zbog ovog njenog hvale vrijednog poteza. Nasuprot Lagumdžije od kog sam mnogo očekivao, a gadno me razočarao.
Opet, ukoliko otvorim temu Lagumdžije imam potrebu postaviti linkove na stare tekstove i kako su banjalučke sudije ogromnom većinom izglasale Tegeltiju nasuprot profesora Blagojevića - i masovno pokazale koliko su spremne srozati sopstvenu struku. Eto nas opet na mojim "hvalisanjima" ranijih borbi, a koj su koliko toliko rezultirale pozitivno po društvo i pravosuđe. Objavio sam korespodenciju sa Osnovnim sudom u Banjaluci zbog koje je Milan Tegeltija bio prisiljen podnijeti ostavku na funkciju sudije, a kako bi izbjegao teže posljedice. Odnosno tog mog posljednjeg poteza kojim sam bitangu definitivno otjerao iz pravosuđa. Onda ga je Dodik imenovao savjetnikom i potvrdio ono šta sam godinama pisao - da je Tegeltija njegov igrač. Možda mi je jednostavnije prekopirati sve te tekstove i objaviti - KNJIGU, pa neka čita koga zanima.
Znam sta radis i da je to sa ciljem osvjestenja naroda. Zato te uvijek i podrzim. Bilo bi dobro da izdas knjigu svakako, ali javni i gotovo svakodnevni nastupi su mnogo efikasniji. Doduse, bolniji za tebe i porodicu. Ali bar znas da nisi uludo zivio i da ce te spominjati i čukun unuci najmanje. Znam da cesto izgubis volju gluvima pricati, ali nemoj odustajati molim te. Nema puno ljudi koji su spremni i na zrtvu za dobro sadasnjih i buducih generacija.
IzbrišiJa ne djelujem kao ti putem bloga, ali godinama pricam, edukujem i svakako licnim primjerom pokazujem okolini koliko su jadni ovi sto su "na vlasti". Pogotovo mi je vazno sa mladima razgovarati. Njima obavezno pisem molbe za posao, zahtjeve za ostvarivanje svojih radnickih prava itd. Pametni su, puni zivota i ljubavi i jako brzo usvajaju nova gradiva, narocito sto imaju jake instinkte pa osjete da sam im istinski prijatelj. Obavezno me izvjeste o svakoj svojoj pobjedi kod do juce "strasnog" poslodavca kod koga se radilo i po 10 sati dnevno i svasta nesto. Neizmjerno vrijedi svaki ulozen sekund u čovjeka, u čovjecanstvo iako nam ponekad izgleda da nije tako.
za@ Aska: "... svakodnevno i cjelodnevno stajali protestanti.."A da li je bilo i pravoslavnih,katolika,budista?
OdgovoriIzbrišiMislim da nije bilo takvih 🤣🤣🤣
IzbrišiA sto pitas? 😉
za@Aska:Glupa si da shvatiš poentu...Protestanti,katolici,budisti...zajebancija -ne kapiraš,a?
IzbrišiPisao sam komentar revoltiran slučajem onog čovjeka u Trebinju kog su pokušali da opljačkaju i teško pretučen je jedva izvukao živu glavu.Da preventivna bezbjednost Boro slažem ali ovdje u Bosni je toliko problema da se čovjek jednostavno izgubi.I kad odu u zatvor uglednije face ili zatvorenici imaju posebne sobe i povlašten položaj.Zatvor bi trebalo da djeluje na te počinioce isto tako zastrašujuće da im više ne padne na pamet da se vrate.Problem je korupcija u zatvorima a nekad u SFRJ je bile strogoća,ali isto tako i veća mogućnost da ljudi rade u zatvorima,razne radionice,pa čak i da ljudi završe zanate npr za zidara,RTV mehaničara i ostale.Sad ne postoji RTV mehaničara jer se novi televizori vrlo lako mogu kupiti na kredit.
OdgovoriIzbrišiZnate li sa kojim problemom tavore Siniša Kostrešević i Dubravko Čampara kao dva ključna nosioca razbijanja narko mafije ove zemlje? U pritvorskoj jedinici državnog zatvora ima premalo mjesta i hapšenja moraju tempirati spram puštanja pritvorenika? Negdje 2003. ili naredne godine upravnik KPZ Tunjice pisao je načelniku CJB Banja Luka da riješi "problem" rada mog tadašnjeg odjeljenja krim policije. Naime, oko 70% pritvorske jedinice popunjavali su Prijedorčani, a ovaj zatvor je pokrivao teritoriju od Novog Grada do Kupresa. I traženo je da "tempiramo" hapšenja. Pratim aktuelna dešavanja i prepoznajem isti problem, a pominjem ga samo kako bih ukazao koliko složena materija je u pitanju. Posebice u smislu standarda pritvora i izdržavanja kazni koje su nam stranci nametnuli, a kod nas nema dovoljno pameti za smišljanje adekvatnih rješenja.
IzbrišiEvo i jednog drugog primjera iz struke. Holandija je svojevremeno prednjačila u kvalitetu uslova u zatvorima, pa im se zatvori nisu bitno razlikovali od hotela. Normalno je da su se u takvim uslovima kriminalci mnogo lakše odlučivali na činjenje krivičnih djela, pa je došlo do ozbiljnog porasta kriminala. Rješenje je bilo u vraćanju na pređašnje zatvorske uslove i prakse. Šta bi se i kod nas trebalo uobziriti, ali sa razlikom da u zatvorima smanjimo broj sitnih kradljivaca, socijalnih slučaja i narkomana, nego se fokusiramo na teške kriminalce. Za buraniju je obavezni rad sa slobode uvijek bio bolje rješenje od ogromnih izdvajanja za njihovo držanje u zatvorima. Ako od sitnog prestupnika želimo načiniti ozbiljnog kriminalca dovoljno je da ga pošaljemo na "školovanje" u zatvor. Ovu tezu mogu potkrijepiti sa desetinama i stotinama imena, a posebice mladih osoba. Baš kao što sam kao mladi inspektor prednjačio u broju pritvora i zatvorskih kazni, kasnije sam bio poznat po borbi da što je duže moguće odlažemo zatvaranje mladih. Kažu da iskustvo nije ono šta nam se dogodilo, nego SPOSOBNOST da slične stvari prepoznamo u perspektivi.
za RASPUCHIN: Već sam ti pisao da ne bacaš bisere pred svinje a ti,opet?Čemu?Kome?
OdgovoriIzbrišiŽalim slučaj, ali zalud pišeš ovajve "savjete". Znači nas dvojica se ovako "dopisujemo" aman deceniju i mnogo prije smo počeli negoli sam pomišljao registrovati blog. Nemoj me držati za riječ, ali sam prilično siguran da sam ja njemu predlagao da registruje nekakav forum, blog i slično, pa da na njegovom kanalu činimo to isto. Više njih sam tako nagovarao, a prilično sam siguran i za Raspućina, bez obzira što je od tada prošlo mnogo godina. Kao što uvijek ponavljam: MENI JE ČAST što takav čovjek djeluje na ovom blogu jer je na društvenim mrežama odavno poznat pseudonim, baš kao i ASKA. Jedino mi nije jasno šta ti radiš u ovom našem "svinjcu". Molim te da mi to pojasniš, pa da bar pokušam shvatiti.
IzbrišiRovari... obicno svinje rovare 🤣
IzbrišiBranko Perić je ucjenjen pedofilskim snimcima i zbog toga je oslobađajuća presuda. Isto ko što je oslobodio Osmicu, isto će osloboditi i ove u aferi repsiratori...
OdgovoriIzbrišiNe znam je li pedofilija ili nešto drugo u pitanju, više izvora sam pitao za mogućnosti ucjene ili straha od kompromitacije. Razvijenija društva od našeg praktikovala su na važne pozicije postavljati porodične ljude, odnosno kandidati za pozicije redovito su se predstavljali sa svojim porodicama. Danas se to uveliko mijenja i razni asocijalni likovi sve češće dobijaju i glasove i položaje, bez obzira što su podložni ucjenama i time raznim zloupotrebama.
IzbrišiInformacija nije provjerena, ali ljudi su mi pricali da mu se supruga ubila. Naravno, i ako je to tacno ne znaci ni da je neko pedofil niti bilo sta drugo, ali eto... zapita se covjek koliko je nesto krupno pa da osobu natjera na samoubistvo. Mada, opet ponavljam... to nista ne dokazuje.
IzbrišiBravo!
OdgovoriIzbriši