SUPERHIK: Otima od sirotinje, daje bogatima

Od incidenta sa Radovanom Viškovićem u nebrojeno komentara pročitao sam da se struja mora plaćati ili „savjeta“ kako se isključenja rješavaju. Još samo da utvrdimo: jesu li u cijenu struje uračunate jahte, vile i drugi luksuzi privilegovanih lopuža? Zašto sirotinja plaća stotine miliona maraka pokradene struje?

Preko decenije narod prepričava kako brojnim režimskim moćnicima popisivači utrošene električne energije ne smiju ući u firme, gazdinstva ili hotele, pa tako ovi ne dobijaju račune i očekivano ne plaćaju ništa. Oni srednje rangirani od ovakve „uštede“ na godišnjem nivou kupuju luksuzne limuzine ili stanove ljubavnicama, dok „kapitalci“ grade vile ili skupljaju jahte.

Odlično je radnicima elektrodistribucije poznato ko su najveći kradljivci struje i kakva je tu problematika, tako da ne priliči kad sirotinji kažu da će dobiti otkaze ukoliko ne usključe dovod i kako ih treba razumjeti. Neka kažu i kako im otkazi slijede ukoliko samo pokušaju popisati utrošenje prebogate političke vlastele, odnosno da su saučesnici u pljački narodnih dobara ogromnih razmjera.

U provjeravanju informacija da se „gubici na mreži“ prikazuju nekih 33-35 odsto dobro obavješten izvor zaprepastio me je podatkom kako to doseže i nezamislivih 48 odsto. Aman polovinu struje puštene u mrežu „izgube“, šta govori i razmjerama PLJAČKE. Ništa nije izgubljeno, nego zaposlenici elektrodistribucije pokrivaju ogroman kriminal.

Normalno, neće prikazati „gubitke na mreži“ tih razmjera nego su razradili niz složenih operacija lažnih podataka i prikrivanja pokradene struje. Davno me je prijatelj zamolio da napišem odgovor na tužbu „Elektrokrajine“ zbog duga za stan koji čeka prodaju i nema utrošene struje. Donio čovjek potrošačku karticu i druge podatke.

Analizom podataka otkrijem kako za potrebe kvartalnih izvještaja prikazuju fiktivnu potrošnju, koju potom brišu i ne vidi se na računima klijenata. Posebice objekata u kojima nema potrošnje, šta znači da su vlasnici odsutni i pojma nemaju šta se dešava. Elem, kako imaju velik broj takvih fiktivnih potrošača ne uspjevaju uvijek pobrisati lažne podatke, koji stižu klijntima i čak rezultiraju tužbama kao kod ovog mog kolege.

U odgovoru na tužbu sve sam lijepo razjasnio i predložio da sud predmet proslijedi tužilaštvu radi sprovođenja istrage. Tužba je očekivano odbačena kao neosnovana, no sud nije animirao tužilaštvo i kriminal je uobičajeno zataškan. Unutar „nadležnih organa“ odlično znaju kakvi marifetluci se čine, te da se kola lome samo po golici ili sirotinji.

Sa drugim modelom masovnih manipulacija susrela se većina građana. Na starijim uređajima sa dva brojila, znate da nema pomjeranja na donjem brojilu (ili kako se već to stručno veli?). Desetine hiljada, ili čak stotine hiljada, dobilo je račune sa lažno dopisanom potrošnjom na tom „nepokretnom „brojilu. Ko se žalio kazivali bi da je u pitanju greška, no govorimo o matrici masovnog prikrivanja „gubitala na mreži“ ili KRAĐA STRUJE.

Evo još jedan konkretan primjer. Prije desetak godina radnici elektrodistribucije pohvatali su nekih tridesetak prijedorskih „uglednika“ u krađi privredne struje – PREKO DIGITALNIH MJERNIH UREĐAJA. Odreda su utvrdili da firme, lokali i drugi pravni subjekti imaju mnogo veću potrošnju od one prikazane na digitalnim mjeračima, ali nisu mogli skontati način izvođenja krađe.

Moja malenkost im je to otkrila kada sam uhapsio inženjera elektrotehnike koji je „sređivao“ uređaje za 500 maraka po komadu. Nezaposleni inženjer je čim su se takvi uređaji pojavili kupio deset komada i rasturio ih do najsitnijeg dijela dok nije shvatio princip rada. I otkrio da je od četiri provodnika moguće „spržiti otpornike“ na tri usljed čega do brojača stiže samo četvrtina stvarne potrošnje. Znači, kradeno je 75 odsto stvarne potrošnje, a vizuelno se prilikom popisivanja ništa nije moglo otkriti.

Kao inspektor sve sam to lijepo procesuirao i sa nađenim dokazima dostavio tužilaštvu, no nikad nisam doznao za konkretne postupke i sankcije. Dobrim dijelom jer su me vrlo brzo onemogućili u inspektorskom radu, da bih na kraju završio na ulici. Sa druge strane mito i korupcija su okončali opisane lopovluke.

Mogao bih nabrajati još ličnih iskustava sa ovim oblikom kriminala, no i prezentovano je dovoljno za shvatanje zašto sam Radovanu Viškoviću je*ao mater ispred zgrade Vlade RS. Bar tako stoji u prekršajnom nalogu, a ne mogu se sjetiti baš svih uvreda koje sam mu uputio. Višković se deklariše predsjednikom vlade, prima platu i privilegije predsjednika vlade, a ponajvše kako bi zatvarao oči pred kriminalom enormnih razmjera nad dobrima ovog naroda.

Kako sam ga nazvao „hotelski borac“ ufurao se u političku funkciju, a bio je i ostao samo glupa mazga u službi kriminala i zločinaštva. Zato sam mu se obratio „s visine“, zato sam ga sveo na adekvatnu mjeru i onako izvrijeđao. Odnosno samo nazvao adekvatnim terminima.

Ovo pominjem zbog povelikog broja komentara koji kazuju da se sa predsjednikom vlade ne može tako ponašati. Milorad Dodik, kakav već jeste, za novog premijera može postaviti kakvog majmuna orangutana. Mislim na pravog majmuna umjesto ovih u ljudskom obličju tipa Viškovića. Hoćemo li i majmunu dovedenom iz zoo vrta iskazivati uvažavanje primjereno premijeru?

Mnogi maštaju da pojedinim umišljenim „moćnicima“ u face skrešu šta misle, no kukavice se boje posljedica. Pa im je lakše napadati one sa petljom koja njima nedostaje, nego se suočiti sa sopstvenim odrazom u ogledalu. I takvi mi pišu kako treba ovako ili onako, pa sve do gnusnih uvreda.

Preko osam godina porodica i ja trpimo „Mučenje i druge oblike surovog ili nehumanog kažnjavanja ili postupanja“, odnosno torturu kakvu zabranjuje međunarodna konvencija čiji je Bosna i Hercegovina potpisnik. Samo zato što sam kao kriminalistički inspektor bio prepreka organizovanom kriminalu bitangi poput ministra Lukača, kom Višković dođe kao puki konjušar. Godinama javno ratujem sa Lukačem, a sad bih trebao „uvažavati“ njegovog konjušara i korisnog idiota.

Kada su mi teško nezakonito oduzeli policijska ovlaštenja započeo sam borbu preko ovog bloga i kriminalčinama postao još veći problem. Porodica i ja sami trpimo posljedice ove borbe ukupno duge preko 15 godina, snalazimo se kako znamo i umijemo, ali najgore nas pogađaju razni „sveznadari“ sa svojim komentarima. Pobogu, nisam u ovakvu nesreću zapao iz obijesti, nego što nisam mogao okretati glavu od zastrašujućih zločina i ljudskih stradanja.

Školovao sam se za ovaj posao, ogroman trud uložio u stručno usavršavanja i sticanje iskustava, a kad sam postigao najveće radne rezultate postao sam prepreka umobolnim planovima kriminalizacije policije. Unutar policije stvarati kriminalne grupe koje ubijaju, diluju drogu ili vrše oružane pljačke NIJE NORMALNO, osim ako stvorite „normalnost nenormalnog“.

Ljudi moji, koliko god dugo je moguće pokušavam izbjeći incidente i lične sukobe. Nebrojeno puta sam ljude u elektrodistribuciji zamolio za kratkoročno odlaganje i onda izmirivao dugovanja. Pa četiri-pet puta sam zlatni nakit prodao i platio struju! Znači, zlatom sam je plaćao!

No, dođe vrijeme kada to više nema smisla ili idioti poput Viškovića stvore takve situacije. Tada „udaram u glavu“ i kažem da je dosta. Kao ratni veteran i prekaljeni operativac normalno je da konju kažem da je konj, a baš me briga kako će mu se to „dopasti“. I ne bojim se policije, tužilaštava i sudova, pa čak ni podmuklih prijetnji da će me baciti sa zgrade vlade. Častan čovek umire jednom u životu, dok kukavice deset puta dnevno!

Radovan Višković bio je hrabar reći mi: „Aj' ne seri“, ali mu je manjkalo petlje ostati na licu mjesta da to detaljije razjasnimo. Džaba lično obezbjeđenje i onolika policija. U redu, naše sljedeće sretanje biće u bitno drugačijim okolnostima, pa ćemo malo testirati tu njegovu lažnu silu.

Može slobodno poput Lukača i već koliko policijskih moćnika prijaviti me za „ugrožavanje sigurnosti“ i davati izjave kako me se boje, ali te fore sve teže prolaze. Davno je policija shvatila odakle dolazi strah tih što me neosnovano prijavljuju i to najbolje vidimo po formalnim postupcima. Baš kao i tužilaštvo, a vrhunac je bila odluka da nisam počinio krivično djelo snimanjem kuće ministra Lukača.

Odavno nije tajna kako uzvraćam na udarce, otvaram krivične predmete za koje znam da ih tište.Tako Radovana Viškovića čeka suočavanje sa Srebrenicom i onim šta „srpski Ajhman“ nosi na savjesti. Nebrojeno „istina“ oko Srebrenice iz 1995. godine smo čuli, ali postoji i jedna nikad ispričana. Došlo je vrijeme da i tu istinu raspakujemo, pa makar je ja uz svijeću pisao kao ovog trena. Nikola Tesla nije izmislio struju, ali jeste bežični prenos signala pa je internet dostupan i kad su žice na banderi isječene.

Nikad nisam krio, a i sada podvlačim kako svaku bitku započinjem otvaranjem krivičnih spisa koji ponajviše muče te što ih „razapinjem“. Istine radi, prošle godine pojavili su se dugo sakrivani dokazi oko Viškovića, pa ranije objektivno nisam mogao ovaj dio zločinačke mreže adekvatno uvezati. Davno sam objavio njegovu ulogu narko mazge i još neke vezane stvari, a sad se sve uklopilo i to ide u eter.

Svi koji sumnjaju da sam namjerno otišao ispred vlade i izazvao incident – evo javno kažem da su dobro rezonovali. Zašto tako? Pa moja malenkost nema običaj pregovarati sa bitangama koje medijski satirem, a još manje ulaziti u kakve dilove, tako da je najbolje nekakvim javnim incidentom presjeći ideje oko mogućnosti „kombinacija“. I to sam po ko zna koji puta ponovio.

Ovim završavam rasprave sa svima koji mi drže pridike oko obaveze plaćanja struje ili daju netražene „savjete“, odnosno nastojim ispoštovati čitaoce kojima možda nije jasno šta se tačno događa. Višković poput strip junaka Superhika pljačka sirotinju da bi dijelio bogatima, pa tako naša golica plaća struju i za one privilegove koji od „ušteda“ grade vile ili kupuju jahte, dok oni manji kradljivci struje tek limuzine ili stanove ljubavnicama.

Hoće li neko drugi upitati šta nam je tačno uračunato u cijenu struje nije me briga, baš kao ni oko pitanja: čije su rijeke i rudnici, odnosno proizvodni pogoni električne energije? Jesu li to zajednička dobra svih nas ili privatna prćija moćnika? Pošto se „hotelski borac“ Višković kontinuirano lažno tako deklariše pitanje odakle Republici Srpskoj sva ta prirodna i tehnološka dobra neću potezati.