NOVI SKANDAL B-H PRAVOSUĐA: Darko Elez na slobodi nakon samo devet mjeseci pritvora?!

Očekujemo da državni tužilac Dubravko Čampara žrtvama monstruznih zločina i javnosti objasni: zašto je Darka Eleza "poštedio" suđenja i zasluženih 45 godina zatvora? Imamo li razloga za sumnju da će Elez nakon devet mjeseci pritvora biti pušten na slobodu i pobjeći iz zemlje? Možda je upravo to suština Čamparine nagodbe sa ovim okorjelim kriminalcem?!

Iz šturih saopštenja doznajemo da je Sud BiH prihvatio nagodbu Darka Eleza i Tužilaštva BiH, te ovog okorjelog ubicu i vođu kriminalne organizacije razbijene akcijom "Lutka" presudio na svega 15 godina zatvora. Obzirom da neće biti suđenja za širu javnost ostaje nepoznata Elezova uloga u ubistvima Borisa Govedarice, Zorana Goluba, Vladimira Mačara, pokušaja likvidacije Đorđa Ždrala, filmskih pljački, pranja novca, droga, iznuda... 

Morao bi Dubravko Čampara, šef Odjela za organizovani kriminal, privredni kriminal i korupciju Tužilaštva BiH, objasniti javnosti da li je Elezu suđeno kao organizatoru i vođi kriminalne organizacije, šta je faktički bio, ili tek kao "običnom" pripadniku iste. Znate, Krivični zakon BiH u članu 250. stav 3. navodi: "Ko organizuje ili bilo kako rukovodi grupom za organizovani kriminal koja zajedničkim djelovanjem učini ili pokuša krivično djelo propisano zakonom Bosne i Hercegovine, kazniće se kaznom zatvora najmanje deset godina ili dugotrajnim zatvorom.". 

Pošto mu je (pre)suđeno za krivična djela "organizovani kriminal" u vezi sa "teškim ubistvom", gdje je takođe zaprijećena kazna dugotrajnog zatvora (od 21 do 45 godina), Elez je jedino ovakvim skandaloznom nagodbom mogao izbjeći zasluženi dugotrahni zakon. Porodice ubijenih i druge žrtve nemaju procesnu mogućnost žaliti se na ovu sramnu presudu, a tužilaštvo i sud pokazali su "osjećaj za pravdu" i nezainteresovanost da se suđenjem dođe do istine. Može im se u zemlji gdje su zakon štiti zločince, a žrtve su potpuno razvlaštene i prepuštene hirovima tužilaca poput Čampare. 

Iz državnog tužilaštva i suda kazaše da se Elez obavezao pomagati u istragama i svjedočiti u drugim krivičnim predmetima. Još samo da nam pojasne kakvim pravnim mehanizmima ga mogu natjerati na izvršenje ovih obećanja. Ima u džepu pravosnažnu presudu kakva mu odlično odgovara, a obim i kvalitet izvršenja njegovih "obećanja" davaće po svom nahođenju. I spram spostvenih interesa u tim krivičnim predmetima. Konkretno: hoće li "svjedočiti" da Miloš Ostojić i Siniša Miličević nisu ubijeni po njegovim nalozima?

Tužilaštvo i sud "obradovali" su regionalnu javnost informacijom da se Elez obavezao pomoći u krivičnim predmetima Republike Srbije. Nije realno očekivati njegovo priznanje da je lično ubio beogradskog advokata, kako sam to objasnio tekstom Darko Elez i Dijana Hrkalović ubice advokata Miše Ognjanovića?! . Ili će svjedočiti da su Hrkalovićka i on za ubistvo Ognjanovića lažno optužili Strahinju Stojanović, a sa ciljem pripremanja pokušaja i kasnije uspjele njegove likvidacije?!

Možda će Darko Elez "svjedočiti" da je preko svog dugogodišnjeg kriminalnog saradnika Ljubana Ećima angažovao Milivoja Lovrenovića za zastražujuću eksploziju kojom je ubijen Strahinja Stojanović? Očekujemo li doista da Elez razjasni sva ona silna ubistva po Republici Srpskoj, koja sam potegao tekstom MILIVOJE LOVRENOVIĆ NEMILOSRDNI EGZEKUTOR LJUBANA EĆIMA: Policija Srbije otkriva počinioce brojnih režimskih ubistava u Republici Srpskoj ? Zna on odlično koliko dugo bi živio u stvarnom pokušaju saradnje sa organima krivičnog progona, a dati lažna obećanja zarad blage presude ništa ga ne košta. To da će Elez "propjevati" najavio sam prvim tekstom o njegovom izručenju iz Srbije, ali i ukazao da će sve podrediti sopstvenim interesima. I "dozirano"!

Nadalje, već iz saopštenja tužilaštva i suda vidimo vrlo indikativne kontradiktornosti, odnosno razloge za sumnju u valjanost sprovedenog krivičnog postupka i presude na 15 godina zatvora. Tužilaštvo BiH na svojoj zvaničnoj stranici navodi: "Sud BiH je nakon razmatranja prihvatio sporazum i osudio optuženog na kaznu zatvora u trajanju od 15 godina, čime je predmet 'Lutka' u potpunosti pravosnažno okončan". Koliko možemo vjerovati Dubravku Čampari o prevosnažno okončanom predmetu? 

Vidite, pravosnažno osuđene sud upućuje na izdržavanje zatvorske kazne, a u Elezovom slučaju imamo bitno drugačiju situaciju. Naime Sud BiH je "pravosnažno osuđenom" Elezu rješenjem odredio pritvor u trajanju do devet mjeseci. Član 138. Zakona o krivičnom postupku BiH daje mogućnost izricanja mjere pritvora nakon donošenja presude, no tu u principu govorimo o prvostepenim presudama za teška krivična djela i mehanizmu obezbjeđenja od bjekstva radi izbjegavanja izdržavanja kazne. 

Kad su pravosnažne presude u pitanju nema potrebe za primjenom ovog pravnog mehanizma obzirom da sud ima mogućnost osuđenog odmah uputiti na izdržavanje zatvorske kazne. Posebice jer i sud i tužilaštvo tvrde da se Elez odrekao prava na žalbu kao jedinog instituta odlaganja izdržavanja kazne. Eto, neka Dubravko Čampara i njegov šef, v.d. Glavni tužilac Tužilaštva BIH Milanko Kajganić, objasne javnosti: zašto Elez nije upućen na izdržavanje kazne, nego mu je sud odredio mjeru pritvora? 

Obzirom da od Čampare i Kajganića nije očekivati ništa preko šturih saopštenja moram reagovati i bar pokušati objasniti spornu situaciju. Konkretno: Sporazumom o priznanju krivice zakonski jeste dozvoljeno odricanje prava na žalbu tokom glavnog postupka, a šta je u Elezovom slučaju urađeno. Na održanom ročištu sud je upitao Darka Eleza da li je svjestan posljedica odricanja od prava na žalbu i on je dao potvrdan odgovor. Presuda je potom donesena i objavljena, a po saopštenju Tužilaštva BiH postala i pravosnažnom. Time i izvršnom. Znači, po ovome trebao je biti odmah upućen na izdržavanje zatvorske kazne u trajanju 15 godina.

Elem, sud ipak donosi rješenje o određivanju mjere pritvora do devet mjeseci, a primarno kako bi izbjegao mogućnost da Elez izađe na slobodu primjenom opšteg prava na žalbu kojeg se zasad odrekao. Pravna "kvaka" počiva u članu 294. ZKP BiH koji kaže da se osuđeni može odreći prava na žalbu prije dostavljanja pismenog otpravka presude, ali to se odnosi samo na laka krivična djela sa uslovnom ili novčanom kaznom. Kada se izriče zatvorska kazna osuđeni se može odreći prava na žalbu tek po prijemu pismenog otpravka presude i protekom žalbenog roka. 

Bez obzira što u donesenoj presudi stoji da se Elez po sporazumu sa tužilaštvom i na održanom ročištu odrekao prava na žalbu primjenom pomenutog člana 249. ZKP-a nakon dostavljanja presude IMA PRAVO ULOŽITI ŽALBU. Ovo praktično znam jer sam nedavno žalbom Vrhovnom sudu RS ukinuo pravosnažnu presudu Okružnog suda u Prijedoru. Žalba je usvojena i osuđenom je prekinuto izdržavanje zatvorske kazne do odluke Vrhovnog suda, odnosno do sasvim izvjesnog ponovljenog suđenja. Brzinski skalabudžen postupak poput ovog Elezovog rezultirao je puštanjem iz zatvora "pravosnažno osuđenog" na bazi odricanja prava na žalbu.

Prednji primjer upravo pominjem zbog mogućnosti da Elez i njegov branilac nakon dostavljanja pismenog otpravka presude ulože žalbu, pa i da žalba bude usvojena. Mislim da se sud vođen upravo takvim "začkoljicama" osigurao donošenjem rješenja o pritvaranju, čisto da imaju devet mjeseci vremena za odlučivanje oko eventualnih redovnih ili vanrednih pravnih sredstava. Samo i tu imamo ozbiljan problem.

Kod postojanja materijalne ili procesne manjkavosti presude i usvajanja žalbe po tom osnovu sud mora Eleza pustiti iz zatvorske ustanove. Naime, svako rješenje, pa bilo ono i u domenu pritvora, zasnovano na nezakonitoj presudi sud mora ukinuti i osuđenog pustiti na slobodu. Obzirom da nemamo uvid u sudski spis moramo govoriti hipotetički, ali princip je da se rješenja mnogo lakše pobijaju negoli presude, odnosno da ovise o zakonitosti i pravilnosti same presude. Ukoliko Elez žalbom uspije obezbjediti drugostepeno odlučivanje po presudi vjerujte da će ukinuti i rješenje o pritvoru. 

U tom slučaju samo naivni se mogu nadati da će Darko Elez sa svojim kriminalnim iskustvom i vezama ostati u Bosni i Hercegovini. Uteče taj brzinom svjetlosti. Tek tad ćemo vidjeti njegovu obećanu "pomoć" u istragama ili svjedočenja. Znači, ovde ne govorimo samo o problemu što institucije nemaju pravnih mehanizama primoravanja Eleza na ispunjenje obećanja, negoli o realnom strahu od puštanja na slobodu i bjekstva. Obzirom da Tužilaštvo BiH govori o pravosnažnoj presudi, a sud to "demantuje" rješenjem o pritvaranju, meni ova situacija opasno smrdi na još jedan prevarni dil sa kavima sam se tokom profesionalne karijere više puta suočavao. O nekim skandaloznim primjerima pisao sam, a sad mi je naprosto mučno potezati imena kriminalaca ranga Eleza i njihovih "sporazuma" sa tužilaštvom. 

Zasad od Dubravka Čampare možemo tražiti objelodanjivanje presude izrečene Darku Elezu, posebice jer tvrdi da je pravosnažna, pa da nesporno utvrdimo šta se uopšte dogodilo. Kako rekoh na početku teksta ima smisla tražiti i objašnjenja povodom tih "obaveza" pomaganja u istragama i svjedočenja, očigledno neizmjerno vrijednih kad ovako pogoduje okorjelom kriminalcu sa ko zna koliko ubijenih na duši. Čisto da porodice ubijenih i sve druge žrtve zločina doznaju zbog čega su uskraćene u pravu i pravdi. Očekivali su ljudi dugotrajni zatvor, pa čak i maksimalnih 45 godina robijanja, a "dobili" tek trećinu zaprijećene kazne. Sve u ime nekakvih imaginarnih "viših interesa".

Na kraju ostaje mi samo da tužioce Čamparu i Kajganića podsjetim na osnovni princip sporazumjevanja sa optuženima. Dilovi se prave sa niže rangiranim članovima zločinačkih udruženja, kakvi nisu okrvavili ruke ili produkovali tešku društvenu opasnost. Sa organizarorima i vođama zločinačkih udruženja NIKADA se ne ide na sporazume i ublažavanje kazni, nego se takvi izvode na suđenje i  za njih traže maksimalne kazne. To ima posebnog značaja sa pozicije generalne prevencije, odnosno poruke društva šta čeka sve koji se drznu na organizovani kriminal i teške zločine. Ovako šaljemo poruku da svi koji imaju "korisne informacije" mogu ubijati ljude. Eto javno pozivam Čamparu i Kajganića da me argumentima razuvjere u predstavljenim opservacijama i sumnjama.