PRAVOSUDNO PLEMSTVO: Tužiteljica Vedrana Mijović do imenovanja u VSTV dolazi oslobađanjem Milana Tegeltije ili "Kralj nagrađuje vijerne sluge" (FOTO DOKAZ)
Prije dva mjeseca državna tužiteljica Vedrana Mijović donosi naredbu o nesprovođenju istrage protiv Milana Tegeltije, a sad je tek puka formalnost njen izbor u Visoko sudsko i tužilačko vijeće BiH. Zato Tegeltija nije objavio oslobađajuću odluku Tužilaštva BiH, niti je protiv mene podnio onako medijski bombastično najavljenu krivičnu prijavu. Šta to "pravosudno plemstvo" pokušava sakriti od javnosti?
Svega dva mjeseca trebalo je za razotkrivanje istine o tome zašto Milan Tegeltija, predsjednik Visokog sudskog i tužilačkog vijeća BiH (VSTV), krije od javnosti odluku Tužilaštva BiH da protiv njega neće sprovoditi istragu zbog krivotvorene diplome i drugih nezakonitosti u njegovoj karijeri. Mediji ex-jugoslavenskog regiona jula prošle godine masovno su prenijeli njegove izjave o lažnoj prijavi i mom procesuiranju, a sad je i sam Tegeltija zaboravio izrečena obećanja. Zanimljivo, zar ne?
Javnost se sjeća, nadam se (?), Tegeltijinih izjava kako će Tužilaštvo BiH brzo provjeriti validnost njegove diplome, te da potom slijedi prijava protiv potpisnika ovih redova zbog lažnog prijavljivanja. Elem, to "brzo i jednostavno provjeravanje" osnovanosti prijave oteglo se punu godinu, a iz obavještenja Tužilaštva BiH nije jasno šta je uopšte rađeno, a kamoli utvrđeno. U tekstu postavljam obavještenje tužilaštva, pa ko shvati molim da i meni pomogne u spoznaji.
Samo jedna činjenica u ovoj pravnoj stvari je neupitna i ona glasi: Naredbu o nesprovođenju istrage donijela je državna tužiteljica Vedrana Mijović. Činjenica je vidljiva iz obavještenja Tužilaštva BiH datiranog sa 13.07.2020. godine, potpisanog od strane Mijovićke koja je i donijela naredbu (FOTO). Obavještenje mi je morala dostaviti shodno Zakonu o krivičnom postupku BiH.
Kako je red sačekao da Milan Tegeltija prvi objelodani "dokaz" sopstvene nevinosti, posebice računajući na onoliku medijsku pompu oko cijelog slučaja. Potom sam objavio tekst "TUŽILAŠTVO BIH ODBILO PRIJAVU PROTIV MILANA TEGELTIJE ZBOG LAŽNE DIPLOME: Čekam najavljenu prijavu protiv mene" i sačekao njegovu reakciju na ovu provokaciju. No, reakcija je izostala, a danas znamo i zašto.
Nisam morao mnogo čekati na novu priliku za raskrinkavanje Tegeltijine "šutnje", a najbolje u svemu jeste činjenica da su novinari potegli aferu sasvim izvjesnog izbora tužiteljice Vedrane Mijović u VSTV-e. Vidim u medijima navode da je izborom u VSTV Mijovićka nagrađena zbog pokretanja istrage protiv Ranka Debeveca, aktuelnog predsjednika Suda BiH.
U javnom obračunu Mijovićke i Debeveca meni je posebno zanimljiv podatak da je istraga pokrenuta po anonimnoj prijavi. Podnio bih i ja "anonimku" protiv Tegeltije da sam znao kako takve prijave kod Gordane Tadić i Vedrane Mijović imaju prioritet. Tako ne bih morao punu godinu čekati odluku po potpisanoj, dostavljenoj i čak na blogu objavljenoj prijavi. I još onoliko medijski eksploatisanoj.
Pored toga zanimljivo mi je i da baš niko ne poteže pitanja protivzakonitog pogodovanja Ranku Debevecu u njegovom napredovanju do današnje pozicije. Hajde da zanemarimo kako je došao na poziciju tužioca, ali za sudiju Suda BiH po zakonu nikako nije mogao biti imenovan. Zakon o VSTV-u je decidan: "Sudije Suda BiH moraju imati najmanje osam (8) godina iskustva u radu kao sudije, tužioci...", a Debevec nije imao ni punih sedam godina obaveznog iskustva.
Izgleda da je zaboravljeno i kako je upravo Milan Tegeltija progurao Debeveca na današnju poziciju iako nije imao "dokazane rukovodne i organizacione sposobnosti bitne za rad" Suda BiH, kako to zakon izričito nalaže. Razloge nezakonitog imenovanja Debeveca objasnio sam u tekstu "Javno saslušanje Fahrudina Radončića", a koji, zajedno sa vezanim tekstovima, objašnjava koliko teško je kriminalizovano naše pravosuđe.
Nezakonita imanovanja Ranka Debeveca na pozicije sudije i predsjednika Suda BiH potežem iz vrlo pragmatičnog razloga. U prijavi protiv Milana Tegeltije neoborivo sam dokazao kako je on teško nezakonito imenovan na poziciju predsjednika Osnovnog suda u Banjaluci. Znate, za predsednika suda može biti imanovan samo sudija tog suda i to sa dokazanim rukovodnim referencama.
Ukoliko tužilac aplicira na poziciju predsjednika suda njegova prijava mora biti odbačena, a tadašnji sastav VSTV-a je Tegeltiju nezakonito prihvatio kao kandidata i onda čak imenovao. Potom je u VSTV izabran kao predstavnik sudija Republike Srpske iako formalno nikada nije imanovan na poziciju sudije. Tegeltija je podnošenjem ostavke na poziciju predsjednika suda u stvari sam sebe imenovao "sudijom", a kako bi bio projektovan na današnju poziciju. Sve to sam decidno objasio u vezanim tekstovima, pa koga zanima istina...
Ukazao sam prijavom i kako Tegeltija nije ispunjavao uslove za imenovanje na poziciju tužioca, odnosno niti za jednu pravosudnu funkciju. Jeste, prijavom sam obuhvatio i njegovu diplomu, za koju i danas tvrdim da nije zakonito stečena, kao ni uvjerenje o položenom pravosudnom ispitu, ali i brojne druge nezakonitosti u Tegeltijinoj karijeri. I tužiteljica Mijović me obavjesti kako Tegeltija nije počinio prijavljena djela ili "neko drugo krivično djelo" propisano krivičnim zakonom. Još samo da mi je objasnila kako je moguće tužioca postaviti na poziciju predsjednika suda!
Mnogo toga trebala bi tužiteljica Mijović objasniti i meni kao prijavitelju i građanima koji je plaćaju. Primjera radi zašto od mene nije uzeta izjava u svojstvu svjedika, odnosno da mi omogući obrazlaganje prijave i dokaza kroz svjedočenje, a kako to pravila struke nalažu. Problem je što saslušanje svjedoka podrazumijeva interakciju u kakvoj bih mogao otkriti šta je tačno preduzeto po prijavi i sa kakvim činjenicama tužilaštvo nastupa. Od kriminalističkog inspektora nije lako sakriti "istražne muljaže" i samo zbog toga nikada nisam saslušan kao svjedok-prijavitelj.
Ovim dolazimo do logičkog pitanja: kako se tužiteljica Mijović usudila na ozbiljna kršenja zakona i pravila struke po validnoj prijavi protiv Milana Tegeltije? Odakle crpi "hrabrost" za takva protivpravna ponašanja? Može joj se kad zna da o zalbama na odluke tužilaca Tužilaštva BiH inokosno odlučuje Gordana Tadić. Imate pravnu anomaliju po kojoj odluke Gordane Tadić ne podliježu nikakvom daljem procesnom ispitivanju, odnosno nema pravosudnog tijela koje može poništiti (samo)volju Glavnog tužioca Tužilaštva BiH.
Zbog takve anomalije godinama ukazujem na potrebu formiranja Vrhovnog suda BiH. Vidite, odluke tužilaštava u Republici Srpskoj moguće je pravno pobijati pred Vrhovnim sudom RS, odnosno na taj način omogućena je sudska kontrola rada tužilaštva kada su u pitanju materijalna i formalna kršenja zakona. Na državnom nivou nemamo vrhovnog suda, odnosno konačno "oslobađanje" od krivične odgovornosti dodijeljeno je Gordani Tadić. Zbog takve anomalije nisam ulagao prigovor na skandaloznu odluku tužiteljice Mijović.
Upravo činim jedino šta u datim okolnostima mogu, a to je da javnost informišem kako funkcioniše "ja tebi - ti meni pravosuđe". U zatvorenom krugu Tegeltija, Tadićka i Mijovićka odlučuju po pitanjima sopstvenih inkriminacija, napredovanja i rada uopšte. Iznad njih nema institucije kakva bi elementarno provjeravala zakonitost i pravilnost njihovih odluka, a kamoli nekog smijenila, kaznila ili bar korigovala. Ima li institucije koja može spriječiti njihova međusobna nezakonita pogodovanja u karijernom napredovanju, posebice kada su zasnovana na kriminalu, korupciji i nepotizmu?
U konačnici poentiram sa nezakonitim karijernim pogodovanjima tužiteljici Mijović od strane VSTV-a. Vidite, kada je 2013. godine imanovana za tužioca Tužilaštva BiH nije imala zakonom propisanih pet godina iskustva na poslovima sudije, tužioca ili advokata. Na prethodnoj funkciji u Kantonalnom tužilaštvu Kantona Sarajevo radila je od 01.05.2009. do 01.12.2013, a šta čini četiri i po godine iskustva na poslovima tužioca,
Ukoliko Zakon o VSTV-u decidno zahtjeva najmanje pet godina iskustva na datim poslovima, kako je Mijovićka mogla biti imenovana sa tek četiri i po godine iskustva? Uračunat joj je "rad na sličnim poslovima" po kom je prethodno imenovana za kantonalnog tužioca. Još samo da doznamo o kakvim poslovima je riječ, čisto da razmotrimo je li ispunjavala uslove za imenovanje na poziciju tužioca ili bilokoju drugu pravosudu funkciju.
Znači, Vedrani Mijović, čija kompletna pravosudna karijera je nezakonito protežirana, Gordana Tadić dodijelila je istraživanje prijave kojom je problematizovana kompletna pravosudna karijera Milana Tegeltije. Ponavljam, osim osporavanja diplome, prijavom sam jasno ukazao kakve nezakonitosti su činjene u bukvalno svim imenovanjima Milana Tegeltije - dobrim dijelom pojašnjene i u ovom tekstu. Vršioci ključnih pravosudnih funkcija mahom su imenovani nezakonito, karijere su prepune "rupa" u pogledu propisanih referenci, a o nepotizmu je iluzorno govoriti.
Ko zna koliko hiljada sudija i tužilaca sa višedecenijskim referentnim iskustvom imamo u ovoj nakaradnoj državi, a ključne pozicije zauzimaju pojedinci dovedeni u pravosuđe po nekakvim čudnim aršinima i potom teško nezakonito unapređivani. Problem je što ti nezakonito imenovani i protežirani pojedinci dominiraju pravosuđem do mjere "samokrunisanja". Hajde da Bosnu i Hercegovinu proglasimo monarhijom, pa onda neka "pravosudno plemstvo" radi šta mu volja.
Nastaviće se...
UZMI ŠEMSO KOLIKO TI DRAGO, boga nema, a guzici se ne boje...
OdgovoriIzbriši