Mračne tajne "Toksičnog Karana"

Piše: Borislav Radovanović

U ovom nastavku feljtona o mračnim tajnama koje krije obducent Željko Karan sa stručnog stanovišta obradićemo značaj ukradenih gaćica Davida Dragičevića, a kao iznimno važnog izvora dokaza ubistva i silovanja. Potom prelazimo na toksikološke manipulacije. Pronalaženje etanola u organizmu samo po sebi nije nikav dokaz alkoholisanosti, a niko u istrazi nije obradio mogućnost korištenja etanola kao izuzetno efikasnog sredstva omamljivanja u svrhu izvršenja ubistva.

Nebrojeno puta pisao sam kako akteri istrage ubistra Davida Dragičevića namjerno "kontaminiraju dokaze" kako bi ih sud morao odbaciti. Elem, vrhunac nezakonitosti nastupa kad "nestaju" dokazi. Ili, da koristim terminologiju Davora Dragičevića, koja čak primjerenije objašnjava istinu, kad KRADU DOKAZE. 

To da su gaćice ubijenog Davida ukradene iz Karanovog zavoda znamo nesporno, samo još da doznamo rezultate istrage koja je naređena po tom pitanju. Prema Davorovim sazanjima nestala je i marama koju je David nosio sporne noći kad je otet. Inače, Davoru kao pravnom zastupniku ubijenog sina i njegovoim advokazima nikada nije omogućen uvid u spis, pa tako nemamo ni predstavu šta je sve od dokaza i predmeta deponovano u sudu, izuzimano, ukradeno...

Elem, zašto je baš ukraden odjevni predmet koji predstavlja ključno izvorište tragova i dokaza u ovakvim oblicima ubistva. Bez obzira da li je David ugušen kako tvrdi njegov otac ili je usmćen nasilnim utopljenjem u vodi kako tvrdi tužilaštvo - važnost gaćica je identičnog značaja.

Kod utopljenja, gušenja, davljenja, pa čak i kod suicida, uvijek imamo prisustvo izrazito visokog straha koji produkuje nekontrolisana lučenja iz organizma. Moguće je da pomenuta nekontrolisana lučenja izostanu, ali ipak se dešavaju u tolikom obimu slučajeva da ih moramo ozbiljno uobziriti.

Dakle, do lučenja može doći iz samo dva organa - polnog i analnog, a to nas neminovno vraća na gaćice i tragove koji ostaju na njima. U daljem tekstu, oko toksikoloških manipulacija, vratićemo se na ovo pitanje. No, ovde valja istaći kako je kod Davida u onom posljednjem ropcu trebalo da je probavni trakt odreagovao - baš kao i kod drugih ljudi. Jeste li se to dogodilo ili nije - kako znati kad nema gaćica? U stvari, pitanje je ima li bar fotografija koje sa dobrom rezolucijom prikazuju unutrašnjost gaćica? 

Ukoliko nema čak ni fotografija doista se moramo zapitati: šta je tokom obdukcije radio doktor Karan? Čak i da je David nastradao zadesnim utopljenjem Karanu je odlično poznato kako prilikom SVJESNOG suočavanja sa smrću reaguje organizam. Vratićemo se i na to "svjesno".

U daljem, od "eminentnog stručnjaka" Dragana Lukača čuli smo da prilikom obdukcije u analnom otvoru Davida Dragičevića nije nađen "strani sadržaj". Po Lukaču to je "nepobitan dokaz" da David nije silovan. On valjda očekuje da neko odsiječe polni organ i ostavi ga u tijelu žrtve, a samo kako bi takvi "stručnjaci" našli dokaze. 

Kad je klasično silovanje u pitanju, bilo da je riječ o vaginalnom ili analnom obliku, ostaju sitne ranice nastale usljed nasilne penetracije. I to se uzima kao referentan dokaz silovanja, a najčešće ga prate i druge povrede odbrambene prirode. Samo, tu imamo jedan problem - prilikom obdukcije i reobdukcije niko nije ni istraživao mogućnost polnog nasilja. Istine radi u standardnim procedurama sličnih smrtnih stradanja to se i ne čini, ali nijedan obducent NIJE ISKLJUČIO mogućnost silovanja. To šta Lukač lupeta samo je problem njegovog neznanja i ništa više.

Ovde moramo postaviti jedno sasvim logično pitanje: zašto bi neko kasnije ukrao gaćice ukoliko u krivičnom postupku (šta podrazumijeva i obdukciju) opcija silovanja nije ni uobzirena? Doduše, nismo dobili ni odgovor na pitanje zbog čega je garderoba uopšte vraćana u Karanov zavod (pa su pojedini odjevni predmeti ukradeni)?

Već sam pisao da sa velikom sigurnoćšu tvrdim kako je prije obdukcije upravo u Karanovom zavodu izvršena zamjena stvarnog sadržaja Davidovih džepova sa predmetima koji su navodno ukradeni iz kuće Rađenovih. Moguće je da je i garderoba upravo vraćena iz istih razloga - kako bi bili otuđeni važni dokazi. Pa nisu ih mogli pokrasti iz sudskog depozita!

Elem, nikako da dođemo do razloga krađe gaćica. I ovde moramo postaviti vrlo konkretno pitanje: da li su gaćice ukradene NAKON što je Davor počeo ukazivati da mu je dijete silovano? Možda je to jedan od razloga zbog kog mu kontinuirano odbijaju bar uvid u procesno kretanje dokaznog materijala!? Mogu se Lepir i Vrećo do besvjesti ljutiti što ih ovako javno prozivamo, ali ne mogu pobiti da je to opravdano.

Ništa spektakularno neću reći time da se neko prepao makro i mikrobioloških tragova (sperma, krv, epiteli...) sa gaćica, pa se osigurao od njihovog pronalaženja. Taj đavolji DNA nađe se i u mikročesticama, pa nesporno identifikuje počinioca. Dakle, to da li je na gacicama bilo tragova lučenja Davidovih organa ili nije jeste važno pitanje, ali samo po sebi moguće ga je svakojako tumačiti. To teško da je bio razlog krađe gaćica. Neko se očito uplašio nekih drugih tragova, pa je naredio krađu tog dokaza. Ili je to inspektor Siniša Kojdić uradio kako bi zaštitio sebe!?

Sad možemo preći na temu "toksikologije". Glavni tužilac Želimir Lepir nije se pred Anketnim odborom moga sjetiti kad je Vrećo naredio toksikološka vještačenja. Već sam pisao o tome kako je to Vrećo učinio 26. marta, odmah nakon što mu je Lepir nepropisno dodijelio predmet. I već 29. ministar Lukač je sve odreda "demantovao" kako David nije ubijen, nego je pijan pao Crkvenu. Saopštio je i rezultate urađene u KTC MUP-a.

Međutim, ovde valja nešto znati: gasnim hromtografom utvrđuje se prisustvo ETANOLA, a nikako alkohola kao složene hemijske supstance. Znamo da su tokom provjeravanja Davidovog kretanja kobne noći uglavnom kontaktirali sa konobarima. Je li neko tvrdio kako je David konzumirao alkohol? Po Lukačovim navodima kod Davida je ustanovljeno "srednje pijanstvo", a na snimku njegovog zadnjeg viđenja na današnjem Davidovom trgu vidimo da tu nema ni naznaka alkoholisanosti.

Uostalom, svi akteri ovog postupka "k'o zmija noge" kriju toksikološke nalaze urađene na VMA Beograd, a identično se odnosi i na vještačenja u Zagrebu. Šta li je to utvrđeno, pa su prihvatili kvalifikaciju ubistvo i isključili zades? Elem, držimo se onoga šta znamo.

Niko od aktera krivičnog postupka nikada nije otvorio mogućnost korištenja etanola kao sredstva omamljivanja, pa čak i usmrćenja. Znamo de je u pitanju opijat izuzetno snažne i brze djelotvornosti. U sekundu normalnog čovjeka onesvješćuje. Posebno je opasan na niskim temperaturama, a znamo kad je David ubijen. U tom smislu bilo bi zanimljivo doznati i šta su pokazali uzorci mozga, koje je dr Ivica Milosavljević izuzeo reobdukcijom. Znamo kako su se pojedinci razmetali nalazima dok su tvrdili kako je u pitanju zades, a od kako je utvrđena kvalifikacija ubistvo nastao je "opšti muk". Šta kriju?!

Kad je etanol u pitanju treba znati različitosti njegovog djelovanja u onosu na način unošenja u organizam. Kad u organizam dospjeva udisanjem djelovanje ide od pluća ka mozgu, dok ga u mokraći možemo naći u izrazito neproporcionalnom omjeru. Po onome šta je Lukač saopštio trebalo bi da je etanol korišten oralno. Samo, koliko njemu možemo vjerovati? Zato nas zanimaju beogradski nalazi. No, stari mudrov Karan je radio skrining mokraće iako je i mokraću mogao vratiti u KTC iz apsolutno istog razloga - neposjedovanja gasnog hromografa. Ipak ga je "kopkalo" pitanje koje i mene muči od prvih saznanja od ovom zločinu, a to je mogućnost korištenja etanola kao sredstva omamljivanja.

Već sam pisao o tome zašto sumnjam da je David bio u besvjesnom stanju u momentu usmrćenja. Detaljno sam obrazložio izostanak povreda karakrerističnih za samospašavanje iz plitke vode, a kakve je Karan morao prepoznati i posumnjati na besvjesnost. Danas nepobitno znamo kako je David nađen u koritu Crkvene, pa prevučen na obalu Vrbasa, a sve u funkciji kako bi mrtvozornika Miljkovića prevarili oko zaživotnih povreda. Objasnio sam to u ranijim tekstovima. Elem, prilikom vršenja obdukcije Karan je vać znao za "Varijantu B" i Crkvenu, pa je morao tražiti povrede karakteristične za utopljenja u plitkoj vodi (posebice na jagodicama i noktima).

Takvih tragova nema, pa nam ostaju dvije opcije: ili je počinjeno nasilno utopljenje nad žrtvom u besvjesnom stanju, ili je vjerodostojan Davorov navod u gušenju (prekrivanje disajnih puteva rukama ili tkaninom). To nas opet vraća na temu koju sam obradio u prvom tekstu ovog feljtona, a to je da na Davidovim rukama nema odbrambenih rana karakterističnih za onakvo povređivanje glave. Opet dolazimo do Davidove bespomoćnosti sa mogućnošću korištenja opijata. 

Identično, sve ovo nas vraća i na temu ukradenih gaćica. Da je David usmrćen u svjesnom stanju (bilo utopljenjem, bilo gušenjem) na gaćicama bi sa izuzetno visokim procentom vjerovatnoće ostali tragovi lučenja iz organizma. No, gaćica nema! Zato ima sumnje na silovanje!

Za kraj, da budem iskren: pomno posmatram ponašanje ključnih aktera istrage i posebnu pažnju posvećujem onome na čemu oni insistiraju. Kroz profesionalnu praksu aman sam "doktorirao" na uticaju djela na počinioca, a njih sve odlično poznajem. Upravo mi je od starta sumnjivo njihovo insistiranje na alkoholisanosti, a bez iti jednog jedinog saznanja da je David konzumirao alkohol. Ponovo kažem: prisustvo etanola nije nikakav dokaz da je David bio alkoholisan. Kad sve "saberemo i oduzmemo" možemo naći mnogo više osnova za sumnju kako je etanol korišten za omamljivanje žrtve. Zna to i Karan, pa je moguće da je baš o tome htio pričati sa Davorom. 

Znamo da mu je Davor odgovorio baš kao i svima ostalima - šta imaš reci javno! Eto i ovom trilogijom ga pozivamo da obrazloži brojna javno postavljena pitanja. Kaže da nije saučestvovao u prikrivanju ubistva nad Davidom Dragičevićem, pa eto mu prilike da to i dokaže. Prosto: da kaže istinu!