Život je borba

Vivere est militare kazali bi stari Rimljani za primjere borbe vašeg blogera, a njima je bušido bio nepoznat pojam. Drevne civilizacije nisu poznavale režim poput Dodikovog i zato nema adekvatne izreke za borbu protiv takve pokvarenosti. 

Mediji su prenijeli najavu MUP RS da izmjenama zakona spriječi izbjegavanje disciplinskih postupaka korištenjem bolovanja. Navodno je to problem koji žele riješiti nakon dosta godina njegovog ispoljavanja. Novim zakonskim odredbama i za neke buduće takve situacije.

Taman da upitam Odbor državne uprave za žalbe RS: jesu li gotovo svi disciplinski postupci protiv mene vođeni između 2015. i 2020. godine bili nezakoniti? Protiv mene su nepobitno vođeni disciplinski postupci u vrijeme odsustvovanja sa posla po osnovu bolovanja ili zbog tekstova na ovom blogu pisanih tokom bolovanja. 

Govorim o desetinama disciplinskih postupaka po čemu sam evropski ili čak svjetski šampion po broju takvog vida progona i kažnjavanja. Gro kriminala i afera u MUP-u koje sam razotkrio i objelodanio na blogu rezultiralo je mojim disciplinskim procesuiranjem i najčešće kažnjavanjem. 

Pritom poslodavac me je godinama upućivao na vanredne ljekarske preglede i invalidske komisije uz obavezno bolovanje do okončanja postupaka, a sa druge strane podvrgavao disciplinskim postupcima i sad mi je nejasno kako je to bilo moguće ukoliko važeća zakonska rješenja treba mijenjati zbog takvih situacija.

Bilo je moguće jer je predsjednica Odbora bila Jelena Pajić Baštinac i imam desetine teških kršenja zakona sa njezinim potpisom, a onda ste svi mogli vidjeti dokaz mojih tvrdnji da sam progonjen na političkoj osnovi i po nalozima sa samog vrha režima. Konkretno: kada je gospođa Pajić Baštinac imenovana za Generalnog sekretara Predsjednika RS Milorada Dodika.

Mnogo prije toga tekstom ULTIMATUM VIŠKOVIĆU: Smjeni "partijski odbor" ili podnesi ostavku! objasnio sam i dokazno potkrijepio stranački aktivizam pomenute kvazipravnice koja realizuje bezobzirni progon na političkoj osnovi. O pravima državnih službenika, po difoltu apolitičnih, odlučuje stranačka aktivistica SNSD-a i kako smo mogli vidjeti bliska saradnica Milorada Dodika lično.

Zlo je što Odbor državne uprave za žalbe u novom sazivu: predsjednik Marijana Petrović i članovi Gordana Drinčić i Jelena Stanivuković nastavljaju sa identičnom praksom pomenute Dodikove poslušnice i to suprotno odlukama suda poput one iz teksta Sudska rođendanska čestitka. Ovoga puta rješenjem je odbijeno pravo na ponavljanje disciplinskog postupka nakon što sam u krivičnom oslobođen.

Zašto aktuelni saziv Odbora "državne uprave" (čitaj: Dodikove) za žalbe raznim formalizmima odbija moje zakonito pravo na ponavljanje disciplinskog postupka? Gore vidite službenu zabilješku policijskog službenika - svjedoka od istog dana kada je izbio incident između Danka Karanovića i mene. 

Od prvog dana bitange znaju da se Karanović nije uplašio za "svoj život i sigurnost porodice", nego da se vratio do mene i pozivao me na tuču uz nuđenje da skine opasač sa pištoljem. I na suđenju je potvrdio da se tada nije uplašio i da se događaj nije materijalizovao kako se navodi optužnicom zbog čega sam u konačnici OSLOBOĐEN odgovornosti.

Problem je što su ovaj i mnoge druge dokaze krili od mene i nezakonito mi odbijali pristup dokazima kako bi ishodili nezakonito disciplinsko kažnjavanje i prekid radnog odnosa. Znaju kakvu (oslobađajuću) odluku mora donijeti disciplinska komisija ili da ćemo je izboriti upravnim sporom i to je razlog ovakvih nezakonitih i sramnih odluka Dodikovog političkog odbora zaduženog za progon neistomišljenika.

Imate u tekstu sa gornjeg linka o rođendanskoj čestitki objašnjenje kako moj advokat Andrej Obradović sudski razvaljuje odluke Odbora i ne brinem za ishod postupka, nego samo želim pokazati da se u mom slučaju i nadalje primjenjuju identična kršenja zakona i koliko je degutantan navod o nužnosti izmjena zakona sa početka teksta.

Šta sam doista skrivio da me aman šest godina povlače po sudu u sramnom krivičnom postupku i zbog istog mi prekinu radni odnos? Osim uzbunjivanja javnosti i raskrinkavanja režimskog kriminala na ovom blogu? Baš kako mi savjest i moj bušido nalažu borio sam se protiv zločinaštva i apsolutno ništa nezakonito ili nemoralno nisam uradio.

Želim sa vama podijeliti još jednu temu o kojoj sam godinama ćutao i strpljivo čekao ishod krivičnog postupka. Za saobraćajnu nezgodu zbog koje je moj sin Dule baš ružno medijski i javno satanizovan prije nekoliko dana kažnjen je novčano sa 3.500 KM. Čekamo pismni otpravak presude da vidimo obrazloženje sudije Zorana Milojice oko visine kazne, no tu je postupak okončan novčanom kaznom i taj dio se neće mijenjati.

Zašto je trebalo pet godina i dva ročišta glavnog pretresa da se okonča postupak u kom moj sin nije bježao od svoje odgovornosti i davno bi predmet okončao kaznenim nalogom na novčanu kaznu? Opet je naš dobri advokt Andrej Obradović morao nastupiti i završiti pet godina razvučeno "postupkovanje" bez ikakvog smisla i pravnog utemeljenja.

Dok god je predmet bio u rukama notornog tužilačkog idiota i režimskog poslušnika Irmana Dedića nije bilo mogućnosti pregovaranja o kaznenom nalogu ili sporazuma sa tužilaštvom, a da ne govorim kako je grubim zloupotrebama službenog položaja uticao na vještake i druge aktere postupka sa ciljem teže kvalifikacije djela i kazne. Dokazi sa njegovim potpisom nedvosmisleno pokazuju kakav "zakon" Dadić primjenjuje.

Je li moguće da sve predmete protiv mene i čak one po mojim prijavama zaduži jedan te isti tužilac - lizoguz tužilačke kriminalčine Mladena Mitrovića? Pa istom praksom kreće protiv mog sina samo da bi meni naštetio i to najbolje pokazuje kakvo GOVNO imamo na tužilačkoj poziciji. Ili je primjerenije reći PEDERČINA?!

Sad mogu vajnim "stručnjacima" Irmanu Dediću i tadašnjem inspektoru za saobraćajne delikte Saši Gajiću, potonje unaprijeđenog za komandira saobraćajne policije, postaviti prosto pitanje kakvo pokazuje ogromnu razliku između njihovih i mojih kompetencija. Konkretno: kako je oštećeni Bojan Bešir "ispao iz vozila" prilikom slijetanja sa puta?

Ovo pitanje djelimično je razriješio vještak saobraćajne struke navodom da oštećeni nije koristio sigurnosni pojas i tako je sam doprinio zadobijenim povredama. Međutim, dva-tri dana po nezgodi Dule i ja smo otišli po stvari iz vozila i tada sam "registrovao" činjenicu koja je promakla bilmezima poput tužioca Dedića i inspekora Gajića.

Na vozilu nema oštećenja kroz kakvo bi moglo proći tijelo, Duško i suvozač su ispuzali na vrata prtljažnika i malog Bešira već nije bilo u vozilu, a jedina vrata koja se mogu otvoriti bila su ona gdje je oštećeni sjedio na zadnjem sjedištu. I brava na tim vratima nije oštećena!

Vještačenjem brave od strane vještaka mašinske struke lako je utvrditi da su vrata otvorena iznutra jer bi u slučaju njihovog otvaranja usljed udara nastala oštećenja brave. Bilo je vremena dok se vozilo kretalo sa zadnjim točkom u kanalu pored puta do momenta udara u betonsku cijev da oštećeni pokuša iskočiti iz vozila i za takvu namjeru je otvorio vrata - kroz koja je ispao.

Pazite sad belaja, nije bio problem na glavnom pretresu zatražiti nalaz vještaka mašinske struke i po vozilu, fotodokumentaciji i drugim dokazima značajan dio odgovornosti za zadobijene povrede pozicionirati oštećenom. Istovremeno, patolog Željko Karan nije uradio nalaz po zadanim parametrima i još kako se obim povredama mogao umanjiti, a da ne govorim o odbacivanju dijela nezakonito pribavljenih dokaza.

Suštinski advokat Andrej Obradović bio je spreman na obaranje katastrofalne optužnice retarda Irmana Dedića i time oslobađajuću presudu ukoliko ne postigne sporazum o adekvatnoj novčanoj kazni. Sa druge strane od starta smo bili spremni na novčanu kaznu zbog NEHATNOG SLIJETANJA koje je rezultiralo povredama i davno bi to bilo završeno da prijedorskim tužilaštvom ne dominiraju bilmezi poput Dedića.

Kao student prava moj Duško je shvatio da oslobađajuća presuda ne znači izostanak njegove odgovornosti za taj nemili događaj i koliko je važno suočiti se sa adekvatnom kaznom - poslije koje svakog može pogledati u oči. I koliko je pogrešno iza sebe ostavljati ikakve "repove". Cilj je biti i dobar pravnik i dobar čovjek, nešto o čemu takvi poput "tužioca" Dedića mogu samo sanjati.

Meni bušido ne dozvoljava da znanja i profesionalne vještine zloupotrebljavam čak i kad je to u korist rođenog djeteta, pa sam sa distance posmatrao šta bitange izvode u tom cirkusu od postupka. Stari ratnik zna kada se ukrštaju mačevi i zato strpljivo čeka pravi trenutak. Pa makar da ovako bitangama javno saspe u lice šta ih realno slijedi. 

Elem, sad ćemo razjasniti problem nezakonitog oduzimanja Dulinog auta i nelegalnog držanja pet godina, pa se ministri Željko Budimir i Goran Selak mogu nadati zahtjevu za naknadu materijalne štete. U "silnom znanju" tužilac Dedić i inspektor Saša Gajić OTUĐILI su auto mog sina i sad valja platiti štetu sve sa kamatama za pet godina.

To što neke stvari ne pominjem godinama ne znači da ih nisam skontao, nego da naprosto kuliram do momenta kada ih treba rješavati. Moj život je borba (Vivere est militare) i znam kad se mač poteže. Nije moj problem što nekompetentni poslušnici nedovoljno poznaju prava i zakone, a ako nema vansudskog poravnanja sa ministrima ide tužba protiv Repunlike Srpske. 

Kako god treba platiti presuđenu kaznu tako valja naplatiti odštetu zato što vajni tužilac i inspektor OTUĐE vozilo u silnom "poznavanju zakona". Jednako kao što treba naplatiti odštetu za tri i po godine umanjene (pola) plate zbog nezakonite suspenzije i pet i po godina teško nezakonitog otkaza, a šta Dodikov "partijski odbor" pokušava izbjeći jeftinim formalizmima. 

Moj dobri advokat prošlu odluku im je pobio upravnim sporom, a protiv ove nove ide i upravnim i radnim sporom. Toliko mi je prenio i vjerujte da mnogo ne pitam šta preduzima pošto znam da moje interese zastupa kvalitetnije nego sam ja ikada činio. Meni su istina i pravda uvijek bile na prvom mjestu dok je Andreju interes klijenta iznad svega i to je njegova najveća profesionalna vrlina. 

Poenta ove objave jeste da Dodikov režim i nadalje se jednako bezobzirno obračunava sa ovim nepokornim blogerom i biće još mnogo "pritisaka" poput simboličkog sa podnaslovne fotografije. Može Dodik u Čikagu dobiti nagradu za "odbranu demokratije", ali ne može izbrisati činjenicu da je kordonima policije gazio djecu. žene, nejač i narod uopšte.

U konačnici nema Dodik kordona pred koji neću imati petlje stati, niti sile sa kojom se nisam spreman suočiti. I to zakonito i moralno, dakle na bušido način koji on i režimski poslušnici nikad neće razumjeti. Život su mi pretvorili u neprekidnu borbu i sa tim se mogu nositi, ali vjerujte da nije lako držati se kodeksa kad krenu na djecu.

Postoje gadosti kakve naprosto nemam snage objelodaniti i bojim se veće štete od one produkovane, a vjerujte da bi bili frapirani šta su spremni učiniti djeci samo zato što ne mogu slomiti oca. Kao profesionalac nisam mogao okrenuti glavu od stravičnih stradanja nevinih žrtava mafijaškog režima, nego sam kao profesionalac prikupio dokaze i procesuirao ubistva zataškana lažnim zadesima. 

Kada se više nisam mogao boriti u svojstvu kriminalističkog inspektora registrovao sam blog i nastavio identičnu borbu za istinu i pravdu. I dok god bude režimskih zločina ova bitka neće stati, pa taman se Tramp i Putin lično pridružili Dodiku. Ratnik slijedi bušido bez obzira kakva sila stala pred njega. Odnosno kakvu silu poslale bitange skrivene iza obezbjeđenja i zloupotrebama državnog aparata.