Šokiram s razlogom

Vidim masovnog ubicu Uroša Blažića kako sa 40 godina starosti izlazi iz zatvora ispred kog ga čeka Kosta Kecmanović sa hiljadama obožavalaca koji traže autograme na njihovim bestselerima u stilu donje ilustracije.

Porodice žrtava još uvijek su u šoku i nesposobne pojmiti da monstrum i masovni ubica Uroš Blažić sa plafon 40 godina starosti (bez skrećenja kazne) izlazi na slobodu. Drugoj grupi porodica još uvijek nije jasno kako Kosta Kecmanović može imati procesni status identičan njihovom - status oštećenog u krivičnom postupku. 

Iako je javnost od starta pripremana za ovakav ishod zastrašujućih dešavanja u Beogradu i okolini Mladenovca nekako je prevladavala nada da će država "čarobnim štapićem" donijeti bar privid pravičnog kažnjavanja. Bojim se da iz današnje vizure nema ozbiljnog društvenog zaokreta bez pravovremenog ŠOKIRANJA JAVNOSTI.

Nakon 10 godina kontinuiranog uzbunjivanja javnosti preko ovog bloga vidim potrebu iznalaženja novog pojma adekvatnog posmatranom problemu i zato koristim termin šokiranje. I jeste šokantno kako gornjom fotografijom predstavljam naslovnice bestselera masovnih ubica Koste Kecmanovića i Uroša Blažića. Govorim o izglednosti nečega sa čim se valja suočiti za desetak godina ili čak mnogo ranije.

Vidite kako iz zatvora knjige objavljuju Legija Ulemek, Zvezdan Jovanović ili Sretko Kalinić i ubiru autorske honorare, tako da prednje pretpostavke nisu neutemeljene. Ukoliko sam dobro shvatio glumac Žarko Laušević pored bestselera do šire publike dopro je i preko televizijske serije. 

Pravno gledano Kosta Kecmanović jednako je nevin kao i pokojni Žarko Laušević, pa nas nema šta iznenaditi razmišljanje o bestseleru ili ekranizaciji takve "žrtve". Još manje da će Blažić slijediti primjer "zemunaca" i zatvorske dane kratiti pisanjem knjiga, davanjem intervjua ili komunikacijom sa obožavaocima.

Mislim da nema potrebe trošiti prostor na činjenicu da masovne ubice diljem svijeta imaju obožavaoce sa kojima komuniciraju i bez većih ograničenja šire svoje "istine" - i čak instruiraju nove zločince. Zato me ne bi začudilo da u Kosti i Urošu za koju godinu dobijem "kolege blogere", odnosno da imaju svoje kanale na društvenim mrežama prije okončanja "liječenja" ili izdržane kazne zatvora. 

Razni "stručnjaci" sa televizijskih ekrana objasnili su javnosti da je Kosta Kecmanović unaprijed planirao kako preživjeti lišenje slobode, odnosno kako sačuvati vlastiti život nakon onakvog masakra. Jedino nisu skontali dalje motive pomnog planiranja postdeliktnog djelovanja, pa sve do banalne pretpostavke da će jednog dana "svijetu pokloniti svoju istinu".

Masovni ubica odlično se uklopio u ulogu svjedoka i "žrtve" postupka koji se vodi protiv njegovih roditelja, a bilmezi kakvi dominiraju našim novinarstvom teško mogu skontati koliko mu pomažu u realizaciji ciljeva i planova. Još manje kakav "ping pong" sa njima igraju Kosta Kecmanović i Aleksandar Vučić.

Onog momenta kad je Vučić postao "žrtva" protesta organizovanih povodom zločina u Beogradu i Mladenovcu dalo se pretpostaviti budući status mlađanog Kecmanovića. Upravo zbog maksimalne kazne izrečene Radiši Blažiću lako je pretpostaviti da će njegov sin na tome graditi ulogu žrtve, pa nadalje o tome pisati knjige, blogove ili snimati uratke za društvene mreže popularne kod djece i mladih.

Odavno prepoznatljivo Vučićevo "država to sam ja" određuje glavnog krivca za ovako nakaradnu institucionalnu pravdu. Kad hoće država može sve, baš kao što kad Vučić nešto neće kompletna Srbija može se okrenuti naglavačke u traženju nečeg smislenog i nužnog. Koliko se sjećam esencijalni zahtjev naroda tada je bio da država adekvatno reaguje u situaciji kakva nije ranije zabilježena.

Četrvrtog dana po masakru u školi "Ribnikar" tekstom LEX KECMANOVIĆ: Specijalni zakon osigurava pravdu za nevine žrtve i štiti od novih zločina u javnom diskursu ponudio sam vrlo prosto rješenje krizne situacije. I to preko jednog od polazišnih instituta pravnih nauka lex spacialis derogat legi generali, kada posebni zakon zbog specifičnih potreba potire ili nadjačava važeće zakone.

Nomotehnički gledano riječ je o vrlo prostom zakonu od 5-6 članova kojim se utvrđuje mogućmost stožijeg kažnjavanja u ova dva slučaja, a koga zanimaju detalji ideje i obrazloženja ima gornji link na tekst. Postoji mnoštvo pravnih postulata kojima je vlast mogla sudovima dati potrebne pravne instrumente adekvatnog reagovanja i u konačnici kažnjavanja. 

Jok, sud je ostavljen da Urošu Blažiću "sa žaljenjem" izrekne skaradnu kaznu. I sad znamo da će Blažić sa 40 godina starosti, dakle u naponu snage, izaći iz zatvora i nastaviti sa životom - možebitno bogat i slavan. Šta ga sprečava da prodaje priču o zločinu koji ga je "proslavio"? Pa da porodice žrtava na taj način doznaju motive zla koje im je nanio.

Jeste li se zapitali šta elementarno čeka Kosta Kecmanović? Pa punoljetstvo i time poslovnu sposobnost na osnovu koje će moći angažovati advokate, sklapati ugovore i otvarati bankovne račune. Dolazi iz okruženja u kom je materijalno dominiralo i nemojte se začuditi da jednog dana otkrijete kako je od starta planirao okoristiti se počinjenim zločinom. Znamo da je prije masakra proučavao zakone, ali ne do kojih krajnjih granica.

Najlakše je ovakve navode i pretpostavke podvesti pod notorne gluposti, no potpisnik ovih redova bio je uspješan na povelikom broju složenih i kriminalistički zahtjevih ubistava (npr. bez leševa ili lažnih zadesa). Zato sam svega par sati nakon zločina u Ribnikaru istupio tekstom DJEČAK UBIJAO OČEVOM RUKOM: Zastrašujuće posljedice odgojnih metoda ludog doktora i najavio koji parametri će odrediti odgovornost roditelja. Uveliko prije hapšenja Vladimira Kecmanovića.

Tim i kasnijim tekstovima nisam se bavio krivičnom odgovornošću samog Koste pošto je prvo valjalo utvrditi uračunljivost kao elementarnu pretpostavku vođenja postupka. Kad se pojavio u svojstvu svjedoka znali smo da je oglašen uračunljivim i procesno sposobnim. Elem, psihijatrijska vještačenja nisu bila neophodna za donošenje Lex Kecmanović kako sam to objašnjavao četvrtog dana po masakru u školi.

Iz vizure kako Kosta Kecmanović manipuliše postupkom protiv roditelja i kompletnim sistemom siguran sam da je pogrešno protiv njega ići važećim zakonima, odnosno da bez posebnog zakona brzo nakon punoljetstva možemo ga očekivati na slobodi i onda samo gledajte naslovnice u stilu gornje ilustracije. Govorim sa pozicije bivšeg kriminalističkog inspektora koji poznaje odnosnu materiju i može pretpostaviti potencijalne opasnosti.

Načelno sam protivnik slanja mladih osoba na izdržavanja kazni zatvorom, zasnovano na obilju iskustava iz vlastite prakse, pa kad ukazujem kako Kecmanovića i Blažića valja doživotno zatvoriti računajte da bolje opcije nema. I pride im oduzeti prava na komunikaciju preko nivoa nekoliko najbližih srodnika. U suprotnom ćemo se suočiti sa posljedicama kakve ovde ističem.

Znači, Uroš Blažić naći će se na slobodi sa 40 godina starosti i još kako sposoban da počini zločin teži od prethodnog. Kosta Kecmanović na slobodi biće godinama prije toga i njega se treba posebno plašiti, odnosno unutar ovakvog sistema i kolektivne sluđenosti očekujte da osnuje kakvu sektu i sopstveni zločin pretvori u religiju sa hiljadama sljedbenika.

Kriminalistika zna kako protek vremena masovnim ubicama otvara sve više prostora za pridobijanje javnosti i čak obožavalaca, kakvim metodama i sredstvima djeluju iz zatvora, a onda i zašto pojedine države još uvijek imaju smrtne kazne za maloljetne osuđenike. Kazne su vid generalne prevencije.

Sa ovakvom "prevencijom" bojim se da Srbiju i region čekaju ovakvi i čak teži zločini, odnosno stvaranje kulta masovnih ubica među djecom i mladima. Ovakve situacije nismo proaktivno pravno prepoznali, a da zlo bude veće postdekiktno reagovanje prosto mami nove masovne ubice - uz napomenu da je autor teksta više puta po školama oduzimao bombe i čak namontorane eksplozivne naprave, pa zna da za zločine ovakve težine nije potrebna nekakva obuka.

Korisnici ovog bloga znaju da pišem samo kad imam javnosti saopštiti stvari kojih nema u javnom diskursu ili kad na određene opasnosti treba blagovremeno ukazati. Kako god sam istog dana umio prepoznati esenciju kobnih dešavanja u Ribnikaru, odnosno vrlo brzo ukazati na rješenja problema, tako opetovano upozoravam kakve opasnosti nosi očigledno neadekvatno društveno reagovanje.