BLOG: Borislav Radovanovic

Vivere est militare kazali bi stari Rimljani za primjere borbe vašeg blogera, a njima je bušido bio nepoznat pojam. Drevne civilizacije nisu poznavale režim poput Dodikovog i zato nema adekvatne izreke za borbu protiv takve pokvarenosti.  Mediji su prenijeli najavu MUP RS da izmjenama zakona spriječi izbjegavanje disciplinskih postupaka korištenjem bolovanja. Navodno je to problem koji žele riješiti nakon dosta godina njegovog ispoljavanja. Novim zakonskim odredbama i za neke buduće takve situacije. Taman da upitam Odbor državne uprave za žalbe RS: jesu li gotovo svi disciplinski postupci protiv mene vođeni između 2015. i 2020. godine bili nezakoniti? Protiv mene su nepobitno vođeni disciplinski postupci u vrijeme odsustvovanja sa posla po osnovu bolovanja ili zbog tekstova na ovom blogu pisanih tokom bolovanja .  Govorim o desetinama disciplinskih postupaka po čemu sam evropski ili čak svjetski šampion po broju takvog vida progona i kažnjavanja. Gro kriminala i afera u MUP-u...

Nakon osvjedočenih zločinaca Tonija Blera, Buša Mlađeg i Kondolize Rajs, te ruskog izdajnika Gorbačova, istu nagradu za "odbranu demokratine" dobio je i srpski izrod Milorad Dodik. Njemu na ponos ono čega bi se pravi Srbin stidio. Vidjeli ste koliko se Milorad Dodik hvališe nagradom čikaškog Džadson ili Judson univerziteta, koji se krajnje neprimjereno deklariše "hrišćanskim". Forum svjetskih lidera tog univerziteta tradicionalnu nagradu za "liderstvo i odbranu demokratije" ove godine dodijelio je bivšem agentu CIA i MI6, odnosno dokazanom saučesniku zločina protiv srpskog naroda sa kraja prošlog vijeka. Da li je smutljivac Rod Blagojević iskeširao ili američkim riječnikom izlobirao ovu nagradu, kako se medijski špekuliše, nisam siguran. Kada vidim ko su raniji dobitnici ove nagrade naprosto mi ima smisla da se ovaj naš izrod nađe u adekvatnom društvu srbomrzaca i zločinaca, a kako to kontinuirano objašnjavam od prvih tekstova iz marta 2014. godine. Prije ...

Bivši HRVATSKI ČLAN Predsjedništva BiH Dodik, bivši mitropolit zagrebačko-ljubljanski Porfirije, narkoterorista "pokajnik" Vučić i ostala izdajnička klika opoganila je stratište u Donjoj Gradini. Ili će me ubijediti da beogradskoj "matici" nisu poznati zločinački naumi Dodika i nove NDH? Bilo je doista mučno gledati koliko se srpskih izroda i izdajnika okupilo radi "Dana sjećanja na žrtve GENOCIDA nad Srbima, Jevrejima i Romima u NDH u periodu od 1941. do 1945. godine" pored metalnih tabli sa natpisima - umjesto spomenika dostojnog takvog stratišta koji sa ovakvom političkom klikom sumnjam da će ikada biti izgrađen. Po mom dubokom uvjerenju podnaslovno pomenuti Milorad Dodik, patrijarh Porfirije, Aleksandar Vučić, nekršteni Siniša Karan i desetine sličnih srpskih izroda ogavnim, lažnim i politikantskim zloupotrebama moći OPOGANILI su stratište u Donjoj Gradini. Emocije mogu biti svakojake, ali kad su zasnovane na decenijskim proučavanjima, analizama i davn...

Nakon decenija teških patnji i satanizacije polako dolazimo u poziciju da ostatku čovječanstva predstavimo istinu o Republici Srpskoj – primjeru slobodarstva. Decenijama čovječanstvo živi u mraku, besmislu i modernom obliku ropstva, kakvo nam je donijela globalizacija. No, istini za volju, rijetki i gotovo stidljivi otpori globalizaciji daju nam nadu kako i ova mračna epoha ljudske istorije hodi ka svom okončanju. Da li će ideja globalne hegemonije biti okončana prevazilaženjem, kako je to nazivao Karl Marks, ili novim svjetskim ratom, u biti je irelevantno obzirom da u svakom slučaju nestaje ili prestaje bitisati. Prije nego razjasnim kakav je globalni značaj Republike Srpske moram se dotaći globalizacije kao svojevrsnog društvenog fenomena (ukoliko se ova pojava uopšte može nazvati fenomenom). Brojni geopolitičari ukazuju kako globalizacija počiva na principu deteritorijalizacije. Da bi shvatili o čemu je riječ prethodno moramo objasniti princip teritorijalizacije. Dakle, proces ...

Koliko su pojedinci dostojni stati ispred spomen ploče poginulim policajcima ne određuju funkcije i činovi dobijeni od mafijaškog režima, nego djela i realne zasluge. Ili ćemo i nadalje imena dokazanih heroja prekrivati kao u Prijedoru? Možda nas ekocid stigne kao primjerena kazna za kolektivnu neodgovornost? Upitaše me juče da prokomentarišem televizijski prilog povodom obilježavanja Dana policije u PU Prijedor. Pa sam tako vidio načelnika Dragana Milojicu kako novinarima tvrdi kako je dat parastos, te položeni vijenci i zapaljene svijeće ratnim herojima i za ČETIRI policajca poginula na izvršenju poslova i zadataka policije. Međutim, kako vidite obilježeno crvenom strelicom samo su tri imena upisana na spomen ploči, dok je ime načelnika Radenka Bašića i nadalje prekriveno - nakon što je prethodno bilo uklesano. Bašićeva porodica ne pristaje da mu ime stoji na spomen ploči dok god odgovorni za njegovo stradanje rade u PU Prijedor ili objektu na kom spomen ploča stoji . Već prvim tekst...

Projekat spaljivanja smeća iz Hrvatske i Slovenije u našoj zemlji danas je realnost, baš kao i da će desetine i stotine hiljada tona visokotoksičnih materija završiti u prijedorskim rudnim oknima i u bazi autoputa. Nama izvoze svoje smeće da bi povratno uvozili električnu energiju proizvedenu iz istog. Pojedincima milijarde u privatne džepove, a za nas obične smrtnike svejedno je kada i od čega ćemo umrijeti.  Pozadina podnaslovne fotografije pokazuje šta se krije iza srećnih osmjeha rudara povodom obećenja da će im Republika Srpska isplatiti šest plata. Ukoliko Dodikovi umobolni planovi razaranja životne sredine uspiju nema ovde opstanka za tih 600 rudara i svih nas zajedno. Ekocid je odgovarajući pojam za "sudbinu" kakvu nam je zločinačka hobotnica namijenila zarad ličnog profita mjerenog u milijardama . Elem, krenimo redom u obrazlaganju aktuelnih dešavanja, pa sve do skrivenih zločinačkih namjera kakve trebaju ozbiljno zabrinuti svakog normalnog čovjeka. Prije punih devet...

Objašnjavam zašto su izostale doživotne robije za Dalibora Railića i Aleksandra Miljatovića kakve je javnost opravdano očekivala. Kakva kolektivna amnezija nas je zahvatila na godišnjicu ubistva načelnika Radenka Bašića? Prođe 21. mart i četvrta godišnjaca ubistva načelnika Radenka Bašića bez ikakvog oficijelnog obilježavanja tog zastrašujućeg zločina. Baš kao što je 11. marta bilo pet godina od brutalnog mafijaškog ubistva Mihajla Šmita Stupara - zločina od čije istrage načelnik Bašić nije odustajao i zbog koje je postradao.  Imena i lika Radenka Bašića nema na spomen ploči policajaca stradalih na dužnosti postavljenoj na objektu PU Prijedor iako mu je službena dužnost dokazano bila iznad straha za sopstveni život. I presude izrečene počiniocu i nalogodavcu te očigledno mafijaške egzekucije ne odražavaju taj svima znani momenat "stradanja zbog službene dužnosti". Podsjećam da je Sud BiH Aleksandru Miljatoviću i Daliboru Railiću kazne izrekao po Krivičnom zakonu Republike Srp...