Preuranjeni zaborav heroja

Objašnjavam zašto su izostale doživotne robije za Dalibora Railića i Aleksandra Miljatovića kakve je javnost opravdano očekivala. Kakva kolektivna amnezija nas je zahvatila na godišnjicu ubistva načelnika Radenka Bašića?

Prođe 21. mart i četvrta godišnjaca ubistva načelnika Radenka Bašića bez ikakvog oficijelnog obilježavanja tog zastrašujućeg zločina. Baš kao što je 11. marta bilo pet godina od brutalnog mafijaškog ubistva Mihajla Šmita Stupara - zločina od čije istrage načelnik Bašić nije odustajao i zbog koje je postradao. 

Imena i lika Radenka Bašića nema na spomen ploči policajaca stradalih na dužnosti postavljenoj na objektu PU Prijedor iako mu je službena dužnost dokazano bila iznad straha za sopstveni život. I presude izrečene počiniocu i nalogodavcu te očigledno mafijaške egzekucije ne odražavaju taj svima znani momenat "stradanja zbog službene dužnosti".

Podsjećam da je Sud BiH Aleksandru Miljatoviću i Daliboru Railiću kazne izrekao po Krivičnom zakonu Republike Srpske i u tom smislu mogao je ribnuti kazne doživotnog zatvora umjesto 34 i 29 godina, a šta kod Railića uključuje i trgovinu narkoticima. Presuda kao motiv zločina primarno ističe narkotike i pored materijalnih dokaza u vidu pištolja nađenog na licu mjesta ubistva Mihajla Stupara i Sky ECC dokaza njegove prodaje između Miljatovića i Railića.

Nadalje, imamo presudu "sudbaške vještice" Mirjane Miodragović Basrak kojom Marka Momića za zvjersku umlaćivanje Stupara kažnjava sa 20 godina zatvora umjesto objektivno pripadajuće DOŽIVOTNE ROBIJE. Doista, kako ta nepravosnažna presuda rješava pitanja pištolja nabavljenog i korištenog za počinjenje ubistva?

Još grđe, kaže li presuda da je Stupar ubijen u svojstvu svjedoka protiv organizovanog kriminala kojim se bavio Ralić? Moja malenkost je tekstom Marko Momić po nalogu Dugog Railića SNIMIO UBISTVO Šmita Stupara do najsitnijih detalja objasnila ubistvo Stupara, uključujući i korištenje pištolja dobijenog od Railića.

Pištolje je korišten za lomljenje prsta ruke žrtve, ali i za zastrašivanje radi snimanja mobilnim telefonom priznanja "drukanja" i Momića i Railića. Tom snimku samog zločina prethodio je jedan drugi - audio snimak kako Stupar priča policiji o Momićevim ubistvima u Hrvatskoj i Austriji. Railićevi kriminalni saradnici snimili su svjedočenje Stupara i snimak prodali Railiću!

Za nagovaranje Momića da ubije dobrog prijatelja bilo je dovoljno puštanje snimka koji su Railiću prodali njegovi kriminalni saradnici iz prijedorske policije. Znači, pripadnici policije su produkovali ubistvo Stupara, baš kao i pokušaj njegovog ubistva noževima iz 2018. godine prodajom kopije izjave za 2.000 eura i prenošenjem informacija.

U ovom predmetu Railića nema kao nalogodavca ili organizatora ubistva, ma nema ga nikako, a naprosto jer valja sakriti teške nezakonitosti Gorana Mikanovića i njegovih kriminalizovanih inspektora, te kakve vještica Mirjana Miodragović Basrak dodinama štiti. Jednako kao i tadašnji glavni tužilac OJT Prijedor Mladen Mitrović za kog je Railić nebrojeno puta rekao: "Ja Mitroviću i Mikanoviću ne mogu nadavati para, ali zato u Prijedoru mogu raditi šta hoću".

Doživotne robije za Marka Momića nema naprosto zato što govorimo o unaprijed dogovorenoj kazni i dilu da se suđenjem ne poteže uloga prljavih policajaca u tom zločinu. I to godinama unazad preko prodaje izjava i informacija kakva je razultirala kasapljenjem noževima do prodaje audio zapisa Stuprovog svjedočenja koje ga je koštalo života. 

Sad se možemo vratiti na izostalu pravdu u vidu DOŽIVOTNOG ZATVORA za Dalibora Railića. Nije Aleksandar Miljatović prvi kog je Railić navodio ili podstrekavao da ubije načelnika Bašića za novac, niti njegov kriminalni naum počinje decembra 2021. godine kako stoji u optužnici i presudi. Objasnio sam i ta dešvanja vrlo detaljno tekstom Marko Momić prvi dojavio pripremanje ubistva načelnika Bašića!. 

Jula 2021. godine Railić odlazi u Loznicu i sastaje se sa Markom Momićem, te ga nagovara da za novac likvidira načelnika Bašića. Čak je identifikovana i saslušana osoba kog koje je bio novac za Momića ukoliko "odradi posao", a poticao je iz ranijih poslova te osobe sa Railićem. Pored Momića isti "posao" nudio je crnogorskoj kriminalnoj grupi sa kojom je od ranije radio droge.

Ovoga puta Momić reaguje potpuno drugačije i traži načina da upozori načelnika Bašića na životnu opasnost. Nalazi osobu koja je od ranije poštovala Bašića, a bila je u prijateljskim odnosima sa tada inspektorom Milanom Laćmanom. I dojavljuju Laćmanu o tome kako Railić nudi novac za likvidaciju načelnika Bašića.

Ovoga puta ne govorimo o neimenovanom načelniku kao iz informacije SIPA od decembra 2021. godine, nego o konkretnim imenima žrtve i počinioca i to dostavljenim prijedorskom inspektoru pet mjeseci prije ove javnosti poznate "dojave". Vajni inspektor Laćman odgovara kratko da će "prenijeti šefovima" i blokira ovu osobu kako mu ne bi mogla slati dalje informacije.

Sa druge strane Laćman roštilja sa Dugim Railićem kako vidite sa gornje fotografije, a govorim o dešavanjima u vrlo kratkom vremenskom razmaku. Laćman nije prijavio i zadokumentovao saznanje o pripremanju likvidacije svog pretpostavljenog, niti je Bašiću prenio da se nalazi u životnoj opasnosti. 

Takvog "inspektora" je MUP dva puta unaprijedio i danas je načelnik, pa vidite zašto sam imenjake Karana i Kostreševića javno pitao: "Kako vas nije sramota doći u Prijedor?". Mnogo prije saznanja objavljenih tekstovima sa gornjih linkova, nakon što sam utvrdio da štite brojne prljave rukovodioce i inspektore koji su znali za pripremanje ovog zločina i ništa nije preduzeto, baš kao što niko nije procesuiran.

Javnost je opravdano očekivala najstrože kazne za Railića i Miljatovića, a obzirom da su suđeni po Krivičnom zakonu RS to znači doživotne. Pritom ne treba "kiviti" Sud BiH, nego Tužilaštvo BiH koje je istragom i optužnicom pogodovala posebno Railiću. Vaš bloger ima vrlo jasno objašnjenje za ovakvu situaciju.

Milanko Kajgnić se svojski trudio zaštititi svog "kolegu" Mladena Mitrovića i onda sve kriminalizovane pripadnike policije odgovorne za predmetne zločine. Treba znati da su Kajganić i Mitrović "školski drugari", pa onda kolege dok su radili u MUP-u da bi odatle prešli u zloglasno Specijalno tužilaštvo RS i tu započeli pravosudne karijere.

Kako su kroz policijske i pravosudne karijere duboko involvirani u organizovani kriminal tako razumljivo preko Railića i "kolega" poput Gorana Mikanovića zapravo štite sami sebe. Sa druge strane objašnjavao sam kako obojica imaju braću ogrezlu u kriminalu, pa ih sa te strane dodatno drže pod kontrolom. 

Opet, Mitrović je bio šef Mirjani Miodragović Basrak dok je radila u OJT Prijedor i znate preko koje "skalabudžene optužnice" je kod Milana Tegeltije dobila poziciju sudije Okružnog suda u Prijedoru. Treba li da "crtam" kako su Mitrović i Miodragovićka dogovarali ovakvu presudu za Momića? Umjesto zaslužene doživotne robije!

Manje-više znamo šta je policijsko-pravosudna hunta izvela na kvazisuđenjima, no problem je u kolektivnoj "amneziji" kakva je uslijedila povodom četvrte godišnjice stradanja načelnika Bašića. Znamo zašto se vrh policije nije pojavio u Prijedoru, pa onda i zašto su novinari "zaboravili" ovaj datum, no nisam upratio reakcije stanovništva prijedorske regije. Zbog neupućenih podsjećam da je Bašić bio načelnik kriminalističke policije PU Prijedor i sa dužnom pažnjom suzbijao regionalni kriminal.

Tekstom Nove informacije o ubistvu Davida Dragičevića podsjetio sam na godišnjicu otmice ovog banjalučkog studenta i objelodanio nove informacije koje sam sa tužiocem i istražiteljima podijelio svjedočkim iskazom. Više puta sam pozivan radi davanja obavještenja i izjava, odazivao sam se i svojim saznanjima nastojao doprinijeti istrazi.

Suštinski sam morao objašnjavati nebrojeno navoda iz mojih tekstova o tom zločinu. Odatle se nameće jednostavno pitanje: zašto me niko ništa nije pitao oko navoda vezanih za ubistva načelnika Bašića i svjedoka Stupara? Do baš sitnih detalja prenio sam priču Marka Momića, odnosno svjedoka koji je lično poslao poruku inspektoru Laćmanu!

Bilo je situacija da me kao svjedoka pozovu zbog teksta kako policija "gepekuje" građane, pa onda procesuiraju zbog "lažnog prijavljivanja krivičnog djela ili učinioca", a da ne pominjem bar stotinu drugih situacija procesnog postupanja zbog mojih tekstova. Ovde ne bježe od mene, nego od surove istine.

Pokušali su me ućutkati brutalnim prebijanjem u banjalučkom zatvoru i skontali kontraefekte takvog čina, pa onda i da me liše slobode zbog objava na blogu. Zamislite vajni načelnici Milan Laćman i Goran Karan da me hapse što raskrinkavam njihovu duboku involviranost u organizovani kriminal i teške zločine. 

Još jednom i po koji puta pokazalo se opravdanim pokretanje ovog bloga i da JAVNOST bude primarni oblik moje (samo)zaštite. Poznat mi je problem "zaboravne" javnosti, pa kako vidite i sa tim segmentom javnog djelovanja računam. Može izostati adekvatno reagovanje javnosti, no tu sam da aktuelizujem dešavanja od krucijalnog društvenog značaja.

Kazne, posebno one najteže poput doživotnog zatvora, ključne su za generalnu prevenciju ili odvraćanje budućih počinilaca najtežih krivičnih djela. Je li pravosuđe poslalo narko mafiji poruku šta čeka one koji se drznu ubijati svjedoke i pripadnike policije? Ili je zabavljeno zataškavanjem sopstvene kriminalizacije?!

Opšta saglasnost o nakaradnom pravosuđu postoji, a i policija kod naroda loše kotira, pa nam svaka svijetla tačka u tom ponoru jeste nemjerljivo vrijedna. Nikako ne smijemo zaboraviti pogibiju heroja kakav je bio Radenko Bašić, a kamoli prestati sa traženjem istine i pravde za taj zločin.