SMARTMATIC BIH: Firma osnovana 13 dana prije isteka tendera dobila posao vrijedan 74,5 miliona KM

Ko stoji iza izborne tehnologije koja treba da unaprijedi izborni proces u BiH? Kako je tekao postupak javne nabavke, zašto je domaća firma Smartmatic BH osnovana tek nekoliko mjeseci nakon pokretanja projekta i kakve su njene veze s međunarodnom korporativnom grupom koja je predmet američkog krivičnog postupka?

Uvođenje novih izbornih tehnologija u Bosni i Hercegovini predstavljeno je kao važan korak ka većoj sigurnosti, transparentnosti i pouzdanosti izbornog procesa. Međutim, kada se radi o tehnologiji koja treba da učestvuje u identifikaciji birača i obradi glasačkih listića, javnost ima pravo znati ne samo šta je nabavljeno i koliko to košta, nego i ko stoji iza sistema, kako je izabran dobavljač i kakve su garancije njegove nezavisne kontrole.

Upravo zato zaslužuju pažnju hronologija javne nabavke Centralne izborne komisije BiH, datumi osnivanja firme Smartmatic BH i njene veze s međunarodnom kompanijskom grupom Smartmatic.

Centralna izborna komisija BiH donijela je 30. jula 2025. odluku o realizaciji višegodišnjeg projekta uvođenja specifičnih izbornih tehnologija. Potom je 9. oktobra 2025. donijela odluku o pokretanju konkretne nabavke sistema za biometrijsku identifikaciju birača i skeniranje glasačkih listića.

Javni poziv objavljen je 14. novembra 2025. godine. Uslijedile su četiri izmjene, odnosno ispravke obavještenja o nabavci, datirane 1. decembra 2025, 24. decembra 2025, 14. januara 2026. i 20. januara 2026. godine.

Prema odluci CIK-a o izboru najpovoljnijeg ponuđača, rok za prijem ponuda bio je 2. februar 2026. godine. Do tog datuma pristigle su četiri ponude.

Dana 19. marta 2026. CIK je izabrao grupu ponuđača koju čine:

• Smartmatic BH d.o.o. Sarajevo, kao nosilac grupe;

• Smartmatic International Holding B.V. iz Amsterdama;

• DSC, Agencija za zaštitu ljudi i imovine iz Sarajeva.

Ugovorena vrijednost iznosila je 74.527.455,84 KM bez PDV-a, uz uračunati popust od 10%. Ugovor je potpisan 18. maja 2026. godine.

Predmet nabavke nije samo kupovina nekoliko uređaja. Ugovor obuhvata opremu, softver, potrošni materijal, tehničku podršku, štampanje glasačkih listića, njihovo skladištenje i distribuciju.

Drugim riječima, riječ je o velikom i složenom poslu koji obuhvata više različitih dijelova izbornog procesa.

Posebnu pažnju privlači datum osnivanja firme Smartmatic BH d.o.o. Sarajevo.

Prema dostupnim poslovnim podacima, društvo je osnovano 20. januara 2026. godine. To je samo 13 dana prije krajnjeg roka za prijem ponuda, utvrđenog za 2. februar 2026.

Istovremeno, postupak nabavke bio je pokrenut još u oktobru 2025, a javni poziv objavljen sredinom novembra iste godine.

Ova hronologija otvara legitimna pitanja.

Zašto je domaće društvo osnovano upravo u toj fazi postupka? Ko je njegov osnivač i ko ga je finansirao? Kakvu je ulogu novoosnovana firma imala u pripremi ponude? Koje je kvalifikacione uslove ispunjavala samostalno, a koje preko članova grupe ponuđača?

Sam datum osnivanja ne dokazuje da je postupak bio nezakonit. Međunarodne kompanije mogu osnovati lokalno društvo radi učešća u konkretnom poslu, a potrebne reference i kapacitete mogu obezbijediti preko drugih članova konzorcijuma.

Ali upravo zbog toga javnost treba imati uvid u dokumentaciju iz koje se vidi kako je konzorcijum ispunio svaki uslov tendera i kakva je bila stvarna uloga svakog njegovog člana.

Posebno je važno utvrditi ko je bio stvarni osnivač Smartmatic BH, ko je imao vlasnička i upravljačka prava i da li je domaće društvo od početka bilo zamišljeno kao lokalno pravno lice međunarodne grupe za realizaciju ovog ugovora.

Četiri ispravke obavještenja o nabavci predstavljaju drugi važan segment koji zahtijeva dokumentarnu analizu.

Sama činjenica da je tender mijenjan ne znači da je postupak bio nezakonit. Izmjene mogu biti posljedica žalbi, tehničkih pojašnjenja, korekcija dokumentacije ili produženja rokova.

Međutim, za ocjenu pravilnosti postupka nije dovoljno znati samo datume izmjena. Potrebno je uporediti početnu tendersku dokumentaciju sa svakom narednom verzijom i utvrditi:

• da li su mijenjani tehnički zahtjevi ili kriterijumi kvalifikacije;

• da li su mijenjani rokovi i na osnovu kojih razloga;

• da li su pojedine izmjene pogodovale određenom modelu opreme ili određenom ponuđaču;

• da li su svi potencijalni ponuđači imali jednaku mogućnost da se prilagode izmijenjenim uslovima;

• da li je CIK objavio obrazloženja izmjena i odgovore na pitanja ponuđača.

Ovdje je presudno poređenje konkretnih verzija dokumentacije, a ne pretpostavka da svaka izmjena predstavlja nepravilnost.

Smartmatic nije nepoznata kompanija na međunarodnom tržištu izborne tehnologije. Njeno poslovanje i izborni angažmani u više država bili su predmet javnih kontroverzi.

Posebno je značajan postupak koji se vodi u Sjedinjenim Američkim Državama u vezi s poslovima na Filipinima.

Američko Ministarstvo pravde objavilo je 16. oktobra 2025. da je podignuta proširena optužnica protiv SGO Corporation Limited, koju tužilaštvo opisuje kao dio korporativne strukture poznate pod nazivom Smartmatic ili Smartmatic Group, kao i protiv više pojedinaca.

Prema navodima optužnice, u periodu od 2015. do 2018. godine navodno je organizovana šema podmićivanja filipinskog izbornog zvaničnika radi dobijanja i zadržavanja ugovora povezanih s izborima 2016. godine. Tužilaštvo navodi i sumnju da su u tu svrhu korišteni precijenjeni troškovi izbornih uređaja i prikrivene finansijske transakcije.

Među optuženima su navedeni SGO Corporation Limited i pojedini rukovodioci. Predmet obuhvata i Elieja Morena, kojeg američko Ministarstvo pravde opisuje kao državljanina Venecuele i Izraela.

Ove informacije su relevantne za procjenu poslovnog integriteta međunarodne grupe čiji je dio izabran za posao u BiH. Ipak, mora se naglasiti da optužnica predstavlja navode tužilaštva, a ne pravosnažnu presudu.

Takođe, nema osnova da se iz samog postojanja tog predmeta zaključi kako je tender u BiH bio koruptivan ili da je izborna tehnologija korištena za manipulaciju glasovima. Za takvu tvrdnju bili bi potrebni posebni dokazi koji se odnose na konkretan ugovor, osobe i radnje u BiH.

Ovdje nema potrebe za nagađanjem o povezanosti na osnovu sličnosti naziva. CIK je u svojoj odluci izričito naveo Smartmatic International Holding B.V. iz Amsterdama kao člana grupe ponuđača zajedno sa Smartmatic BH i DSC-om.

Američko Ministarstvo pravde, sa svoje strane, u krivičnom predmetu opisuje SGO Corporation Limited i povezana pravna lica unutar njene korporativne strukture kao Smartmatic grupu.

To potvrđuje da posao u BiH nije dobila samo novoosnovana lokalna firma koja posluje pod sličnim imenom, nego konzorcijum u kojem učestvuje i međunarodno društvo iz Smartmaticove korporativne strukture.

Ipak, za potpunu sliku potrebno je objaviti i provjeriti kompletan vlasnički lanac: ko neposredno posjeduje Smartmatic BH, kakva je pravna i vlasnička veza između lokalnog društva, holandskog holdinga i SGO Corporation Limited, te ko ima stvarnu kontrolu nad upravljanjem, softverom i tehničkim rješenjima.

To nisu sporedna korporativna pitanja. Ona su važna kada se javnim novcem nabavlja sistem koji treba da uživa povjerenje svih političkih subjekata i građana.

Prema saopštenjima CIK-a, na odluku o izboru najpovoljnijeg ponuđača podnesene su tri žalbe: grupe Planet Soft iz Banje Luke, kompanije Artco Group iz Sarajeva i kompanije Provis iz Bijeljine.

CIK je objavio da je Artco Group 7. aprila 2026. odustao od žalbe. Samo postojanje žalbi ne znači da je izbor ponuđača bio nezakonit. Njihov sadržaj, odgovori CIK-a i odluke nadležnih organa predstavljaju važan dio dokumentacije za procjenu regularnosti postupka.

Javnost treba imati mogućnost da vidi šta su konkurenti osporavali, kako je CIK obrazložio svoju odluku i kako su nadležni organi riješili prigovore.

Posebno je važno uporediti cijene ponuda, tehničke karakteristike ponuđenih sistema i kriterijume na osnovu kojih je određena najpovoljnija ponuda. Najniža cijena nije nužno jedini zakoniti kriterijum, ali razlike u cijeni i tehničkim rješenjima moraju biti objašnjive i provjerljive.

Ugovor sadrži i odredbu prema kojoj izvršilac treba prenijeti na CIK sva autorska prava i izvorni kod softvera posebno razvijenog ili prilagođenog za ovaj projekat, u isključivo i trajno vlasništvo CIK-a.

To je važna odredba. Međutim, vlasništvo nad izvornim kodom samo po sebi ne znači da je sistem nezavisno provjeren ili da je svaki rizik uklonjen.

Potrebno je utvrditi koji je softver razvijen posebno za BiH, koji dijelovi eventualno potiču od ranije razvijenih proizvoda, ko je pregledao kod, da li je sprovedeno nezavisno bezbjednosno testiranje i kakvi su tragovi rada sistema sačuvani radi naknadne kontrole.

Takođe, treba razjasniti ko upravlja konfiguracijom uređaja, ko ima pristup sistemima tokom izbora, kako se štite komunikacije i kako se rezultati dobijeni elektronskom obradom upoređuju s fizičkim glasačkim listićima i zapisnicima biračkih odbora.

Ako je cilj povećanje povjerenja u izborni proces, onda kontrola ne može biti zasnovana samo na uvjeravanju javnosti da je tehnologija sigurna. Ona mora biti demonstrirana kroz dokumentaciju, provjere i mogućnost nezavisnog ponavljanja kontrole.

U interesu transparentnosti, CIK bi trebalo da omogući uvid u dokumente koji nisu zakonom zaštićeni, a koji su neophodni za nezavisnu procjenu postupka:

1. Osnivačke i registracione podatke Smartmatic BH, uključujući podatke o osnivaču, vlasništvu i upravljanju.

2. Sve verzije tenderske dokumentacije, zajedno s obrazloženjima četiri izmjene obavještenja.

3. Kompletan zapisnik o pregledu i ocjeni ponuda, uz zakonom dopuštene redakcije povjerljivih podataka.

4. Dokumentaciju o kvalifikacijama, referencama i raspodjeli obaveza među članovima izabrane grupe ponuđača.

5. Tehničke specifikacije uređaja i podatke o proizvođačima, dobavljačima i podizvođačima.

6. Plan nezavisne provjere softvera, izvornog koda, bezbjednosti sistema i načina evidentiranja rezultata.

7. Jasne procedure za poređenje elektronski obrađenih rezultata s fizičkim glasačkim listićima i zapisnicima.

Hronologija javne nabavke pokazuje nekoliko činjenica koje zaslužuju ozbiljnu pažnju: projekat je pokrenut u julu 2025, konkretna nabavka u oktobru, tender je objavljen u novembru, a Smartmatic BH osnovan je 20. januara 2026, samo 13 dana prije roka za prijem ponuda. Posao je potom dodijeljen grupi koju, pored domaćeg društva, čine međunarodni Smartmatic International Holding B.V. i sarajevski DSC.

Istovremeno, međunarodna Smartmatic grupa pojavljuje se u američkom krivičnom predmetu koji se odnosi na navodnu korupciju pri dobijanju izbornih ugovora na Filipinima. To je relevantan podatak o poslovnom kontekstu međunarodne grupe, ali nije dokaz nepravilnosti u BiH.

Ove činjenice same po sebi ne dokazuju da je tender namješten, da je neko manipulisao izborima ili da je izabrana tehnologija kompromitovana. Ali jesu dovoljan razlog da se insistira na potpunoj transparentnosti, provjeri vlasničkih odnosa, jasnom obrazloženju tenderskih izmjena i nezavisnoj tehničkoj kontroli.

Izborna tehnologija nije obična javna nabavka. Ona utiče na povjerenje u najvažniji demokratski postupak. Zato građani imaju pravo znati ko je isporučuje, ko je kontroliše i na koji način se može nezavisno provjeriti da li sistem radi onako kako je obećano.

Povjerenje u izbore ne može počivati na reputaciji dobavljača niti na obećanjima institucija. Ono mora počivati na dostupnim dokumentima, provjerljivim procedurama i rezultatima koje je moguće nezavisno kontrolisati.