HOROR: Sudovi Republike Srpske primjenjuju "bonska ovlaštenja"

Svi zajedno visoki predstavnici nisu kršili ustav i zakone teže od prijedorskih kadija u slučaju Božane i Ilije Kovačić. U nastavku horor priče detelji nezabilježenog kršenja ljudskih prava i torture nad porodicom koja se samo branila od brutalnog nasilja. 

Teško je opisati sreću supružnika Božane i Ilije Kovačić što nakon pune tri godine mogu se sa djecom vratiti svojoj kući, živjeti od rada na svom poljoprivrednom gazdinstvu i ponovo posjedovati lične karte kao nužno sredstvo elementarnog funkcionisanja. Banalne stvari kakve svima jemče ustav i zakoni ljudi doživljavaju kao neotuđiva prava - sve dok se ne suoče sa golgotom poput ove porodice.

Iz svima znanih dešavanja tzv. bonska ovlaštenja i kršenja osnovnih ljudskih prava od strane visokih predstavnika i OHR-a posljednih godina izbila su u epicentar javnog diskursa. Problem je što Pedi Ešdaun i svi visoki predstavnici zajedno nisu kršili ljudska prava ni približno kao kadije Okružnog suda u Prijedoru u slučaju porodice Kovačić. 

Jesu li imali dojavu "ptičica" ili je potezanje teme teško nezakonitih "mjera bezbjednosti" iz prvog teksta Otvoreno pismo predsjednici Vrhovnog suda Danieli Milovanović urodilo promjenom (samo)volje kadija Mirjane Miodragović Basrak, Radomira Janjića i Vesne Sarajlić ovog momenta teško je razlučiti, no ključno je da su skontale kako im dalja primjena "bonskih ovlaštenja" neće prolaziti.

Kovačići i ja smo strpljivo čekali novo rješenje o produženju teško nezakonitih mjera bezbjednosti, pa da im sročim žalbu zbog PREKORČENJA OVLAŠTENJA SUDA i sa prijedlogom da rješenje o nametanju takvih mjera i sva rješenja produženja primjene istih sud OGLASI NIŠTAVIM. U slučaju da Vrhovni sud RS odbije takvu žalbu slijedila bi apelacija Ustavnom sudu BiH. Znači mat u dva poteza!

Nešto drugačiji plan imamo oko eventualnog potvrđivanja prvostepene osuđujuće presude od strane Vrhovnog suda, no naš udarni adut opet je Ustavni sud BiH. Iz Kataloga prava Ustava BiH čini mi se da je bar polovina zajemčenih prava grubo prekršena, a da ne ulazimo u Evropsku konvenciju o ljudskim pravima (EKLJP) i međunarodne konvencije od zabrani mučenja, surovog i nehumanog kažnjavanja i postupanja. 

Imenovane prijedorske kadije izdigle su se iznad međunarodnih konvencija, ustava i zakona ove zemlje, a vjerujte da visoki predstavnici sabrano nisu toliko drakonski kršili elementarna ljudska prava. Uostalom, ima li primjera da su visoki predstavnici bračni par (sa maloljetnom djecom) držali nezakonito pritvorene aman 16 mjeseci, da su poslije toga godinu i po ljudima zabranili življenje u svom domu, bavljenje privatnom djelatnošću, uskraćivali pravo na lične karte i slično?

Ovde nešto morate znati za slučaj da se nađete pod krivičnim postupkom. Postoje mjere bezbjednosti u funkciji uspješnog vođenja krivičnog postupka (pritvor, zabrane kretanja, približavanja svjedocima, javljanja u policiju i sl.) i one izrečene presudom (obavzno liječenje, zabrana bavljenja djelatnošću i ino). Donošenje i objavljivanje presude je prelomni momenat kada jedne prestaju i uvode se druge mjere bezbjednosti.

Obzirom da su u pitanju ograničenja temeljnih prava mjere se primjenjuju u najblažem obliku koji postiže željeni učinak i uz obaveznu kontrolu suda na svaka dva mjeseca. Kod Kovačića drakonske zabrane produžavane su punih osam mjeseci nakon donošenja prvostepene presude, a ukupno preko 18 mjeseci i nakon što su prethodno bez ikakvog pravnog i faktičkog osnova držani u pritvoru preko 15 mjeseci. Takve stvari ustav i zakoni ne dopuštaju, pa zato pominjem "bonska ovlaštenja".

Najgore u svemu jeste činjenica da je Vrhovni sud RS odbijao žalbe odbrane na rješenja o produženju primjene mjera, a čemu su dobrano "kumovale" advokatske bitange neadekvatnim isticanjem pravnih osnova i odlučnih dokaza. Još kako ćemo se baviti "advokatima" u posebnim tematskim tekstovima, no Vrhovni sud odlično zna o kojim pravima mora voditi računa PO SLUŽBENOJ DUŽNOSTI i zbog čega bi Ustavni sud BiH ukinuo sporna rješenja. Ma oglasio ih ništavim!

Mirjani Miodragović Basrak odavno priliči nadimak "Ešdaun", još kad je kao tužilac predlagala mjere bezbjednosti protiv mene na način da me tokom rada u PU Prijedor neprekidno čuvaju dva policajca. Predložila je formalizovanje teške nezakonitosti kakva je mjesecima primjenjivana kao da sam kakav terorista, no nakon mog prigovora i ukazivanja na kršenje EKLJP sud joj je odbio predložene idiotarije.

Zato je Mirjana Miodragović "Ešdaun" sada u funkciji sudije ispoljila sav svoj potencijal u kršenju zakona i prava na predmetu nesrećnih Kovačića. Pride bi valjalo dotičnu podvrgnuti psihijatrijskom vještačenju radi utvrđivanja sposobnosti za obavljanje sudijske funkcije. Uz potrebu angažovanja konzilija psihijatara pošto se (vidljivo iz presude) i u tu oblast "razumije" bolje od sudskih vještaka.

Elem, vratimo se na pravni teren i odlučne činjenice. Kadije Mirjana "Ešdaun", Janjić i Sarajlić u presudi su odbile prijedlog odbrane za ukidanje mjera bezbjednosti oglasivši se nenadležnima. Kasnije su kao članovi vijeća još kako bili "nadležni" da nezakonito produžavaju mjere osam mjeseci nakon presude i onda, gle čuda, njih troje donosi rješenje o ukidanju svih dotad primjenjivanih mjera. 

Kako su odjednom "postali nadležni" i donijeli neočekivanu odluku? Možda nakon ukazivanja kršenja zakona iz prošlog teksta ili dojavom "ptičice" kakva žalba slijedi ovoga puta? Nema veze, idemo dalje i Kovačići sad čekaju zakazivanje rasprve pred Vrhovnim sudom kako bi iznijeli pripremljene pravne i činjenične argumente. Znači dobro "naoružani"!

Ova bitka je dobijena bez obzira hoćemo li posezati za vanrednim pravnim lijekovima ili džile ići sa apelacijom Ustavnom sudu BiH. Problem je što se svako od nas/vas može naći u sličnoj situaciji dok god u policiji i pravosuđu imamo neviđene idiote spremne da razaraju cijele porodice kako bi ispoljili svoje poremećene naume.

Pazite, u momentu kobnog događaja na čelu PU Prijedor još uvijek je bio Sretoja Vujanović, dok je u dubičkoj policijskoj stanici komandir bio jednako nekompetentni i pokvareni Bojan Milanković, koje sam na ovom blogu često po zlu pominjao. Prve katstrofalne radnje i greške čini policija i to je izvor svih daljih pogubnih posljedica.

Uviđaj na licu mjesta nije bio okončan, a kamoli da je razjašnjeno šta se uopšte dogodilo, kada policija u zdravstvenoj ustanovi gdje im je pružana medicinska pomoć od zadobijenih povreda HAPSI Božanu i Iliju Kovačić. Pod "osnovom sumnje" da je Božana u namjeri počinjenja ubistva dva metka ispalila u Dušana Vukotu koji ju je udarcem metalnom šipkom u glavu bukvalno pokosio. 

Kod atentata na premijera Đinđića sporan je ostao "treći metak" za koji nisu nađeni materijalni dokazi, a prijedorska policija uspjela je izmisliti i "četvrti metak". Nesrećna žena je dva puta pucala u vazduh kako bi spriječila dalji brutalni napad na njezinog supruga, te opkoljavanje nje i maloljetnog sina od strane grupe napadača naoružanih metalnim šipkama i bokserom. 

Od siline udarca žena oborena na tlo, polusvjesna, glave oblivene krvlju, znači u stanju teškog šoka doživjela da joj napadač pokuša iz ruke istrgnuti pištolj. Tom radnjom produkovao je opaljenje i sopstveno ranjavanje jednim zrnom koje je prošlo kroz njegovu ruku i dalje kroz tijelo. Jednostavno dokaziva činjenica utvrđena je tek na suđenju, a Božana je optužena da je sa distance ispalila dva metka u namjeri počinjenja ubistva Vukoti nanijela dvije rane.

Kada je na glavnom pretresu od strane vještaka utvrđeno kako je doista došlo do štetne posljedice valjalo je "pokrivati" 16 mjeseci neutemeljenog i iracionalnog pritvora za oba supružnika, pa tužilac pred iznošenje završne riječi mijenja optužnicu i sad Božanu tereti da je oku nevidljivim munjevitim pokretom u trajanju 0,274 sekunde "nišanila" u čak četiri osobe sa namjerom da ih ubije. Kako sam u prvom tekstu naveo - sumnjam da bi takva optužnica prošla kad je Dok Holidej u pitanju.

Svjestan da će optužena biti oslobođena za (samo)ranjavanje oštećenog tužilac Srđan Matijaš izmišlja notornu glupost i mijenja optužnicu, a šta rezultira osuđujućom presudom i drakonskim kaznama za Božanu 3 godine dok za isprebijanog Iliju koji je vapio za pomoć dosuđuju 3 godine i 9 mjeseci. Zbog "nišanjenja" u stilu Doka Holideja. 

Pune tri godine porodica trpi neviđenu agoniju nakon što je brutalno pretučena od strane grupe lokalnih kabadahija, jedino "bonska ovlaštenja" mogu pravno pokriti teške nezakonitosti u dosadašnjem postupku, dok na drugoj strani imamo potpuno drugačiji pristup "krivičnom gonjenju". Konkretno: pored Božane i Ilije brutalno je napadnut njihov tada maloljetni sin.

Zbog tog napada i zadobijenih povreda kod djeteta takođe se vodi krivični postupak, ali po "planu i programu" OJT Prijedor tek ove godine moženitno pokrenu istražne radnje. Po našoj policiji, tužilaštvu i sudu Božana i Ilija nisu pretrpili krivična djela teškog nasilja, ali "organi" nisu mogli zataškati krivično djelo nad djetetom. Zato mogu postupak odugovlačiti preko tri godine i bez ikakvih posljedica po napadače. Sve može po "bonskim ovlaštenjima" i kod sljedbenika Pedija Ešduna.

Porodica se nakon pritvora godinu i po potuca (podstanari!) u Prijedoru jer joj Mirjana "Ešdaun" u svojoj poremećenosti ne dozvoljava da živi u svom domu u Krivoj Rijeci kod Kozarske Dubice, pa time da se bave poljoprivrednom djelatnošću na svom registrovanom gazdinstvu od 350 dunuma oranica, pašnjaka i šuma. Ušteđevinu od tri decenije rada u Evropi i novac od prodaje dvije skupne nekretnine u Banjaluci uložili su u to imanje, objekte, radne mašine, stoku i ino, a imovina godinama propada umjesto da ljudi žive od svog rada.

Pazite idiotizma: u Krivoj Rijeci živi starica koja u ovoj krivičnoj stvari nema status svjedoka ili oštećenog, pa time sud nije imao osnova na nju primjenjivati mjere zabrane. Uvedena je u mjere samo kako bi Kovačićima onemogućili življenje u svom domu i uopšte dolazak na svoje imanje. Paradoks je da svi "oštećeni i svjedoci" žive u gradu Prijedoru i Gornjoj Dragotinji, baš tamo gdje je Kovačićima naloženo da borave - čak i nakon prvostepene presude.

Idemo dalje, ovde je u pitanju situacioni delikt, odnosno Ilija i Božana su reagovali na protivpravni napad grupe od 6-7 lica naoružanih predmetima pogodim za teško povređivanje i čak ubistvo. Na sve to dva nalaza psihijatrijskih vještačenja decidno navode kako nema bojazni da će Kovačići počiniti slično ili teže krivično djelo. 

Primjenom "bonskih ovlaštenja" prijedorske kadije ljude drže nepunih 16 mjeseci u pritvoru i onda 18 mjeseci pod mjerama zabrane kako bi izbjegli "ponavljanje" nečeg šta je faktički nemoguće i po nalazima vještaka nema takve bojazni. Sa druge strane tada maloljetnom dječaku mogao je da prilazi kako je ko htio i da ga ponovo davi ili prebija šipkama i bokserom pošto "plan i program" rada OJT Prijedor ne dozvoljavaju njegovu ikakvu zaštitu.

Idiotarijama nigdje kraja. Mjeru zabrane napuštanja mjesta boravišta, konkretno teritorije Prijedora, Kovačići su ispoštovali kao podstanari u iznajmljenim objektima za sebe i blago koje im je preostalo. Molili su da im se omogući nastanjenje u njihovoj imovini na području Marina, dakle teritorije Prijedora, gdje bi adaptirali postojeće objekte za život i smještaj životinja, te radili svoju zemlju. Nije im odobreno!

Mjera "zabrane korištenja lične karte za prelazak državne granice" pretvorena je u zakonom nepoznatu mjeru oduzimanja ličnih karata, pa su ljudi bili onemogućeni u ostvarivanju svakog prava za koje je nužno posjedovanje takve isprave. Sa druge strane Iliji je usljed oduzimanja pasoša i zabrane putovanja propao posao u Njemačkoj (od ranije) i čak je onemogućen u ostvarivanju prava na penzionisanje u toj zemlji. 

Nevjerovatno je kolike štete su Kovačići godinama trpili usljed "mjera iživljavanja" prijedorskih kadija. Kad čujem Dodika kako kukumače na Senu Uzunović smuči mi se uz pomisao šta radi Mirjana "Ešdaun" kojoj njegov režim svakog mjeseca servisira plate i razne benefite. Neka provjeri opisana dešavanja i možebitno shvati ogorčenost stanovništva ispoljenu na izborima za njegovog "nasljednika". 

Govorim o teškim oblicima počinjenja krivičnih djela "Zloupotreba službenog položaja ili ovlaštenja" i "Povreda zakona od strane sudije ili tužioca". Znači, kad pominjem da je "ešdaunsko" vijeće sudija PREKORAČILO OVLAŠTENJA SUDA mislim na radnje počinjenja krivičnih djela. To što im je Vrhovni sud RS iz zasad nejasnih razloga omogućio opisano pravno nasilje samo je pokazatelj totalnog srozavanja pravosudnog sistema.

Identičnu situaciju imamo spram advokatskih pokvarenjaka koji su "ukopali" stranke i kako se jasno vidi igrali za tužilaštvo i sud u cilju osuđujuće presude. Ima načina da se njihove brljotine procesno isprave. U svakom slučaju borba za istinu i pravdu oko stradanja Božane i Ilije Kovačić se nastavlja, a novim tematskim tekstovima širićemo ukupnu problematiku.