Zašto tužilaštvo opstruiše istragu ubistva Dele Kostića?!

Pitanje za istragu: je li porodici Dele Kostića iz Hrvatske stiglo 500.000 eura da ne pominju kontraverzne firme i poslove? Drugo, koja količina narkotika je u Banjaluci ostala neplaćena poslije ovog zločina?

Kad "izvori bliski istrazi" preko medija za neki teški zločin odmah javnosti podastru počinice i pomagače, način izvršenja i dokaze računajte da vas ciljno lažu. Pogledajjmo šta je nakon tri i po mjeseca dokazno potkrijepljeno od silnih "informacija" plasiranih poslije ubistva Dejana Dele Kostića.

Jovica Grujić pušten je iz pritvora jer za tri mjeseca "istrage" nije nađen nijedan svedok koji bi potvrdio uništenje komponente video nadzora restorana "Stara ada" gdje se zločin dogodio 11. januara ove godine u 18:50 časova. Jelenku Kopranoviću pritvor je produžen "zbog uznemirenja javnosti" i jeste očekivati reagovanje javnosti prema OJT Banja Luka na čelu sa megakriminalcem Mladenom Mitrovićem.

Kopranović, ranije Sjenica, pritvoren je pod sumanutom optužbom da je svog sina podstrekavao na ubistvo, a šta je kod dijela javnosti čak imalo prođu. Njegov branilac Saša Labotić tvrdi da nema nijednog dokaza da su otac i sin uopšte kontaktirali putem telefona u kritično vrijeme i šta je tužilaštvo potvrdilo na ročištu za produženje pritvora.

Tužilaštvo je najavilo da će tražiti podatke o kontaktima preko naloga "Viber", "Whatsap" i "Signal", bez preciziranja kada (napokon!) planiraju to realizovati. I sve nakon što im je osumnjičeni omogućio "otvaranje" i pregled sadržaja mobilnog telefona. Poslije tri mjeseca neobjašnjivog odugovlačenja zatražena su DNK vještačenja izuzetih tragova i spram drugih procesnih radnji jedino možemo govoriti o izostanku funkcionalne istrage.

Za osumnjičenog počinioca ubistva Nemanju Sjenicu još uvijek imaju samo prepoznavanje preko fotografije od strane Deline supruge i to na licu mjesta dok je žena još uvijek bila u šoku od kobnog događaja. Imaju li uopšte zapisnik o prepoznavanju lica putem fotografija zasad je "službena tajna", no kad-tad će morati organizovati prepoznavanje uživo i opet je to jako tanak dokaz u krivičnom postupku.

Ukoliko se dobro sjećam tek izmjenama Zakona o krivičnom postupku iz 2009. godine uvedena je takva procesna radnja, a ja sam je preduzeo nekoliko godina ranije po osnovu "opštih ovlaštenja" policije i to je prvi zapisnik sačinjen povodom takve radnje. O prepoznavanjima lica mogu udžbenik napisati i sa te pozicije ukazujem na problematičnost tog pravnog osnova.

Druga indicija ka počiniocima dolazi preko snimaka nadzornih kamera koje su zabilježile dolazak i odlazak volva Nikole Kosa u blizinu lica mjesta koju ne mogu procijeniti dok ne prođem tom trasom. Elem, svega tri minuta za dolazak ispred lokala, pucnjavu i povratak uvijek je problematično i podložno dovođenju u sumnju dokaza. 

Koliko snimke nadzornih kamera u vozilu nedvosmisleno identifikuju Nemanju Sjenicu tužilaštvo je dosad moglo saopštiti bar odbrani, no čini se da je to puka premisa. Kad bi požurili sa DNK vještačenjima tragova iz pronađenog volva možda bi tu dobili nešto konkretno, ali vidimo da poslušnici Mladena Mitrovića ovu radnju dokazivanja samo odugovlače. Oko podataka sa baznih stanica nisam upratio ništa konkretno iako i sa te strane samo možemo govoriti o indicijama.

Pokušavam poentirati da su Nemanja Sjenica i Nikola Kos medijski već osuđeni za neposredno počinjenje i pomaganje ubistva, pa je razumljivo njihovo izbjegavanje predaje kakvo sam očekivao i prognozirao tekstom Pozadina ubistva Dejana "Dele" Kostića. Njihovo obrazloženje bjekstva biće strah za vlastite živote produkovan medijskom satanizacijom, a bar na takvim teškim zločinima imam dovoljno iskustva za osnovane pretpostavke.

Danas se odlično zna da nije bilo nikakvog prilaska žrtvi na tlu i "ovjeravanja", nego da su svi pogoci ispaljeni sa distance. Ubijeni je imao pištolj u ruci, prathodno je višestruko ispoljio teško nasilničko ponašanje i to pruža nebrojeno osnova za dokazivanje samoodbrane ili nužne odbrane, pa začuđuje što Sjenica bježi od postupka. Bar naoko.

Od starta kolaju priče kako se Sjenici priprema likvidacija i takav oblik "zaključenja istrage", pa u tom kontekstu valja posmatrati njegove odluke. Posebno zbog prethodnog događaja oko medijski jednako eksploatisanog hapšenja njegovog prijatelja Marka Simića i pronalaženja droge u njegovom vozilu, sve do kasnije hajke oko njegovog pomaganja u bjekstvu Sjenice i Kosa.

Javnosti nije saopšteno da je policija "startovala" Simića pod sumnjom da se u vozilu nalazi Sjenica. Još manje da je policija pucala na vozilo nakon iznenadog napada sa više vozila. Pa i ja bih bježao i spasavao živu glavu u sličnoj situaciji, a šta se zbog "tajnosti istrage" kontinuirano izbjegava procesno razjasniti. Mještani su napali policiju zbog pucnjave jer su se u obližnjem prostoru igrala djeca i to se jednako krije.

Ostaje otvoreno pitanje: je li policija preko sredstava veze javljala za kretanje auta Marka Simića par minuta PRIJE ubistva Dele Kostića? Dok je išao u policijsku stanicu po nalogu suda i gdje je njegovo javljanje zabilježeno tačnu u 19:00 časova, znači deset minuta po ubistvu ispred "Stare ade", a šta sam ukazao tekstom sa gornjeg linka. Praćenje "pomagača" započelo je prije ubistva i to neko mora objasniti.

Mnogo toga je javnosti podastrto bez ikakvih dokaza i vještački je produkovana "krivica" mnogih, a sad vidimo kako tužilaštvo odugovlači sa radnjama dokazivanja i istragama uopšte. I kako jedna za drugom plasirana laž pada u vodu spram postojećih dokaza ili nedostatka dokaza. Nema druge do podići uloge potezanjem novih pitanja i kontraverzi.

Zato prelazim na podnaslovna pitanja. U okruženju pokojnog Dele odavno kola priča da je nekih sedam dana nakon ubistva došao "lik iz Hrvatske" i porodici predao 500.000 (pola miliona) eura. Navodno je rekao da ne zna ništa oko ubistva i da ga to ne zanima, a novac je dat vezano za Deline firme i poslove. Našao sam jednu firmu na ubijenom, ali upućeni izvori govore o više firmi i to na njegovo ime. 

Navodno je u porodici izbio sukob oko novca i firmi, a šta kriminalistici pogoduje kada pokušava provjeriti saznanja sa terena. Neke detalje namjerno izostavljam kako bih istražnim organima omogućio lakše razjašnjavanje činjenica, dok sa druge strane ne želim pojedine članove porodice izložiti većem jadu od onog koji ih je zadesio. Opet, imamo dešavanje kakvo se naprosto mora obuhvatiti istražnim radnjama.

Druga informacija u Banjaluci je ono baš masovno poznata i govori o velikoj količini narkotika podijeljenih "na ler" pred novogodišnje praznike. Nakon ubistva Dele mnogima ne pada na pamet da plate prodanu robu i to postaje "ozbiljan problem" banjalučkih inspektora za droge, pa kreću prebijanja i razni obračuni. Kakve veze sa tim ima Marko Simić i mene živo zanima, pa još od prvog teksta postavljam pitanja u tom pravcu.

Zašto im je bilo toliko bitno da prebiju Marka Simića, pa su greškom udarili na oca i prošli kako se nisu nadali u pripremljenoj zasjedi neposredno nakon puštanja iz službenih prostorija, čekamo odgovore preko onoga šta su plasirali Slobodanu Vaskoviću i BN portalu. Nije mi problem detaljno opisati sporna dešavanja, pa neka javnost prosudi o "zakonitosti" radnji policije.

Taman da se vratimo na samo ubistvo Dele Kostića i pitanje: zašto policija nije blagovremeno reagovala i spriječila zločin? Još kako je bila obaviještena o tome da naoružan bukvalno divlja ispred lokala i prijeti slavljenicima rođendana Aljoše Galića, a šta je potrajalo dovoljno dugo za intervenciju - čak i od strane žandarmerije. Je li među slavljenicima bilo štićenih i poznatih ličnosti, pa se čekalo da se takvi udalje?

Dela i Aljoša su više puta dolazili, odlazili i vraćali se na lice mjesta, a jedini koji je pokušavao spriječiti opasnosti bio je slavljenik i tu zasigurno ne govorimo o tri minute koje Sjenicu i Kosa dovode u blizinu lica mjesta. Po nekakvom mom utisku Dela je jedino želio proizvesti incident kako bi režimski "izdajnici" bili in flagranti pohvatani na licu mjesta, a od čega je policija očigledno bježala.

Kakva je tajna da se dva teško sukobljena klana bore za prevlast u Banjaluci. Ubijeni Dela bio je reprezent klana Vice Zeljkovića i Igora Dodika "pojačanog" direktorom policije Sinišom Kostreševićem. Na suprotnoj strani su tajkuni oko Mladena Kaje Milanovića, te sinovi Dodikovih kumova Mile Radišića i Bude Stankovića. Sve do sinova Željke Cvijanović i Nedeljka Čubrilovića, medijski pominjanih narodnih poslanika i ko bi ih sve nabrojao.

Kad stvari pogledamo iz vizure ogromnih bogatstava gore pomenutih nije začuđujuće da porodici stigne pola miliona eura od onih koji "ne znaju ništa i ne zanima ih ništa". Znajući oblapurnost tužilačke bitange Mladena Mitrovića kontam i motive opstruisanja istrage ili njenih važnih elemenata. No, desio se tažak zločin i znaju se zakonske obaveze pojedinih procesnih subjekata.

Po hiljaditi puta ponavljam: ušli smo u 18. godinu otvorenog sukoba moje malenkosti sa grupom okorjelih kriminalaca unutar organa krivičnog gonjenja. Okosnicu mafije čine policijski i pravosudni moćnici odgovorni za desetine ubistava i najtežih zločina organizovvanog kriminala. Svi druge koje pominjem naprosto su "sredstva" dokazivanja ili kvalitetnijeg objašnjavanja problematike kojom se bavim. 

Nikog ja nisam uveo u kriminal, niti povezao sa režimskom mafijom, nego se tu vrte desetine i stotine miliona eura nelegalnog profita i to je primarni motiv svakog od prozvanih. Elem, bez obzira na sve ucjene, prijetnje i opasnosti sa kojima se suočavam od ove bitke neću odustati - jednako kao i proteklih 18 godina. 

Ukoliko je Nemanja Sjenica ubio Delu Kostića postoji za to propisana kazna, baš kao i postupak dokazivanja i sankcionisanja, tako da ovde jedino treba maknuti decenijski poznate kriminalčine unutar organa krivičnog gonjenja i onemogućiti njihova mešetarenja. Dajte samo jedno krivično djelo da se može odraditi bez njihovog malignog uticaja.

Kako banda djeluje tako istu provaljujem i ovako tekst po tekst pređoh 1.500 za 11 godina na oba bloga. Njihov najveći problem jeste, što me samo jednom mogu ubiti, a i tad im ovaj blog ostaje teret nad glavama dok se sve drugo pokazalo neučinkovitim. Mogli su to skontati još kad sam 2007. godine zavrnuo rukave i rekao da ćemo se tući dok god bude trebalo, a ko zna koliko života bi bilo sačuvano da su me ozbiljno shvatili. Uključujući i život Dejana Dele Kostića!

Podnaslovna fotografija služi tek kao asocijacija za naredne tekstove i eventuelne komentare oko toga. Temu navijača FK "Borac" kako vidite još uvijek nisam otvorio, a ide u kontekstu imena policijskih moćnika koji možda deceniju i po unazad zauzimaju vodeće pozicije u upravi kluba. Gdje god policija uđe tu kriminal naprosto CVJETA!