PRESUDA ODREĐUJE ISTINU: Uslovna kazna za "napad" na premijera Viškovića

Nakon medijske harange o "napadu" na Radovana Viškovića i "drami" ispred Vlade RS iz oktobra 2022. godine Osnovni sud u Banjaluci utvrdio je bitno drugačiju istinu od one podastrte javnosti, pa tako i bagatelnu kaznu promijenio u uslovnu.

Foto sa lica mjesta - Srpska.info

Jeste li zaboravili kako su regionalni mediji odreda kvalifikovali moju svađu sa Radovanom Viškovićem ispred ulaza u sjedište njegove vlade od 27.10.2022. godine? Mediji su u privlačenju pažnje incident uglavnom karakterisali kao dramu, napad, prijetnje i slično - pored javno dostupne činjenice da je policija teretila me zbog narušenog javnog reda i mira. Izdat mi je prekršajni nalog sa 200 KM kazne zbog nepristojnog ponašanja!

Mogao sam u narednih osam dana platiti 100 KM (polovinu) kazne i "slučaj" zatvoriti za sva vremena, a posebice zbog činjenice da sam od prvog momenta prihvatio odgovornost za svoje ponašanje. Objavio sam do detalja kako sam izvrijeđao premijera, galamio i uopšte nepristojno se ponašao, odnosno počinio prekršaj koji mi je stavljan na teret.

Problematizovao sam dešavanja koja su produkovala moje ponašanje, kako tog dana tako i godinama unazad povodom teških kršenja prava od strane režima i za kakva javno krivim Viškovića. Neću se vraćati na sam incident i dešavanja koja sam tada objavio na ovom blogu, a posebno zbog činjenice da medije i javnost istina nije zanimala. Svako je mantrao po svom nahođenju i spram emocija oko Viškovića ili moje malenkosti, iliti za širu javnost bio sam kriv bez obzira na elementarne činjenice. 

Nemam predstavu koja po redu medijska satanizacija je tada uslijedila i prenošenje laži i izmišljotina o meni. Kada mi je u Narodnoj skupštini 2018. godine javno suđeno za "pokušaj ubistva" načelnika Dalibora Ivanića oguglao sam na takve moralne sunovrate institucija, novinarstva i javno izgovorene riječi uopšte. Nikog nije bilo briga kako moja maloljetna djeca i bližnji podnose sve te laži i bljuvotine!

Jednako revnosno regionalni mediji prenijeli su moje kažnjavanje sa 1.000 KM zbog "širenja panike" iz marta 2020. godine - nakon skandalozne retroaktivne primjene Viškovićevih zabrana. Je li neki od novinara ispratio sudski postupak o "kažnjavanju" koje je bombastično plasirao javnosti? Nije, pa tako samo čitaoci ovog bloga znaju za tadašnju sramnu kapitulaciju režima. Umjesto suđenja PONIŠTILI su i Viškovićevu zabranu i uredbu sa zakonskom snagom Željke Cvijanović!

Svjesni satanizacije koju su produkovali ili ignorisanja vrlo opasnih poteza režima i novinari i opozicioni političari "prespavali" su činjenicu da je na kompletnom evropskom kontinentu jedino Republika Srpska stavila van pravne snage zabrane širenja panike tokom pandemije. Takav politički i pravni fijasko vladajućih svuda u svijetu opozicija i mediji proglasili bi pobjedom ili dokazom uspješnosti borbe, a kod nas ništa slično nije uslijedilo pošto smo stvarnu istinu odreda znali. Zaista bi u datim prilikama bilo degutantno sebi pripisati poene moje borbe i uspjeha u postupku sudskog odlučivanja po prekršajnom nalogu.

Mogao bih i nadalje nabratati slične primjere iz prošlosti, no želim poentirati na nečemu drugom i vrlo konkretnom, na pitanju: zašto sam uopšte zatražio sudsko odlučivanje po prekršajnom nalogu za delikt u kom od starta ne negiram svoju odgovornost? Odgovor je vrlo prost: ponajviše zbog medijskog "izvještavanja" opisanog na početku teksta. Ovoga puta policiji nisam imao šta prigovoriti, nego sam institut sudskog ispitivanja prekršajne odgovornosti potegao samo zbog medijske halabuke i utvrđivanja stvarne istine.

Tako sam sačekao ishod postupka i sad saopštavam istinu zasnovanu na sudskoj odluci. Obzirom da sam na blogu objavio da sam počinio ono šta mi je prekršajnim nalogom stavljeno na teret, zaista počinio prekršaj iz člana 8. Zakona o JRM, odrekao sam se dokaznog postupka. Kakav je smisao da dva svjedoka iz policijskih redova na sudu kazuju ono šta nikad nisam negirao? 

Za postizanje uspjeha na sudu meni je trebalo dokazivanje okolnosti kakve bitno umanjuju moju odgovornost za počinjeni delikt i to sam jednostavno zasnovao na činjenicama da nam je tog dana isključena električna energija, da je dug za struju posljedica ostanka bez primanja i zaposlenja u MUP-u, te da je narušeno zdravstveno stanje uticalo na moje ponašanje. Očekivano sud je uvažio moje navode i uslijedila je adekvatna sankcija.

Dakle, sud je potvrdio osnovanost prekršajnog naloga i potvrdio 200 KM kazne, ali uslovno - kazna se neće izvršiti ukoliko tokom šest mjeseci ne počinim sličan prekršaj. Izrečena mi je uslovna kazna i oslobođen sam plaćanja troškova postupka! Suštinski ostvario sam još jednu pobjedu u brojnim bitkama sa režimom i po tome mogu biti zadovoljan. Elem, obzirom da prekršajni postupak za cilj nije imao dokazivanje istine drugačije od navoda optužnih akata, kao u drugim predmetima, nego pobijanje medijskih navoda - tako sam i potpuno drugačije procesno nastupao.

Sad imam mogućnost tužavanja ko zna koliko desetina raznih medija naše i zemalja regiona, no nisam ih tužavao za mnogo težu javnu satanizaciju u ranijim dešavanjima, pa tako i nadalje mogu mirno spavati. Jednog dana društvene nauke istraživaće ovaj period i tu će elektronski sadržaji biti PRIMARNI IZVORI podataka naučnih analiza i zaključaka. Zato uvijek vodim računa da sadržaji koje prezentujem javnosti imaju "pokriće" u predmetima kod pravosudnih, upravnih i inih organa, odnosno da istinu potkrepljuju konkretni dokazi. 

Nekim istraživačima za 50 ili 100 godina ostavljam na volju koliko daleko i duboko će provjeravati navode ovog bloga, no otvaranjem formalnih predmeta jedino mogu utvrditi osnovanost javnih tvrdnji ili tumačenja. Po tome se razlikujem od drugih u javnom diskursu i tako će ostati dok vodim ovaj blog, a to je jedini razlog pisanja ovog "demanta" svojevremeno javnosti podastrtih laži i nebuloza oko "napada i ugrožavanja" premijera. 

Normalno, data situacija ne mijenja moj lični stav prema Radovanu Viškoviću i JAVNOM SVJEDOČENJU o njemu kakvo činim godinama, no, kao i uvijek nastupam tematski i neću sudski postupak zloupotrebljavati ili koristiti u neprimjerene svrhe. U nekim drugim objavama slijede za mene prepoznatljive "kvalifikacije" Viškovića, a ovde naprosto ne želim "isprljati" sudski postupak koji realno može poslužiti kao pozitivan primjer u našem nakaradnom pravosuđu.

Zato ostajem na činjenici da sam kažnjen uslovno i neću morati platiti ni onih 200 KM kazne iz prekršajnog naloga - zbog čega je imalo smisla tražiti sudsko odlučivanje. No, uz apostrofiranje da se uz objektivno i istinito medijsko izvještavanje o incidentu ne bih odlučio na takav potez i rizik od težih posljedica. Valjalo je još jednom izboriti se za istinu i u tome sam uspio, a sad to prezentujem kao prostu činjenicu. Prosto da ljudi znaju kako nije bilo nikakve "drame ispred vlade" i sličnih bombastičkih naslova, odnosno da su im mediji servirali laži i neutemeljene insinuacije.