VRELI SEPTEMBAR: Kratko predavanje političkim diletntima

Ruski agent-provokator Valentin Incko produkovao je regionalnu krizu samo kako bi Milorad Dodik njegovog nasljednika Kristijana Šmita doveo za pregovarački sto na ravnopravnim osnovama. Ko vjeruje u primjenu "bonskih ovlaštenja" valjalo bi da razmisli o opservacijama iz ovog teksta.

Zapadni Balkan suočava se sa uzavrelom političkom situacijom iako "potezi" koji obilježavaju prve dane septembra imaju karakter uvrnutog/montipajtonovskog humora, negoli nagovještaja ozbiljne krize i destabilizacije. Prijedlog Šefika Džaferovića upućen visokom predstavniku Kristijanu Šmitu ima smisla ukoliko ga je Dodik nagovorio radi dalje homogenizacije Srba oko sopstvenih interesa. U ovom i ovakvom momentu traženje Dodikove smjene automatizmom povlači "svesrpsko jedinstvo" u njegovoj odbrani, a šta mu i jeste nasušna potreba. 

Drugo je pitanje dejstvo spojenih posuda u kom Dodikova politika osigurava poziciju Bakira Izetbegovića, tokom godine ozbiljno poljuljanu unutarbošnjačkim političkim previranjima. Homogenizacija Srba oko Dodika automatizmom se reflektuje na planu uticaja Izetbegovića Juniora, no zbog nedavnog kumstva sa "Sultanom" Erdoganom ovakvi potezi poslušnika Džaferovića su ishitreni i krajnje nepotrebni. Kontraproduktivni. 

Pored toga Džaferović, Izetbegović i "svita" trebali bi znati da Šmit ne pomišlja o primjeni "bonskih ovlaštenja" prije okončanja tekućih usaglašavanja sa velikim silama poput Sjedinjenih Država, Njemačke i Rusije. O tome u daljem tekstu, ali sad se moram osvrnuti na "odgovor" Dodikovog savjetnika/potparola Radovana Kovačevića. U stilu legendarnih Muje i Hase.

"Ko god bi želio da smjenjuje Milorada Dodika morao bi da zna da bi u tom slučaju milion i po građana Republike Srpske jednim glasom progovorilo o svojoj želji, a to je da žive u samostalnoj državi – poručio je Kovačević. Još samo da javnosti objasni: gdje nađe tih (nepostojećih!) pola miliona građana? Statistički zavod RS kalkuliše sa nekih 1,1 milion stanovnika, šta je daleko preuveličana brojka i od koje još moramo odbiti maloljetnike. Znači, kako sam to i ranijim tekstovima oko izbornih prevara objašnjavao, Republika Srpska u hipotetičkim zamislima može govoriti o maksimalno 900 000 stanovnika koji bi referendumom ili drugim vidom izjašnjavanja odlučivali o samostalnosti.

Hajde što je Kovačević za dvije trećine preuveličao kategoriju sa pravom odlučivanja, no valja mu odgovoriti i na pitanje: ko bi pokrenuo referendum ili sličan proces izjašnajvanja o samostalnosti? Eto čekamo da Željka Cvijanović, Radovan Višković ili Nedeljko Čurbrilović javno kažu da bi bili nosioci takvih političkih poteza - u situaciji kada je Dodik smjenjen i ne može im izdati naredbe. Nema od toga ništa, odnosno upravo pomenuti najviše profitiraju Dodikovom političkom eliminacijom.

Čisto za informaciju Džaferoviću i sličnima: Dodik uveliko priprema smjenu Radovana Viškovića i kompletne vlade, a primarno kako bi osigurao "odbranu" kakvu njegov savjetnik Kovačević najavljuje. Još od Dodikove hospitalizacije usljed "zaraze" korona virusom objašnjavam da je Vlado Džajić jedini kom vjeruje, šta je njegovim ustoličenjem na poziciju banjalučkog SNSD-a kasnije i potvrđeno. Sa Džajićem kao generatorom borbe Milorad Dodk može računati na političko opstajanje i dalje djelovanje. Kratkotrajan, ali koliko-toliko postojeći otpor. Bar unutar političkih aktera, dok je narodu davno dozlogrdio.

Elem, Šefiku Džaferoviću i sličnim diletantima kroz jedno kratko predavanje moram objasniti suštinu aktuelnih dešavanja. Ruski agent-provokator Valentin Incko odluku i zakon o zabrani negiranja genocida donio je upravo zarad srpske političke homogenizacije pod vodstvom Dodika kakvu posmatramo mjesecima. Potom i zarad regionalne destabilizacije - kakvoj takođe svjedočimo. Kao i kod drugih destabilizacija posljednjih godina na djelu imamo rusku operaciju sa ciljem očuvanja ili širenja sopstvenog uticaja na Balkanu.

Krajnja meta aktuelne krize jeste Aleksandar Vučić, koji je to po dosad ispoljenim potezima odlično prepoznao. Vučićevo sve izraženije približavanje Sjedinjenim Državama, posebice kroz vrlo konkretne projekte, Rusija doživljava kao ugrožavajuću situaciju spram sopstvenih geopolitičkih interesa. Svjesni kako Srebrenica ovde ekspresno eskalira regionalnom krizom Rusi su svom agentu-provokatoru naložili donošenje spornog zakona. Sa druge strane Dodiku je sugerisana blokada državnog nivoa odlučivanja kakvu vidimo na djelu.

Dodik je prvo obezbjedio diplomatsku podršku velikih sila Rusije i Kine, a potom (ili paralelno) i političkih oponenata iz Republike Srpske. Usljed takvog "jedinstva" smatralo se da Aleksandar Vučić nema manevarskog prostora i da je njegova podrška podrazumjevajuća. Međutim, kao što smo vidjeli, Vučić je "podržao" svog prijatelja Šmita, dok je kompletnoj prekodrinskoj političkoj kamarili dao do znanja kako ga njihovo politikantstvo ne zanima. Još manje je zainteresovan za učešća u idiotarijama.

Što se tiče "deklarativnog momenta" Vučić je Rusiji jasno dao do znanja kako nema namjeru remetiti projekte i dalju saradnju sa Sjedinjenim Državama, a najmanje učešćem u instrumentalizovanim krizama. Sa druge strane odlično mu je poznat tok aktuelnih i daljih dešavanja, odnosno čiji je "igrač" Kristijan Šmit. Sjedinjene Države niz posljednjih godina operativno djelovanje na Balkanu prepustile su Njemačkoj, a Angela Merkel datu situaciju koristi za tajnu diplomatiju sa Rusijom. Znamo kakve megaprojekte i ekonomsku razmjenu imaju ove dvije zemlje, no za predmetna dešavanja važna nam je ona tajna saradnja.

Kristijan Šmit u Bosnu i Hercegovinu dolazi po prethodnom dogovoru Njemačke i Rusije, te sa zadatkom da nastavi sprovoditi "politiku" njegovog prethodnika - ruskog agenta Incka. Na djelu imate godinama utrenirane ruske narative o potrebi zatvaranja OHR-a i institucije visokog predstavnika, ali sve se svodi na provociranje kontraodluka Sjedinjenih Država, Velike Britanije i drugih "saveznika". U principu ove zemlje podržavaju svakog protiv koga su Rusija i Kina, šta i jeste važan faktor ruskih operacija. Nije presudan, ali ima svoju funkciju i dokazanu materijalizaciju.

Sa druge strane Sjedinjene Države su najzaslužnije za opstanak i ukupni položaj Republike Srpske, to je možemo slobodno reći njihova tvorevina, tako da decenijama postoji kompromis velikih sila oko očuvanja zamrznutog konflikta i njihovih "okršaja" na Balkanu. Nemojmo se zavaravati, "NATO jastrebovi" na tim proksi ratovima obrću stotine milijardi dolara. Svako ko se nada da će Kristijan Šmit ozbiljno narušiti položaj Republike Srpske doista je politički diletant, pa čak i kad govorimo o ulozi Milorada Dodika.

Konačni cilj kompletne ujdurme jeste stvaranje pretpostavki da Dodik i Šmit na ravnopravnim osnovama sjednu za pregovarački sto. Bar u startu, a Veliki Baja će tim odnosom kasnije dominirati baš kao i u slučaju "glumca-statiste" Valentina Incka. Odlično je to poznato Aleksandru Vučiću i zato ignoriše politikanstvo u kakvo ga pokušavaju uvući. Republika Srpska i srpski narod u Bosni i Hercegovini ničim nisu ugroženi, a viđena foliranja nisu u domenu Vučićevih interesovanja. To posebice zna jer je na poziciju predsjednika došao njegov intimus Džozef Bajden, kao garant politike kakvu je sprovodio još Bil Klinton. Bajden je još 1993. godine Republici Srpskoj zajamčio 49 odsto teritorije Bosne i Hercegovine, šta je nakon svih naših ratnih idiotarija u Dejtonu ipak materijalizovano. Kao instrument budućih hibridnih, proksi ili manipulativnih ratova na kakvima se "NATO jastrebovi" decenijama bogate.

Vučićev "hedonizam" spram aktuelnih dešavanja ima još jednu važnu dimenziju, a koju sam godinama ponavljao u svojim tekstovima. Konkretno: godinama tvrdim da je Dodiku sankcije uveo Džo Bajden i to u dogovoru sa Aleksandrom Vučićem. I kompletna situacija jeste rezultat straha od njihovog novog sličnog dogovora i proširenja sankcija. Tek ovim dolazimo do situacije primjene "bonskih ovlašenja" ili sličnih radnji visokog predstavnika Šmita.

Politički diletanti kojima držim ovakvo "predavanje" trebali bi znati da Inckovo kontraverzno donošenje zakona o zabrani negiranja genocida ili kako se već isti naziva stiže nakon posljednjih procjena američkih bezbjednosnih službi oko sankcija državama, grupama i pojedincima diljem svijeta. Izvještaji su urađeni i prosljeđeni predsjedniku Bajdenu na donošenje i objavljivanje odluka. Iole upućeni u ovu tematiku znaju za postojanje izvještaja i očekuju se adekvatne odluke, a jedino šta je nepoznanica jeste sadržaj tih materijala. 

Milorad Dodik i njegovi ruski pokrovitelji (primarno ministar Lavrov) ozbiljno strahuju od širenja ranijih sankcija i čak uvođenja sankcija Evropske unije. Po našeg Vožda bilo bi idealno kada bi ga sankcionisali zbog političkih odluka. Zato im i nudi opciju "blokade države"! No, problem je ukoliko sankcije budu zasnovane na kriminalu i korupciji, ako dobijemo još jednu aferu "Sanader" - gdje Njemačka ima posebnu ulogu. Najgrđa opcija jeste otvaranje kriminala enormnih razmjera počinjenog sa ruskim tajkunima pod zaštitom Sergeja Lavrova. Pisao sam o tome vezano za aferu "Ikona". 

Nadam se da je nakon ovakvih opseracija mnogo jasnija situacija i rusko angažovanje agenta-provokatora Incka radi produkovanja regioalne političke krize. U realnom strahu od novih afera i razotkrivanja kriminala enormnih razmjera od strane Amerikanaca ima smisla povući prvi potez i neizbježnu krizu kanalisati na geopolitičke obračune kakvi "ugrožavaju" Republiku Srpsku. Srebrenica je na tom planu uvijek bila idealno sredstvo. 

Pazite samo ovo, čak i u kombinaciji otkrivanja tajnih računa i konkretnog kriminala Dodik je sebi stvorio prostor za odbranu u stilu: "To su laži snaga koje ruše Republiku Srpsku!". U daljem valja znati da Sjedinjene Države i Evropska unija mogu uvesti sankcije, ali nemaju mogućnost direktne smjene Dodika sa sadašnje pozicije. Najjednostavniji način smjene jeste odluka visokog predstavnika, samo što Mile Dodik tada preseljava u Srbiju i tamo postaje "narodni junak" koji je pao za slobodu i čast otadžbine. Time Vučiću postaje veći problem od sadašnjeg. Možda osnuje SNSD Srbije?! Izađe na predsjedničke izbore?!

Možemo ovako karikirati unedogled, ali valja poentirati. Kompletnu političku krizu možemo posmatrati iz vizure Dodikovih napora održavanja na opasno uzdrmanoj stolici. Objektivno jeste ugrožen, ali vidimo da je još jednom povukao niz poteza kakvima se osigurava. I nemojte se začuditi da još jednom svojom hazardnom politikom izađe kao pobjednik. Ne bi mu bilo prvi puta. Imao je Kristijan Šmit vremena proučiti ranije neuspjele pokušaje visokih predstavnika da smijene Dodika, a koji su katastrofalno završavali. Pisao sam o tome kako je Brajan Hojt Ji podnio ostavku kada je shvatio da je nadigran u sopstvenom Stejt Departmentu ili o prethodnoj smjeni kada je u Vašington odnio 11 miliona dolaza iz budžeta i ko zna koliko iz drugih izvora. 

Zato je Džaferoviću budalasto tražiti od Šmita odluke kakve ovaj ne pomišlja donijeti. Predstoje mu direktni razgovori sa Merkelevom, pa sa ruskom stranom, te da vidi kakve odluke će eventualno donijeti Bajden. I kad sve to sagleda neće imati ikakvih garancija da neće biti izigran, a Vučić kaže da je u pitanju pametan i iskusan političar. Elem, njegova najmanja briga jeste Kovačevićeva najava o dizanju milion i po Srba i otcjepljenju. Prvačići koji su juče krenuli u osnovnu školu ne vjeruju u takve bajke.

Kada uobzirimo da Dodik u dalju bitku uvodi igrače poput Erdogana ili Orbana, da stranačkim skupovima pokazuje kako može okupiti poveću masu, kako prijeti policijom, te da pod blokadom i nadalje drži ključne institucije državnog nivoa, imamo razloga za zabrinutost. Konkretno: očekuje nas poprilično politički vruća jesen, odnosno dubljenje i širenje regionalne krize. Dodik i njegovi pokrovitelji neće odustati od dalje destabilizacije kompletnog regiona dok god ne postigne opisane ciljeve. Jedino šta nema šanse da se dogodi jeste poboljšanje naših života i bilo kakav opšti napredak. Još dugo nam je trpiti ulogu talaca!