Kada se sljedeći puta predstavi "pukovnikom" Dragan Lukač trebao bi pokazati javnosti akt kojim mu je takav čin dodijeljen. Pošto je "oficirsku karijeru" započeo unapređenjem iz čina narednika u čin majora - i nije daleko dogurao. Doznajte pikanterije iz ministrove karijere.
Kako kažu: "Nekom rat, nekom brat"? U suludim ratnim okolnostima moguće je da prebjeg iz redova policije odane Aliji Izetbegoviću postane komandant odreda srpske specijalne policije i preko noći od narednika napreduje do majora. Inače je budalasto kad policajca kursistu, bez ikakve obuke u domenu specijalnih snaga, samo zbog kriminalnih i dupeuvlakačkih vještina, pozicioniraju komandantom antiterorističke jedinice. Budalasto, ali realno ostvarivo i vidljivo iz primjera današnjeg ministra policije Republike Srpske.
Tekstom Dragan Lukač ratni specijalac Alije Izetbegovića objasnio sam kako jedna od strogo čuvanih tajni Republike Srpske jeste datum kada današnji ministar policije napušta Manevarsku jedinicu policije Bihać, odnosno dokad je bio aktivan u strukturama Armije BiH. Obzirom da je njegov ratni put u srpskim oružanim snagama isključivo vezan za Šesti (banjalučki) odred Brigade specijalne policije MUP RS prije novembra 1992. nije mogao pristupiti "borbi svog naroda" - kada je ovaj odred formiran. Dotad su Srbi kontrolisali preko dvije trećine teritorije Bosne i Hercegovine, osvojenih bez učešća Lukača.
Sa donje fotografije, inače podataka koje je Centru istraživačkog novinarstva (CIN) dao Lukač lično, vidite da je ministar od (novembra) 1992. do 1994. godine bio pripadnik banjalučkog odreda u rangu policajca. Uglavnom je radio kao vozač, cinkaroš i dupeuvlakač komandanta odreda Brane Pećanca, šta ga je ponajviše kvalifikovalo za njegovog nasljednika. Opšteznano jeste da je Pećanac rodonačelnik "mrkonjićkog klana" i kakve prljave poslove decenijama je za isti obavljao Lukač. Na tom planu do danas ništa nije promjenjeno.
(Izvor: CIN)
Kako vidite sa gornjeg izvora Dragana Lukača 1994. godine unapređuju od "običnog" policajca za komandanta banjalučkog odreda specijalne policije. Od "stručnih kvalifikacija" imao je završen kurs za milicionera, a specijalnim snagama najviše se približio na početku rata u Manevarskoj jedinici policije pod komandom Rame Brkića. I to kao jedini Srbin u sastavu te jedinice obzirom da su se njegovi sunarodnjaci pola godine ranije priključili snagama MUP-a Republike Srpske formiranog 04.04.1992. godine. Zato mnogi sa ogorčenjem gledaju Lukačevo paradiranje povodom proslavljanja Dana policije RS, posebice jer znaju da se ministar tada borio na protivničkoj strani.
Obzirom da je autor teksta bio pripadnik ratnog sastava specijalne policije odlično zna kako je došlo do Lukačevog "unapređenja" u čin majora. Prema unutrašnjoj sistematizaciji Brigade specijalne policije odlučeno je da svim komandantima odreda dodijele činove majora. Pošto je dupeuvlakački postavljen na poziciju komandanta banjalučkog odreda jednostavno mu je dodijeljen čin majora. Baš kao i komandantima svih drugih odreda. Što bi naš narod rekao: "Dobijeno na lijepe oči".
Zamislite "oficirsku karijeru" u kojoj preskačete četiri čina (potporučnik, poručnik, kapetan i kapetan prve klase), te startujete kao major. Zato i kažem da Lukač nije daleko dogurao sa činom pukovnika. I u pukovnički čin proizveden je 1998. godine usljed raspuštanja regionalnih odreda i formiranja "centralnog odreda" u Banjaluci. Kao ključni akter državnog udara iz septembra 1997. godine i politički podoban novoj vladi Milorada Dodika postavljen je za komandanta novoformirane Službe specijalne policije MUP RS i dodijeljen mui je pripadajući čin pukovnika.
Nakon rata Lukač je upućen na "školovanje po službenoj dužnosti", no u čin pukovnika proizvreden je sa završenim kursom za milicionera i bez bukvalno nikakve obuke u domenu specijalnih snaga. Kako sam to davno objavio: par godina u MUP-u koristio je falsifikovanu diplomu sportskog trenera. To su činjenice od kojih ministar ne može pobjeći - ma koliko se trudio da ih sakrije od javnosti. Elem, sa gornje fotografije vidite "napredovanje" od komandanta do načelnika, a kakvo je ključno za shvatanje Lukačevog lažnog predstavljanja "pukovnikom".
Te 1999. godine u MUP-u ukidaju činove i vraćaju funkcijske oznake (policajac, inspektor, komandir, načelnik...). Znači, prethodno utvrđeni činovi jednostavno prestaju važiti, postojati ili kako bi već nazvali takvo ukidanje. Autor teksta je tada od "starijeg narednika" preimenovan u "višeg policajca", šta bi komparativno mogli posmatrati kao degradiranje. No, nema tu ničeg nepoznatog spram bezbjednosnih doktrina i poratnih demobilizacija - kada se stvari uvode u redovne tokove. Jedino je Lukač, uobičajeno, unapređen.
Još od bivše države baštinimo tzv. dodjeljivanje počasnog čina nakon okončanja profesionalne službe. I danas propisi Republike Srpske poznaju ovu oblast, no kroz donošenje rješenja nakon sprovedenog postupka. Neka Dragan Lukač pokaže rješenje kojim mu je dodijeljen počasni čin pukovnika kada se narednom prilikom javno pohvali oficirskim dostignućima. Kad već nema stručnog znanja potrebnog za razumjevanje ove tematike, niti morala da se prestane hvaliti nezasluženim znamenjem.
To što je u nekom momentu raspoređen na određene dužnosti, pa je u skladu sa tim "zakačio" određene činove ne daje vajnom ministru za pravo da se lažno predstavlja pukovnikom. Time direktno vrijeđa svakog vojnog ili policijskog oficira koji je nakon višedecenijske karijere dostigao pukovnički čin, pa je isti u skladu sa zakonskom procedurom preveo u počasni čin. Dragan Lukač nema pravo na takvo (samo)predstavljanje.
Na početku rata bio je lojalan snagama Alije Izetbegovića, a onda je postao "miljenik" Radovana Karadžića. Za Karadžićeva vakta dobio je funkcije, činove i ordenje kakve ničim nije zaslužio, pri čemu nije tajna kako mu se odužio. Nakon Lukačevog državnog udara Karadžić je pobjegao u Srbiju i postao doktor Dabić, a ovaj se obreo uz skute Milorada Dodika. Danas i ovom političkom pokrovitelju radi o glavi ili bar nastoji nekim novim državnim udarom "odužiti" se Dodiku. To su fakti!
Prvo je branio nezavisnu Bosnu i Hercegovinu, da bi se "pregrupisao" unutar snaga koje su osvojile dvije trećine iste. Zatim je postao lojalan Republici Srpskoj na način što je istu tužio i naplatio 40 000 KM ratnih "žrtvovanja". Na sudu nije pominjao onih 171 000 KM prethodno dobijenh od Srpske za rješavanje stambenog pitanja. Čudan oblik "patriotizma" gaji vajni ministar, potpuno drugačiji od onoga šta javno promoviše. Kroz plate i zakonite zarade svakako nije mogao postati jedan od najbogatijih ljudi u zemlji, a svako je posljednji kom bi trebalo povjeriti ličnu i imovinsku sigurnost.
Dakle, prezentovao sam podatke kakve je novinarima CIN-a sam dao ministar Lukač, dao tumačenja stečena kroz profesionalnu službu obzirom da smo oba bili pripadnici ratne i poratne "specijale" i svaki navod mogu braniti konkretnim dokazima i činjenicama. Vajni ministar laže kada se javno titulira pukovnikom jer nema validnog dokumenta koji mu dodjeljuje takvo pravo, niti iza sebe ima profesionalnu karijeru kakva potkrepljuje njegove mantre. U statusu policajca u banjalučkom odredu specijalne policije maksimalno je dogurao do čina "narednika", a onda je pod opisanim okolnostima 1994. godine nakačio majorske epolete. Nekom rat, a nekom brat!
Može se Dragan Lukač javno "kititi" kakvim mu drago zaslugama i kompetencijama, no mantre su jedno a surova istina ne da se sakriti. Bar ne od nas koji znamo istinu i nemamo problem podijeliti je javno. Pored toga umijemo naći podatke kakve je ministar sam o sebi dao novinarima i to vizuelno prezentovati kao na gornjoj fotografiji. Uvijek postoji neko ko zna više, bolje, utemeljenije...
Primjedbe
Objavi komentar