GINISOVAC MILOŠ BRKIĆ: Rekorder po broju sudski poništenih prekršajnih naloga!

Miloš Brkić, načelnik PU Banja Luka, zasigurno je svjetski rekorder po broju prekršajnih naloga koje su sudovi poništili kao nezakonite i neosnovane. Treba jednostavno prikupiti par stotina sudskih odluka, te iste dostaviti komisiji Ginisove knige rekorda, a "pobjeda" je zagarantovana. I nema potrebe čekati ishode idiotarija poput zadnjih prekršajnih naloga izdatih banjalučkom odborniku Ivanu Begiću.

Nakon novog skandaloznog privođenja i sankcionisanja prekršajnim nalozima sa 1 000 KM banjalučkog odbornika Ivana Begića moramo još jednom potegnuti problem zloupotreba policije za progon političkih neistomišljenika vladajućeg režima Republike Srpske. Vrhunac problema nastupa kada šef banjalučke policije Miloš Brkić zvaničnim saopštenjem prezentuje kakvu budaletinu su postavili na tako važnu funkciju.

Kakav je smisao privoditi i pet sati zadržavati nekog zbog izdavanja prekršajnog naloga za događaj od prije mjesec i po? Prekršajni nalozi u principu šalju se poštom, a kad imamo više međusobno vezanih prekršaja policija podnosi sudu zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka. Znaju to banjalučki policajci, no njihov problem jeste što moraju izvršavati naredbe praznoglavaca poput Brkića - umjesto da sprovode zakone i poštuju principe struke.

Javno garantujem da preko 95 odsto banjalučkih policajaca unaprijed zna da će sud poništiti prekršajne naloge izdate Begiću, jer okrivljeni naprosto nije prekršio MATERIJALNI ZAKON. Još samo da policajci postulate prava i struke mogu objasniti svojim rukovodiocima - koje ministar Lukač postavlja zbog interesa SNSD-a i teško kriminalizovane vlasti. Ponajviše, zbog "zasluga" u progonu svih koji se odbijaju povinovati volji oligarhije, gdje se mlađani Begić sve više ističe.

Begić nije mogao počiniti prekršaj "ograničenje kretanja na određenom prostoru" zasnovan na teško nezakonitim i protivustavnim zabranama komandanta štaba Radovana Viškovića i zbog toga će sud poništiti izdati prekršajni nalog. Da bi neka radnja bila zabranjena i kažnjiva mora postojati validna odluka nadležnog organa, nešto šta nazivamo materijalni zakon, a Viškovićeve "zaključke" objavljene na sajtu Vlade RS jedino možemo podvesti pod pravne idiotarije.

Sudovi mogu kažnjavati fizička i pravna lica samo po zakonima i nižim propisima objavljenim u službenim glasnicima po striktno propisanim procedurama. Sudije uopšte ne čitaju, a kamoli da se po tome orjentišu u donošenju odluka, kojekakve "elektronske pamflete" objavljene na internetu. Može Višković na sajtu vlade objaviti da, primjera radi, građanima zabranjuje disanje, no sudije će se na takve nebuloze nasmijati jednako kao i spram njegovih zabrana okupljanja, kretanja, sviranja muzike...

Moram zapitati: koliko čovjek treba biti idiot da 14 mjeseci donosi propise sa zabranama i kaznama iako vidi da su sudovi u stotinama predmeta odbili prijave zasnovane na njegovim protivustavnim i protivzakonitiim odlukama? Mogu Viškovića javno nazivati idiotom jer se naprosto pozivam na ogroman kvantum dokaza u vidu akata sa njegovim potpisom i pečatom, a ukoliko on smatra drugačije može me tužiti i rizikovati sudsku odluku u kojoj ga kategorišu idiotom. Imam pravno javno tvrditi ono šta mogu dokazati na sudu!

Ukoliko su jedno vrijeme bili u dilemi policajci Republike Srpske davno su shvatili suštinu problema i sve rjeđe prijavljuju građane zbog kršenja Viškovićevih nebuloznih "zabrana". Prvo korisno iskustvo imali su u Prijedoru, kada su mene 20. marta prošle godine priveli i uručili mi prekršajni nalog sa 1 000 KM kazne. Medji regiona prenijeli su to prvo kažnjavanje na Balkanu po "korona zakonima", no javnost je uskraćena za istinu o sudskom ishodu postupka. 

Policija se nije pojavila na sudu povodom odlučivanja o tom teško nezakonitom prekršajnom nalogu, nego su dostavili obavještenje po kom je Višković poništio svoju "zabranu izazivanja panike i nereda". Pride je i Željka Cvijanović poništila svoju uredbu sa zakonskom snagom. Po tom primjeru, baš kao i kod progone doktorice Maje Dragojević Stojić, policajci su shvatili da su od strane svog načelnika Sretoje Vujanovića zloupotrebljeni za političke progone. 

Nakon ova dva i još nekoliko kasnijih skandala u PU Prijedor došlo je do više ozbiljnih sukobljavanja između načelnika Vujanovića i njegovih podređenih koji su držali do digniteta struke. Teške uvrede su Vujanoviću u oči izrečene na sastancima sa čelnicima MUP-a u Banjaluci, kakve više nije moguće "premostiti" i uspostaviti hijerarhiju sa obrukanim rukovodstvom PU Prijedor. Može ministar Lukač na sadašnjoj poziciji držati Vujanovića koliko mu drago, ali nema načina natjerati policiju da budaletini iskazuju poslušnost.

Nešto slično neminovno čeka Miloša Brkića i ostatak rukovodstva PU Banja Luka. U stvari začuđuje kako slični unutrašnji sukobi nisu ranije eskalirali. Jesmo li zaboravili kako su policajci preko pola godine primoravani na realizaciju nepostojeće zabrane okupljanja "Pravde za Davida"? Jedna manja grupa ostrašćenih mamlaza čak je vršila fizičko nasilje nad ljudima ili izdala stotinjak prekršajnih naloga u vršenju zabrane okupljanja dok nisu shvatili kako nema pismenog akta sporne "zabrane". 

Gro policajaca je vrlo brzo shvatilo da je u pitanju nezakonit politički progon i ljudi su naprosto ignorisali dobijene naredbe, a vremenom su i oni "agilni" priklonili se većini. Posebice kada su vidjeli da sudovi odreda poništavaju prekršajne naloge izdate članovima "Pravde za Davida". Elem, nakon ovoga ostala je činjenica da je progon vršen po izričitim naredbama Miloša Brkića zbog čega sve sudski poništene prekršajne naloge ili odbačene zahtjeve ima se njemu staviti u odgovornost.

Kada je nastupilo "korona ludilo", kako sam u prvim tekstovima nazvao ovu globalnu pojavu, policajcima nije bilo jednostavno shvatiti smisao naređenja kakva su im "spuštana" na izvršenje. Opet, tek kad su sudovi počeli odreda poništavati njihove prekršajne naloge policajci su dobili jasan orjentir kako se nadalje ponašati. Suština jeste u činjenici da se i u ovom slučaju odgovornost mora imputirati Brkiću i krugu njegovih poltronskih saradnika - postavljenih po političkoj podobnosti. 

Dakle, sudovi koji djeluju na prostoru u nadležnosti Okružnog suda Banja Luka (Banja Luka, Laktaši, Gradiška, Srbac,  Čelinac, Kotor Varoš, Prnjavor, Kneževo, Mrkonjić Grad, Šipovo...) posljednih tri godine poništili su na stotine prekršajnih naloga ili odbili zahtjeva za prekršajne postupke i to samo govorim o zloupotrebama policije za političke progone ili sprovođenja Viškovićevih "korona zabrana". Govorim o stotinama sudskih odluka koje utvrđuju nezakonite i neosnovane progone građana na kakvima je Miloš Brkić dokazivao političku podobnost.

Kako se u ovakvom nakaradnom sistemu suprotstaviti Brkiću i sijastu drugih/sličnih policijskih bandoglavaca? Izabranih po modelu "što grđi to bolji". Sa malo truda i organizacije unutar posebno progonjenih kategorija poput "Pravde za Davida" i pojedinih opozicionih struktura moguće je prikupiti na stotine sudskih rješenja o ishodima prekršajnih gonjenja iz prednje opisane kategorije, a adresu komisije Ginisovih rekorda nije teško naći. I lijepo Miloša Brkića kandiduju kao svjetskog rekordera po broju prekršajnih postupaka koje su sudovi oglasili nezakonitim ili neosnovanim. 

Nešto šta faktički postoji, da je Brkić rekorder u ovoj kategoriji, valja samo dokazno potkrijepiti, a vjerujte da dokaza u vidu sudskih odluka postoji i više od potrebnog. I mnogo je komotno kada neku činjenicu dokazujete sudskim presudama, negoli kako se već dovijavaju drugi kandidati za "ginisa". Sa druge strane, vjerujte da ovakvim vidovima borbe protiv represija i kršenja prava moguće je postići mnogo više od klasičnih oblika građanskog suprotstavljanja. Naprosto, takve originalne "nominacije" privlače pažnju svjetskih medija, a onda znamo kako se medijske afere reflektuju na političkom planu. 

Ukoliko, pak, razmišljamo o unutrašnjim promjenama podrivanja autoriteta preko masovne sprdnje i obesmišljavanja funkcija donose odlične rezultate. Vjerujte svom blogeru i iskustvu zasnovanom na ko zna koliko javno izblamiranih policijskih moćnika. Jeste da ministar Lukač i njegov SNSD imaju bukvalno nepresušan izvor teških idiota kakve raspoređuju na važne funkcije, ali postoje stvari sa kojima se naprosto ne možete pomiriti. Iako znamo da će na mjesto smjenjenog fahidiota dovesti još grđeg ne možemo se pomiriti da magarci mogu biti "senatori" (balkanski Kaligula). 

Zato mojim dragim banjalučkim prijateljima preporučijem da se malčice organizuju i prikupe postojeće dokaze, pa ekstremno politički podobnog policijskog načelnika Miloša Brkića kandiduju za Ginisovu knjigu rekorda u ovoj dosad neprepoznatoj kategoriji. Pobogu i prebrojavanje pirsinga započelo je sa nekom zaluđenom benom. Kad smo već kod ove teme - možda bi i Radovana Viškovića mogli kandidovati za kategoriju premijera sa najviše nezakonitih odluka. Na tom planu imamo poveliku konkurenciju, ali ovaj naš se svojski trudi da bar po nečemu ostane upamćen. Bar po idiotarijama!