DODIK ZNA: Sprema se likvidacija Aleksandra Vučića?!

Vučić je saopštio da je o temi koja ovih dana intrigira region nedavno razgovarao sa Dodikom u Banjaluci. Potom je "iz Srpske dobio dokumente", a sad slijedi sastanak sa Dodikom i Cvijanovićevom. Zoran Đinđić je sa Dodikom imao sličan razgovor u Banjaluci, pa je dobio spisak atentatora, a par dana nakon sastanka u Beogradu mučki je likvidiran. I nije jedini kom je Dodik po sličnoj matrici "došao glave".

Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić reče kako mora još dva puta pročitati dokument dobijen iz Republike Srpske. Očigledno mu sadržaj nije jasan iako je u pitanju tema o kojoj je sa Dodikom razgovarao prilikom nedavne posjete Banjaluci. Na kom jeziku je pisan dokument koji sveznajući Vučić mora čitati tri puta i to nakon već dobijenih početnih informacija?

Po najavama "sa obe strane Drine" slijedi sastanak Dodika i Vučića u Beogradu, a kom će prisustvovati i profesorica engleskog jezika Željka Cvijanović (prevođenje na nivou). Očekivati je da će Vučić shvatiti "upozorenja" i to mnogo ozbiljnije od pokojnog premijera Zorana Đinđića. 

Ima u aktielnim dešavanjima već prepoznatljive simbolike. Prilikom posljednje posjete Banjaluci  srpski premijer Zoran Đinđić sastao se nasamo sa Dodikom i ovaj ga je tada upozorio na pripremanje atentata i državnog udara. Po Dodikovom svjedočenju Đinđić je samo odmahnuo rukom, odnosno nije ozbiljno shvatio njegova upozorenja.

Ubrzo Dodik dostavlja imena potencijalnih likvidatora, a netom pred mučki zločin o tom famoznom "spisku" sa Đinđićem razgovara u Beogradu. Postojanje spiska i sastanka zaživotno je medijima potvrdio ministar Vladan Batić, koji je i lično prisustvovao ovim nikad razjašnjenim dešavanjima.

Znimljivo je da "Dodikov spisak" i sastanci nisu bili obuhvaćeni istragom protiv počinilaca ubistva, kao ni kasnijim suđenjem. Doduše, treba znati kako je Vojislav Koštunica po povratku na vlast posjekao sve sudije, tužioce i inspektore koji su radili na predmetu. Na drugoj strani "Telekom Srpske" platio je mnogo više od cijene koja je tražena. Normalno, time je Koštunica postao Dodikov omiljeni srpski vožd, a Đinđića je "prepustio zaboravu".

Nakon novog ustoličenja Demokratske stranke Dodikov "najbolji prijatelj" postaje Boris Tadić, a u ime dokazivanja nove "ljubavi" poklanja mu Radovana Karadžića. Istovremeno, Dodiku nije odgovaralo otkrivanje istine o njegovom pomirenju sa Ljubanom Ećimom i kako su ga te udbaške strukture vratile na vlast. Još manje mu je odgovarala istraga o drogama i parama pronađenim kod Ećima prilikom hapšenja. 

Početna "investicija" u Tadića pokazala se izuzetno valjanom kada je ovaj umolio Amerikance da na pola godine odgode Dodikovu smjenu. Nije Mile čekao istek "roka", nego je u Vašington odnio 11 miliona maraka iz trezora i ko zna koliko iz drugih izvora, te stvar riješio preko "lobista". Pisao sam o tome.

Danas može veličati Karadžića koliko mu drago, ali ostajemo na činjenici da ga je dva puta prodao. Zajedno sa ministrom Draganom Lukačem! U nebrojeno tekstova do detalja sam opisao državni udar iz septembra 1997. godine počinjen od strane Lukača, a sa ciljem dovođenja na vlast "novog daška vjetra na Balkanu".

Elem, nikad nisam javno rastumačio taj famozni orden kojim je Karadžić 1994. godine odlikovao Dodika. U kombinaciji sa Borislavom Mikelićem uspio je Dodik umoliti Miloševića da i pored uvedenih sankcija preko Drine propusti kontingent nafte. 

Kombinacija je vrlo brzo razvijena, pa je svercovana nafta išla autoputem Beograd-Zagreb. Tadašnje muljaže plaćene su gubitkom Republike Srpske Krajine i trećine teritorije Republike Srpske, ali Milorad Dodik je te mučne scene gledao preko tv ekrana iz Beograda. I trošio silne milione zarađene ratnim svercom za koji je čak odlikovan.

Znači, nakon prve izdaje Karadžića, ova druga u vidu prodaje (pet miliončića zelembaća) Hagu bila je nešto realno očekivano. Ništa bolje nije prošao ni njegov potonji mentor Milošević, gdje sam zaista detaljno opisivao Dodikovu ulogu u pripremanju i realizaciji bombardovanja Srbije, a potom i u Petooktobarskom prevratu. Koga zanimaju detalji neka pretražuje po blogu ili internetu.

Poenta teksta valjda je jasna: kom političkom vođi unutar srpske provenijencije se Dodik približio ili je sahranjen bukvalno ili je politički pokopan. O tome bi Vučiću valjalo da povede računa, baš kao i o nizu vrlo problematičnih aktuelnih dešavanja. 

Možemo, sa druge strane, govoriti i o Vučićevom iskorištavanju Republike Srpske za odugovlačenja ili izvrdavanja (tajnog) dogovora sa Grenelom i Tačijem pred sastanak u Vašingtonu, no i u tom kontekstu Milorad Dodik je posljednji kom treba vjerovati. Mnogi su mu vjerovali, pa gdje su danas?