Pitanje "đavoljim advokatima" ubistva Davida Dragičevića

Piše: Borislav Radovanović

Kako to obično biva kad su advokati u pitanju u slučaju "Teškog ubistva" Davida Dragičevića djelovanje međunarodnog advokatskog tima danas nesumnjivo možemo podvesti pod "đavolja posla". Da bih koliko-toliko uzdrmao njihov očigledan hedonizam postaviću im samo jedno pitanje. Konkretno: kako se planiraju braniti od optužbe da su pomaganjem-saučestvovali u počinjenju "Zločina protiv čovječnosti" nad zajednicom "PRAVDA ZA DAVIDA", koju su (u širem smislu!) formalno zastupali? 

Nakon kolumne iskusnog sudije-krivičara Branka Perića o profesionalnoj etici sada već bivših advokata Davora Dragičevića nema svrhe ponavljati njegove navode. Jednako tako smatram besmislenim ponavljati ono šta sam već objasnio u bar stotinu tekstova objavljenih na temu krivičnog djela "Teško ubistvo" na štetu Davida Dragičevića.

Ukoliko je nekom nejasno: termin "Teško ubistvo" koristim shodno kvalifikaciji krivičnog djela kakvu sam naveo u prijavi koju smo Davor Dragičević i ja podnijeli početkom maja ove godine. Zašto je to važno? 

Advokat Ante Nobilo ustvrdio je kako su vrlo blizu konačnog razjašnjenja krimena, koristeći množinu koja podrazumijeva "đavolje advokate", tužilaštvo i policiju. Shvatih da govori o "jedinstvu mišljenja" šta baš i nije karakteristično za advokaturu uopšte. Elem, nema sumnje da Nobilo misli na materijalizaciju one famozne Vrećine naredbe o sprovođenju istrage sa kvalifikacijom "Ubistvo".

Kakav odnos imam spram Vrećine "umotvorine"  jasno sam pokazao u izjavi datoj po toj naredbi. Jednostavno sam izjavio (i to potpisao) da ću njegovu naredbu kao dokaz koristiti kad budem podnosio dopunu krivične prijave "Teškog ubistva" i to protiv istog tog "đavoljeg advokata" (brani počinioce!) Dalibora Vreće.

Nobilo javno tvrdi kako nema "policijske urote" u ovom zločinu, dok smo Davor i ja to dijametralno drugačije prijavili republičkom tužilaštvu u dopuni prijave za "Teško ubistvo". Ministra Lukača, direktora Ćuluma i načelnike Ilića i Ivanića prijavili smo za teška krivična djela zloupotrebe službenog položaja ili ovlaštenja u sticaju sa neprijavljivanjanjem krivičnog djela ili učinioca. I za svoje navode podastrli konkretne dokaze.  Pravni kuriozitet je u tome što krivična djela dokazujemo službenim aktima Narodne skupštine.

Zašto Davorova i moja validna prijava "skuplja prašinu" pola godine razjasnićemo jednog dana, baš kao što će kad-tad Nobilo i ostatak "đavoljih advokata" morati objasniti koga su u ovom slučaju uopšte zastupali. Davora i ubijenog Davida zasigurno nisu! 

Što se moje uloge u ovom zločinu tiče nema nikakvih tajni. Nebrojeno puta sam objavio kako sam u ovoj fazi postupka fokusiran na stvaranje procesnih pretpostavki uspješnog vođenja istrage, a to nedvosmisleno dokazuju i podnesci okružnom i republičkom tužilaštvu. Uvijek ističem kako je to ključni problem, te da sam bitne elemente zločina odavno kriminalistički razjasnio i da je odlično poznato kojim konkretnim procesnim radnjama je moguće vrlo brzo i efikasno okončati istragu. I dokazati "policijsku urotu"!

Elem, pitanje "urote" danas je poprimilo bitno drugačije obličje od onog polazišnog - da se zloupotrebama službenih položaja spriječi formalno prijavljivanje počinjenog zločina. Na početku smo imali plan i namjeru (čak materijalizaciju) policijsko-pravosudnog zločinačkog udruženja da teškim kršenjima zakona i profesionalnih standarda spriječe formalno procesuiranje nespornog krivičnog djela "Teškog ubistva". 

Taj plan podrazumijevao je teške zloupotrebe sile i moći protiv svakog ko se suprotstavi kvalifikaciji događaja - "zades, nema elemenata krivičnog djela". Javnost je svjedočila kako su sve zločinci napadali zajednicu "PRAVDA ZA DAVIDA", tako da to i nema smisla posebno obrazlagati. Elem, problem je vremenom rastao i zločinci su posezali za sve surovijim odmazdama prema svima koji su samo mislili drugačije, a da ne govorimo o kategoriji koja im se otvoreno suprotstavljala.

Vidjeli smo kakvo fizičko nasilje je činjeno (pokušaj ubistva novinara, fizički napadi, institucionalno nasilje), pa nezakonita hapšenja i procesuiranja, javne prijetnje smrću i teškim nasiljem, institucionalno-medijska satanizacija, nezakonito angažovanje "antiterorističkih" jedinica protiv građana, institucionalno kvalifikovanje legitimnih protesta kao napad na ustavno uređenje ("obojena revolucija"), teška kršenja radničkih prava... Štošta u domenu PROGONA jedne civilne zajednice smo imali prilike vidjeti, a teško da je to moglo promaći "đavoljim advokatima".

Sa pozicije pretrpljenih posljedica zajednici "PRAVDA ZA DAVIDA" nije neki problem dokazati postojanje SISTEMATSKOG i široko zasnovanog PROGONA usmjerenog ka civilnom stanovništvu od strane državno-represivnog aparata. Ono šta preko sedam mjeseci trpi zajednica "PRAVDA ZA DAVIDA", samo kroz element progona, van svake sumnje možemo podvesti pod "Zločin protiv čovječnosti". Znači, imamo zločin zabranjen međunarodnim pravom sa teško ispoljenim posljedicama po ciljnu grupu civilnog stanovništva i to bi "đavolji advokati" trebali prepoznati. U stvari za njih, kao stručna lica, primjenjuje se kvalifikacija "mogli su znati" i to bi im trebalo biti poznato.

Sad ulazimo u "opasnu zonu", a to je svijest/znanje o postojanju progona civilnog stanovništva, odnosno o postojanju takvoga plana i namjere. Na jednoj strani mogu se "đavolji advokati" braniti kako "uvidom u krivični spis" nisu mogli spoznati činjenje jednog takvog napada protiv (gle čuda!) njihovog BRANJENIKA. No, koliko se ja razumijem percepcija se ne može zasnivati samo na onome šta su u krivični spis uvrstili nesporni saučesnici u zločinu i prikrivanju zločina. Ovde postoji bukvalno nemjerljiv broj javnodostupnih indikatora o postojanju "Zločina protiv čovječnosti" da to i laici mogu prepoznati, a kamoli eminentni pravni stručnjaci.

U stvari, da se ne obmanjujemo, inicijativu o ponovnom aktiviranju članova parlamentarnog Anketnog odbora uputio sam ciljno da bih otvorio pitanje postojanja/činjenja "Zločina protiv čovječnosti". Još tokom maja Anketni odbor prikupio je polazišne dokaze, činjenice i saznanja o ZLOČINAČKOJ NAMJERI i čak početnoj materijalizaciji jednog sistematskog i rasprostranjenog progona ciljne grupe civilnog stanovništva, iliti "Zločina protiv čovječnosti". Zato sam i ukazivao kako bi sa te pozicije valjalo prikupiti i obraditi dokaze, činjenice i saznanja o onome šta je potonje činjeno protiv "PRAVDE ZA DAVIDA". 

Dakle, polazišna namjera počinioca iz struktura vlasti i represivnog aparata da nezakonitom silom i progonom spriječe formalno procesuiranje nespornog krivičnog djela vremenom je preoblikovana spram sve izraženijeg otpora njihovim planovima i interesima. Konkretno, zločin je rastao, širio se i sve teže posljedično materijalizovao. Istovremeno se širio i krug aktera zločina i to redom iz struktura institucija, baš kao što je širena i kategorija napadnutog/progonjenog civilnog stanovništva.

Sad, moram ponovo insistirati na javnodostupnim informacijama. Koliko njih iz institucija je javno djelovalo protiv civilne grupe i to nezakonito (teška kršenja zakona)? Sa druge strane, koliko nezakonitosti u domenu PROGONA (u širem smislu) protiv zajednice "PRAVDA ZA DAVIDA" je medijski i uopšte objelodanjeno? Znači, MOGLI SU "đavolji advokati" još kako posumnjati da su njihovi "branjenici" podvrgnuti zločinu zabranjenim međunarodnim pravom. Da se ne lažemo, "MOGLI SU" prepoznati takav krimen, a to je obzirom na njihove kompetencije dovoljno i za formulaciju "ZNALI SU". 

Za kraj bih "đavoljim advokatima" samo poručio da mogu i dalje ostati uljuljkani u sopstvenom hedonizmu zasnovanom na udruživanju sa centrima moći koji čak i ne kriju kakav zločin čine protiv "PRAVDE ZA DAVIDA". Čak je poželjno da nastave sa javnim istupima poput ovih nedavnih, odnosno da ukazuju na potencijalno SVJESNO I VOLJNO saučestvovanje u zločinu, na ZNANJE (negacijama nespornoga) o postojanju zločina, a možda jednog dana sve to i procesno raspravimo. Ko zna? 

U svakom slučaju preporučio bih dotičnoj gospodi da razmisle o mogućnosti otvaranja međunarodne istrage zbog zločina protiv čovječnosti na štetu zajednice "PRAVDE ZA DAVIDA", te da se zapitaju: može li ih takva istraga zahvatiti? U tom smislu valjalo bi porazmisliti i o tome šta će izjaviti u svoju obranu. 

No, kako god se sve ovo završilo, kao neoboriva činjenica ostaje da su eminentni pravni stručnjaci bili "branioci" u slučaju gdje su počinoci iz struktura vlasti i represivnog aparata (potencijalno!?) vršili "Zločin protiv čovječnosti" i to protiv onih koje su oni "branili". Neće to tek tako moći izbrisati iz svojih "blistavih karijera".