BLOG: Borislav Radovanovic

Zašto hrvatska policija i najviši državni zvaničnici brutalan teroristički napad na Markovu trgu podvode pod benignu pravnu kvalifikaciju "pokušaj ubojstva"? Odnosno, zašto nastoje spriječiti istragu i što brže zataškati ovaj sumanuti zločinački čin? Da je počinilac bio kakav Srbin, musliman ili migrant danas bi imali (opšte)nacionalnu histeriju, dok je neoustašku indoktrinaciju hrvatske mladeži najbolje "gurnuti pod tepih".  Prethodnim tekstom  TERORIZAM U ZAGREBU: Prve informacije o terorističkom napadu na Vladu i Sabor Hrvatske  izrazio sam sumnju kako "nam hrvatska policija nešto pokušava sakriti" spram događanja na Markovu trgu. Apostrofirao sam da je od strane policije krajnje neprofesionalno prije uviđaja, obdukcije i drugih istražnih radnji izdavati saopštenja o samoubistvu počinioca. Već danas sasvim utemeljeno možemo sumnjati da je ovakvo zataškavanje terorizma dogovoreno odmah po otkrivanju identiteta počinioca. Sa podnaslovne fotografije možete

Po zasad poznatim informacijama i pravilima struke jutrošnju pucnjavu i ranjavanje policajca na Markovu trgu moramo okvalifikovati kao teroristički napad usmjeren na najviše institucije Republike Hrvatske. Sa druge strane policija je prebrzo zaključila da je napadač počinio samoubistvo, a iz čega se može izvesti pogrešna procjena da je opasnost prošla. Pružanje pomoći ranjenom policajcu, screenshot N1 portal Upratio sam javna svjedočenja očevidaca jutrošnjeg zločina na Markovu trgu u Zagrebu i zasad poznate informacije, a na osnovu kojih nedvosmisleno stojim na poziciji da je u pitanju teroristički napad. Za predstojeću istragu, ali i radnje prvog zahvata zaštite institucija i građana, iznimno je važno događaj adekvatno okvalifikovati, a u ovom momentu naprosto moramo govoriti o TERORIZMU. Svjedok, vladin vozač  M.P., čuo je pucnje i vidio kako pada policajac na obezbjeđenju objekta Vlade RH. Prvi je prišao teško ranjenom policajcu, a potom i osigurao njegov transport do najbliže bolni

Vrijeme je da otkrijem skandaloznu istinu o tome kako je ministar Dragan Lukač odreagovao na moju prošlogodišnju objavu da je osam policajaca direktno učestvovalo u otmici, zvjerskom mučenju i ubistvu Davida Dragičevića. Objedinjeno sa tekstom da su banjalučki policajci objesili pritvorenika Boška Vučenovića. Reakcije vajnog ministra bile su karakteristične za nalogodavca i organizatora tih monstruoznih zločina. I opetovano nas vraćaju na nužnost sprovođenja "istrage o istrazi", kako to naziva uvaženi advokat Ifet Feraget. Elektronski mediji idealni su za brzo i jednostavno provjeravanje činjenica kakve su od meritornog značaja za shvatanje određenih dešavanja. Zato svako može nesporno utvrditi da je krajem septembra 2019. godine od Vardara do Triglava, pa čak i na širem evropskom prostoru, "medijska bomba" bila objava da je osam policajaca Republike Srpske počinilo otmicu, onakvo brutalno višednevno mučenje i svirepo ubistvo  Davida Dragičevića.  Iskreno, nisam oče

Zahvaljujem samoprozvanom "generalu i srpskom junaku" Tomi Kovaču na novim medijskim prozivkama, pa time i na mogućnosti da još jednom javno ukrstimo argumente. Nebrojeno srpskih boraca na međunarodnim i ovdašnjim sudovima branilo je svoju čast, a dominantno po uvjerenju da se "pozitivci ne kriju", šta izrodi poput Tome Kovača nikad neće shvatiti.  Doduše, kukavičluk i jeste svojstven zločincima, baš kao i lažijade kakve Kovač izvodi kod "jeftinog" Milomira Marića. Danima se Milomir Marić svojim gostima žali kako je "novinarska gromada" poput njega potplaćena u odnosu na Ivana Ivanovića i njegovih 68 000 evra mjesečne zarade. Niko Mariću nije kriv što se spodobama poput Tome Kovača prodaje za par stotina evra. I to još bez pružanja mogućnosti prozvanima da odgovore na izrečene laži i uvrede. Zato drugi mediji raskrinkavaju ko su Marićevi "omiljeni gosti" i ono šta tipovi poput Kovača nastoje sakriti. Nije Tomu Kovača zabolilo to što je

Prije svega dvije sedmice ovdašnja javnost  bavila se "evropskim sankcijama" i bonskim ovlaštenjima Valentina Incka, pa čak i u kontekstu Dodikove posjete Zagrebu. Današnje "briselsko krunisanje" Dodika  definitivno potvrđuje da ovdašnji "analitičari", umjesto objektivnog tumačenja realnosti, tek mantraju o svojim snoviđenjima. Surova istina glasi: bićemo Dodikovi kmetovi sve dok ne skupimo dovoljno unutrašnje snage za demontiranje njegovog režima!  Gdje su oni silni tumači unutrašnjih i međunarodnih procesa što su do prije desetak dana medijski najavljivali Dodikov politički kraj, evropske sankcije i primjenu bonskih ovlaštenja OHR-a? Valentin Incko izvali kako mu je "neko negdje sugerisao nešto" i to javnost prihvati kao nešto moguće i realno. Čak je Dodikovo sastajanje sa hrvatskim čelnicima Milanovićem i Plenkovićem tumačeno kao traženje "slamke spasa". Zalud sam tekstom  DODIK NE BLEFIRA: U Zagrebu "obrisao pod" sa Valent

"Bezkurpulozno si lagao i prljao ime srpske ikone, generala Ratka Mladića. Govorio si da je alkoholičar, da si vadio pištolj na njega...  Nikad nisi bio najbolji policajac, ni u mesnoj zajednici...    Nikada nisi bio ministar policije, osim u svojim snovima...  ostao na nivou malog lokalnog policajca..." samo su neki od navoda Momčila Mandića u otvorenom pismu lažnom "ratnom komandantu policije" Tomi Kovaču, čiji sadržaj i fotografije objavljujem. Doznajte i kako je Krajišnik štitio Dodika od hapšenja, kako se Tomo Kovač "školovao u avionu", te druga raskrinkavanja njegovih laži i hvalisanja. Otvoreno pismo bivšeg Ministra pravde Republike Srpske, Momčiča Mome Mandića, upućeno samoprozvanom ministru policije Tomi Kovaču objavljujem preuzeto sa fotografija koje su mi dostavljene i kakve postavljam ispod teksta. Sadržaj je prekucan bez korekcija.   ___________________________________________________________________________ MOMČILO MANDIĆ Ul. Kraljevića Mar

Policiji i političkom vrhu Republike Srpske odlično je poznat Milivoje Lovrenović, osumnjičeni za monstruozno ubistvo Strahinje Stojanovića u Beogradu. Decenijama je Lovrenović bio važan član kriminalne organizacije Ljubana Ećima, a koji je, sa druge strane, ustoličio gro kadrova današnjeg MUP-a Republike Srpske. Trebalo je, sudeći po aktuelnim dešavanjima, da srbijanska policija identifikuje počinioce ubistava Milana Vujičića, Senada Kobilića, Gorana Kotura, Milana Vukelića, Željka Kopanje i drugih žrtava režimskih zločina. U žižu interesovanja evropske javnosti posljednjih dana dospio je Milivoje Lovrenović iz Gradiške, nakon što ga je policija Srbije identifikovala kao osumnjičenog za ubistvo Strahinje Stojanovića. Po ovom monstruoznom zločinu vidimo o kakvom profilu kriminalca je riječ, pa djeluje začuđujuće da policiji Republike Srpske "nije poznat" profesionalni ubica kakav preko telefona aktivira složene eksplozivne naprave na vozilu u pokretu. Komparacije radi, poznat